Ostani doma
Novosti / Svijet

POSLJEDNJI EUROPSKI DIKTATOR

Za borbu protiv korone savjetuje votku. Svoje žene doslovno je uništio, jednoj je oduzeo skrbništvo, a drugu je deportirao

Za borbu protiv korone savjetuje votku. Svoje žene doslovno je uništio, jednoj je oduzeo skrbništvo, a drugu je deportirao
Shutterstock

65-godišnji Lukašenko osvojio je šesti uzastopni mandat, a nakon što objavljeni preliminarni rezultati, tisuće ljudi je izašlo na ulice kako bi prosvjedovalo.

Bjeloruski državni mediji objavili su u nedjelju rezultate izlaznih anketa nakon zatvaranja birališta na predsjedničkim izborima prema kojima dugogodišnji predsjednik Aleksandar Lukašenko osvaja gotovo 80 posto glasova. Prema rezultatima izlazne ankete koje je objavila državna novinska agencija BelTA, Lukašenko je dobio 79,7 posto glasova birača. Samo 6,8 posto birača glasalo je za drugoplasiranu kandidatkinju Svetlanu Tihanovskaju.

No, izbore nisu promatrali predstavnici Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) jer, kako su otkrili,  nisu bili na vrijeme pozvani. Također, nekoliko zemalja članica EU-a kritizirali su izbore jer su dvojica najvećih Lukašenkovih suparnika, među kojima i suprug Tihanovskaje, pritvoreni su uoči izbora.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

No, to nikoga ne bi trebalo čuditi, jer Bjelorusija u 29 godina svoje samostalnosti nije imala nijednog predsjednika osim Lukašenka, a on na predsjedničkim izborima redovito pobjeđuje s gotovo 90 posto glasova birača.

Nekontrolirano prikupljanje glasova

Na koji način on dolazi na vlast najbolje govori podatak da je tijekom predsjedničkih izbora 2015. godine uveo zakon koji biračima omogućuje da svoj glasački listić predaju i prije izbornog dana, što mu uvelike pomaže u nekontroliranom prikupljanju glasova.

Vezana vijest

Neredi u Minsku

65-godišnji posljednji europski diktator, kako ga često nazivaju, tako je osvojio šesti uzastopni mandat, a nakon što objavljeni preliminarni rezultati, tisuće ljudi  je izašlo na ulice kako bi prosvjedovalo protiv vlasti u jednom od najvećih prosvjeda ikad viđenih u zemlji. Najmanje jedna osoba je ubijena nakon što ju je pregazio policijski kombi, a nekolicina je ozlijeđena u sukobima policije i prosvjednika.

I iako je Lukašenko izvojevao pobjedu, u jednu ruku to je pirova pobjeda, jer se suočava s  novim valom prosvjeda zbog ogorčenosti javnosti načinom na koji rješava pandemiju koronavirusa, zbog stanja u gospodarstvu i kršenja ljudskih prava.

Protiv korone votkom, hokejom i saunom

A Lukašenko, uistinu, ima u najmanju ruku, osebujni pristup u borbi protiv koronavirusa pa tako još mnogi pamte kada je svojim sunarodnjacima poručio da se u borbi protiv te opake bolesti oslone na votku, saunu i hokej.

I dok je svijet bio u karanteni tijekom ožujka u toj se državi, kao da se ništa ne događa,  održavalo Bjelorusko nogometno prvenstvo.

"Apsolutna je glupost zatvarati državne granice. Panika nam može nauditi više od samog virusa", kazao je tada, savjetujući da umjesto panike njegovi građani trebaju piti votku, dva puta tjedno odlaziti u saunu i nastaviti raditi na svojim farmama jer "traktor može sve izliječiti".

A onda je krajem srpnja objavio da je bio pozitivan na koronu, ali da nije imao simptome i da se brzo oporavio od bolesti.

Vezana vijest

koronavirus bjelorusija

"Danas vidite čovjeka koji je pobijedio koronavirus na nogama", ponosno je izjavio, želeći pokazati da je za njega ta opaka bolest mačji kašalj. 

Odrastao bez oca

Bivši upravitelj na sovjetskim kolektivnim gospodarstvima, na vlasti je od 1994. godine.

