Ostani doma
Novosti / Svijet

rtl-ov specijal: đorđe balašević

Čarobnjak riječi, genijalac - sve je to bio Balašević. Što su o njemu mislili i govorili oni koji su ga poznavali, a što je o sebi, glazbi i životu govorio on sam

Balaševićeva veličina bila je u jednostavnosti. Jednostavnosti s kojom je pričao priču, ali i onoj kako se pred publikom ponašao

Čarobnjak riječi, genijalac, nenadmašni autor stihova ili - kako je Rade Šerbedžija za RTL rekao - naš čovjek, naš heroj. Tako su mnogi govorili o Đorđu Balaševiću.

Večerašnji specijal posvećen njemu pokazat će još jednom kako će njegovi stihovi i glazba ostati zauvijek... Što su o njemu mislili i govorili oni koji su ga poznavali, a što je o sebi, glazbi i životu govorio on sam. Specijal Ružice Đukić.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

''Ja se ne palim na te znaš ono bilborde, crvene tepihe, red carpet varijante. Trudim se biti normalan koliko je moguće sve ove godine'', rekao je za života Balašević.

Pjevač, pjesnik, pisac, scenarist, redatelj, ljudina. 

Vezana vijest

balašević oproštaj pula

„Ja nisam nikad mislio da ću pjevati, da ću biti u ovom poslu. S nekih 18-19 godina sam počeo da sviram gitaru. Nikad je nisam naučio, nažalost da je dobro sviram. Mislio sam pisat ću tekstove, radit ću neke  možda tako melodije. Onda je to krenulo. Možda baš zato što mi nije bilo važno, nisam imao tu neku ambiciju, moram nešto napraviti“, rekao je Balašević jednom prilikom'', kazao je.

Rade Šerbedžija za njega je rekao: „Đorđe je napisao najljepše pjesme o našim ljubavima. Napisao je najnježnije stihove o našim djetinjstvima. Napisao je najtužnije rime o našim tugama. I nesrećama. A onda je opet kao neki čarobnjak, kao bećar kroz svoje bećarce pisao najsmješnije i najduhovitije rime i ritmove“.

„Kad sam se pojavio ja sam možda prvi put pjevao u mikrofon kad sam išao da snimim u Razdjeljak te ljubim. Ploču koja je prodata u milijun primjeraka poslije. Kao singl, naravno. Ali onda sam prvi put pjevao. Nisam išao na priredbe, na audicije. Znaš ono, Srbija ima talent. Niko nema talent nego me muka natjerala“, ispričao je jednom Balašević. 

U školi se nije baš iskazao: „Srušili su me iz matematike, fizike i kemije. I ja nisam htio da ponavljam razred. To je bila zavjera protiv mene“. 

„Nisam mogao prihvatiti kad su mi nudili da budem predsjednik države, ono kad smo rušili Miloševića zato što sam mislio da za to treba ipak srednja škola. A ja nemam kvalifikacije. Nemam srednju školu do kraja, nemam fakultet do kraja. Ništa nemam do kraja“, rekao je Đole. 

1979. pobjeđuje na Splitskom festivalu, a te mu se godine dogodilo i nešto za njega puno važnije, upoznaje svoju Oliveru: „Ja sam sanjao kao klinac da ću živjeti tisuću godina od kojih je 900 i nešto već prošlo, nažalost i da ću se oženiti s Pipi dugom čarapom i to mi se ostvarilo, da se oženim s Pipi. Da znate, nisam skrenuo pod stare dane, nešto klimaks me mazno pa jurim klinke. Ona liči na klinku. Nervira me. Jedva sam čekao da omatori, da je nitko ne gleda, samo ja, ali ne da se. Žilava je. To je moja Olivera''.

''Jedan mali privatni trenutak. Imam valjda pravo i ja da zaprosim nekog na Balaševićevom koncertu'', kazao je jednom Đorđe. A zapravo ju je prvi put zaprosio- telefonom.

"Otišao sam bez nje na more. Htio sam da odem kao momak na more te godine još zadnji put, ali nisam znao s kim imam posla. Ona je navraćala ako odem kao momak na more da se ne vratim kao momak. Ja sam već onako bio patio za ovom lisicom. Ne mogu je naći u studenjaku. Ne znam gdje bi mogla biti. Onda nađem veslački klub Zrenjanin. Našao sam ga u imenicima. I ona se javi na telefon,  ja pitam: hoćeš se ti udavati ili nećeš?", prisjetio se. 