Rođen u naselju blizu grada Vicebsk u Bjelorusiji, koja je tada bila jedna od sovjetskih republika. Odrastao je bez oca, a  školski kolege su ga maltretirali i vrijeđali jer mu majka nije bila udana. Majka mu je bila mljekarica, a otac je prema jednoj verziji bio mladić iz obližnjeg sela, a prema drugoj nepoznati Rom.

Diplomirao je na Pedagoškom institutu u Mogilevu, a završio je i Bjelorusku agrikulturnu akademiju. Dvije godine bio je u vojsci te služio na zapadnoj granici.

Od rane mladosti Lukašenko je bio član Komunističke partije, a njegov put bio je strelovit. Bio je upravitelj kolhoza i sovhoza, a ozbiljniju politički karijeru započinje 1990., kada je izabran za zastupnika u Vrhovnome Sovjetu Sovjetske Socijalističke Bjelorusije. Bio je jedini zastupnik u bjeloruskom parlamentu koji je u prosincu 1991. glasao protiv razlaza sa SSSR-om. Nakon parlamentarnih izbora bio je u oporbi i profilirao se kao žestoki kritičar korupcije, za što je optuživao svoje protivnike.

Produžio si mandat s četiri na sedam godina

Na prvim predsjedničkim izborima u Bjelorusiji 1994. Lukašenko je bio jedan od šest kandidata. Godinu dana ranije bio je izabran za predsjednika Parlamentarnoga povjerenstva za borbu protiv korupcije. 

U ljeto 1996. Lukašenko je suzbio pokušaj 70 od ukupno 199 članova bjeloruskoga parlamenta da ga opozovu, a ubrzo je organizirao referendum kojim si je produžio mandat s četiri na sedam godina. 

Na drugim predsjedničkim izborima 2001. pobjeđuje već u prvome krugu sa 75 posto glasova te organizira novi referendum kako bi ukinuo ustavno ograničenje kojim se dopušta samo dva uzastopna predsjednička mandata.

Treći put je izabran za predsjednika 2006. godine, a bjeloruska oporba to je nazivala prijevarom i najavljivala da će Lukašenka srušiti uličnim prosvjedima.

Četvrti put je izabran 2010. kada je pobijedio devet protukandidata s gotovo 80 posto glasova. Oporba je pokušala s prosvjedima, ali je policija uhitila dio prosvjednika i čelnike osudila na zatvorske kazne.

Protivnike baca u zatvor

On svoje političke protivnike baca u zatvor i zemljom vlada čeličnom rukom, a vrhunac svoje diktatore po mnogim je kada je 2012. godine tada svog sedmogodišnjeg sina Kolju proglasio za nasljednika.

Lukašenko ima trojicu sinova -  najstarijeg Viktora, koji je visoki oficir obavještajne službe i vjerni očev pomoćnik za nacionalnu sigurnost, dok je srednji sin Dmitrij visoki službenik Bjeloruskog olimpijskog komiteta. Prvu dvojicu sinova dobio je u braku s umirovljenom odgojiteljicom Galinom Radionovnom, s kojom se vjenčao 1975. godine, ali koju tretira kao političku zatvorenicu.

Kada je 1994. prvi put postao predsjednik, deportirao ju je u selo na istoku zemlje. gdje ona živi na imanju iza visokih zidina, skrivena od ostatka svijeta, pod stalnim je nadzorom i kretanje joj je ograničeno.

Oduzeo joj skrbništvo

Novu ljubav našao je sa svojom osobnom medicinskom sestrom, 11 godina mlađom Irinom Abelskayom, koja mu je rodila sina Nikolaja (Kolju). Nakon što se zasitio te veze, oduzeo joj je skrbništvo nad sinom. 

A u kakvom okruženju su odrastali njegovi sinovi govori i činjenica da je odbio uvesti zakon protiv obiteljskog nasilja. tako je jednom prigodom komentirao: 'Dobra kazna remenom može biti korisna za dijete. Pustite te zapadnjačke gluposti. Mi ćemo živjeti jedino u skladu sa svojim interesima, svojom bjeloruskom slavenskom tradicijom i svojim životnim iskustvima. Ja sam često kažnjavao svog starijeg sina, i to je bila odlična pouka za mog mlađeg sina, izjavio je  taj vjerni saveznik Rusije i Vladimira Putina.

 

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!