Ali prije ženidbe - vojni rok.

"Naše poznanstvo datira iz vremena koje smo proveli u Zagrebu u vojnoj kasarni Maršal Tito", ispričao je Vahid Halihodžić, nogometni trener i prijatelj iz vojničkih dana.

Balašević je u vojsci  koristio svaki trenutak za nogomet. I bio je, kaže poznati trener, veliki talent.

"Sjećam se dobro nakon svih tih utakmica volio je da pojedemo nešto skupa i tu se nalazio jedan kiosk gdje smo kupovali burek", prisjetio se Halihodžić.

Znate l' priču o Vasi Ladačkom

Jedan od njegovih najvećih hitova na početku je bio gotovo ismijan.

"To je bilo onda kome ovo treba, patetično jadni mali razočarenik u život blać, truć. I meni je to ono padalo poprilično teško. Međutim, evo, godine su prošle, a na toj ploči koja je tako ispjevana zajedno sa Vasom Ladačkim i Mirka, Život je more, tako da sam onda shvatio da to nema veze što će netko napisati, dobro ili loše. Jedino što tu vrijedi je publika. Znam da to zvuči dosta otrcano, kao publiku ne možeš prevariti. Možeš, znamo da možeš. Jednom, dvaput, možda i svih deset puta, ali 30 godina ne možeš varati", prisjetio se Đole. 

"Ja sam njegov prvi album čuo još se nisam ni profesionalno bavio muzikom. To je bio onaj album mojoj majci mesto maturske slike u izlogu. Tu nije stvarno bila nijedna loša pjesma", ispričao je Momčilo Bajagić Bajaga

"Ja sam kasno počeo svirati. Rekli bi ovi zlobnici pa nisi zato ni naučio majmune debeli", znao se Balašević našaliti.

"Đole je bio lik koji je, barem koliko sam ja uspio vidjeti, s lakoćom osvajao i srca i duše i dvorane i to je činio trajno i vrlo uspješno", rekao je Nikša Bratoš.

Onaj koji je osvajao srca smetao je onima koji su osvajali teritorije. Zbog svog antiratnog stava jedno je vrijeme njegova glazba u Srbiji prešutno bila i zabranjivana, a on nazivan izdajnikom.

"Heroj, antiratni heroj. Kao pravi umjetnik i kao pravi humanist. U vrijeme najstrašnijeg užasa i ratova i nesreća koji su pogodili ovaj naš narod s kojim mi živimo. Bez obzira na odmjeravanje krivica. Đorđe se usprotivio politikama, osvajačkim politikama, ludim politikama, nehumanim politikama, nacionalizmima svih vrsta", naglasio je Šerbedžija. 

"Prije svega sam iz mješovitog braka, sam sebi šovinist. Mama moja je bila Hrvatica, otac je kao neki pravoslavac. I onda je to bilo što ćemo mi biti nego Jugosloveni. Sestra i ja", otkrio je Đole. 

Svaki je grad bio njegov. I Novi Sad i Pula, i Osijek.

''Ja, recimo, u ovoj mojoj panonskoj transferzali. Od Osijeka negdje, svejedno, prema Našicama ili Miholjcu. Mogao bih na kvizu nekom se obogatiti kad bi mi bilo to pitanje postavljeno: 'Što poslije Višnjevca?'. Ono, Markovac Našički, Svako mjesto sam znao'', rekao je Đole.

I svako je mjesto znalo njega.

"Sve nas je volio i svi smo voljeli njega. Veže me i to što je išao u istu gimnaziju kao ja. Sjećam ga se. Bila sam prva godina. On je bio četvrta. Sve me veže za Đoleta i mislim da Novi Sad poslije Đoleta nikad neće biti kao što je bio za njegovo vrijeme", prisjetila se stanovnica Novog Sada.

"Imala sam čast i da ga upoznam i nije me razočara. Ljudi kažu: ne upoznajte svoje heroje jer ćete se razočarati vjerojatno. On me nije razočarao", kazala je građanka Splita.

''On je imao posebnu vezu s čitavim Balkanom. On je jedan izuzetan umjetnik. Jedna duša koja će svima faliti'', rekla je stanovnica Osijeka.

"Kad su napisali na ćirilici bećarac usred Ilice. To je nešto nadnaravno. To je nešto u što ja vjerujem. To je Hrvatska u koju ja vjerujem. To je narod koji ja volim", poručio je Šerbedžija. 

Mrzio je što u Hrvatskoj svrstavan među strane izvođače.

"Aktivnost u Puli je ove godine ogromna. Ima puno koncerata, I dolaze Robert Blunt i Status Quo, od stranih, a od domaćih...ja sve čekam. Ništa, ja sam u stranima, ali dobro, tako je ispala situacija, a gle", rekao je Đole jednom prilikom. 

"On je jedan od rijetkih koji za ljude koji rade s njim nije pravio nikakvu razliku bez obzira jesi li glazbenik il si tog trenutka možda producent ili si tehničar. Svi smo bili jednako tretirani, jednako smješteni u istim hotelima. U istom hotelu, za istim stolom u restoranu", rekao je Nikša Bratoš. 

"Imao je jednu uzrečicu da kaže: Stari moj, malo smo se družili, al' smo se dobro kužili", rekao je Vaha. 

''Ja nisam onaj pravi tezgaroš koji radi one ljetne turneje, sviram za Novu godinu na izvlačenju tombole, ovo- ono. Ja nastupam samo onda kad mi se nastupa i kad volim, kad dolazim na neka mjesta koja volim, kod prijatelja. Nadam se da će u meni prevladati stari estradni lisac i da ćemo odraditi ovih 40 minuta'', rekao je Balašević jednom na koncertu. 

Balaševićeva veličina bila je u jednostavnosti. Jednostavnosti s kojom je pričao priču, ali i onoj kako se pred publikom ponašao. A tako se za nastupe i odijevao. Obična majica, obične hlače i Đole je spreman. 

''Ja imam sliku, svi umjetnici s Titom, ja imam sliku s patikama. Nove, svečane, kao i ove, koncertne patike. Ali patike. Ja sam i danas uzeo ovaj prsluk ne zato što ne poštujem ovaj skup nego tu su mi svi dokumenti. Čuo sam da ima puno naših u Ljubljani. Da to ipak bude meni, da mi bude na oku'', kazao je Đole.

Nije ga se moglo fascinirati ni titulama ni bogatstvom.

''Što je on? On je važan nešto. A on kaže predsjednik nekakvog odbora Mercatora. A ja kažem - što je Mercator. Znam. Znam. Ja znam da je Mercator samoposluga. Kod mene u zemlji te predsjednike Mercatora uhite. To nisu važni ljudi'', rekao je Đole jednom prilikom.

Ni za sebe nikad nije mislio da je važan. Ni kad su pred Kerempuhom bile kilometarske kolone za njegove ulaznice, ni kad na premijeru njegova filma od gužve ni novinari ne stanu u dvoranu.

''U jednom trenutku izlazi Đole iz dvorane, nosi kokice. ..Ja sam izašao da zajedno ne gledamo film'', prisjetila se bivša novinarka RTL-a Antonija Mandić.

''Pitaju me da li je težak redateljski posao. Mislim, posao. Super posao, sjediš u nekoj stolici, imaš svoju motorolu i onome govoriš: dajte mi, molim vas i svi ti ugađaju i onda kad dođeš kući ne možeš se navići da više nisi važan'', rekao je Đole.

Želja da mu majka sjedi koncertu nikad mu se nije ostvarila. Ali, rekao bi Đole, možda se ostvari nekom drugom. Dobre su to želje, šteta je da propadnu. Nije mu ostalo puno neostvarenih snova. 

''Vrlo malo. Mislim samo da bih naučio da sviram violinu. To mi je bila uvijek želja. To ne bih propustio u sljedećem životu'', kazao je Đole.

''Mnogo mi je žao. Mislim da je nekako naglo i prebrzo otišao'', rekao je Bajaga.

''Mislim da je on, što se tiče tog nekog žanra pop autorstva apsolutno najveći izvođač na ovim prostorima'', rekao je Petar Grašo.

''Danas me netko pitao hoće li se uskoro u našim životima možda pojaviti netko takav. Rekao sam da jako sumnjam. Ovakav se javlja jednom u par stoljeća'', kazao je Bratoš.

''I dok se svi negdje ne sretnemo Đole nek' ti je laka zemlja i volimo te'', rekao je Grašo.

''Hvala ti Đole na svim divnim baladama. Počivaj u miru - dobri čovječe'', poručio je Vahid.

''Želim da budemo ponosni na tebe mangupe što si bio s nama tako briljantan, tako sjajan, tako hrabar. Želim da se smijem tvom talentu, da sam sretan što sam živio u tvoje doba. Stari moj'', kazao je Šerbedžija.

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!