Ostani doma
Potraga

Susjeda iz pakla

'Jakuševac je beba': stan pun smeća na 14. katu nebodera u zagrebačkom naselju Travno život sustanara pretvara u pakao

Život u višestambenim zgradama zahtijeva toleranciju i međusobno uvažavanje, ali s nekim susjedima nikako ne ide. Još kad pritom imaju stan pun smeća suživot se pretvara u pakao

Stanari su očajni jer se već u prizemlju osjeti smrad tona smeća koje je pokojni susjed vukao u svoj stan, a nakon što je prije šest godina umro, isto je nastavila činiti njegova nevjenčana supruga.

Loši susjedi nikad nikome nisu dopustili ulazak kao ni da im se pomogne da očiste stan. Ostali stanari obratili su se brojnim institucijama, ali odgovor je uvijek  isti - to je privatno vlasništvo. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Pri tom je najgore ljudima ispod stana sa smećem jer žive u neljudskim uvjetima.

Zagrebački kvart Travno, Kopernikova ulica, 14. kat nebodera. Umjesto normalnog suživota - stanari,  kažu, dobili smeće, smrad i strah od poplava, požara i zaraza.

“Jakuševac je beba. Ono kaj smo gledali u Splitu jel, ono... Da ljudi... to je ono, u malom, ali još groznije”, rekao je Branko Podhraški, predstavnik stanara.

Problem je, objašnjava predstanik stanara Branko Podhraški, u stanu na 14. katu. Starija gospođa koja tamo živi godinama skuplja svakako smeće i time ugrožava ostale stanare.

“Godinama se to taložilo, taložilo, taložilo. Ona ne može, po mome, ni do ležaja doći, ni do kupatila, ni do wc-a, ni do kuhinje, ni do vode. Od smeća u stanu? Ne možete vrata otvoriti, ulazna vrata ne možete otvoriti. Morate izmicati nekaj da biste do toga došli”, kazao je Branko Podhraški.

Situacija je loše već 40 godina - objašnjava Barbara Šelendić, susjeda s 14. kata. No - posljednjih je godina sve gore.

“Prvo radi smarada. A drugo ona nije legalno tu, kada je  vlasnik stana umro prije par godina, on je bio inače fizioterapeut i to cijenjeni i kada je otišao u mirovinu onda se upoznao s dotičnom gospođom. A on je inače s Hrelića one stare stvari dovlačio doma, on je bio bolestan što se toga tiče. I onda kada je on umro, to je sve ostalo”, rekla je Barbara Šelendić, susjeda.

Od tada je prošlo 6 godina. A stanje u stanu  - samo se pogoršalo.

“Nepodnošljivo je stalno, niz godina, ali sada je bila kulminacija, kulminacija. Hitne intervencije su išle tamo, navodno niti školjke nema, niti ništa, kupaona je van funkcije valjda, ne znam...”, rekla je Barbara Šelendić.

Na jednoj od soba nema ni prozorskih stakala, pa su se u tu prostoriju naselili golubovi.

“Da ne govorimo o njihovoj maloj sobi, kao spavaća soba, gdje je razbijeno staklo. I roleta nema. Golubovi unutra stanuju, to je smrad. Ne znam, unutra se ne može ući, omirišat ćete, bit će vam sve jasno, a da uđete unutra, mislim da se ne može bez 5 maski”, kazao je Branko Podhraški.

Otišli smo provjeriti na 14. kat - kakva je situacija. No, ondje nismo zatekli nikoga. Kako smo kasnije doznali, gospođa je hospitalizirana i ne zna se kad će se i hoće li se vratiti.

Oko stana se širi neugodan miris, brava je razbijena. Vanjski zidovi stana - potpuno su uništeni. Od stanara smo dobili slike stana s ulaza koje samo naznačuju stanje unutra, a da bi vidjeli što se ovdje događa otišli smo na 14. kat susjedne zgrade kako bi snimili ono što se od tamo može vidjeti.

Najgore je Višnji i Branimiru, susjedima s 13. kata koji žive točno ispod stana smeća.

“Vidite, voda je ovdje gdje ide struja, curi, iz te doze i sa strane. Voda curi, kapa, pa brzo pa polako. Pokraj cijevi, tu je prostor kroz koji idu instalacije. I tu curi i po zidu i dole. Bojimo se da su te cijevi koridirale, pohrđale, da se ne probuši nešto. Koliko je dugo ovo stanje ovako? Po zidovima? A skroz, pa 30 godina. 30 godina ovako živite? Da. Pa malo pokrpaj, pa opet dođe”, rekao je Branimir Novak, susjed.

Vlaga je uništila i dnevni boravak.

“Tu, kakvo je tu stanje?  Evo vidite, tu je isto curila voda, poplava je bila u cijeloj sobi. Ovdje u sobi? Tako je, vidite da kakav je zid, tu su cijeli komadi pali, zid je skroz popucao. Rupe su već tu. A ovu tu, ovdje? To je iz kupaone? To je sve što se vlažilo, pa osušilo, zato i ovako izgleda”, kazao je Novak.

No, u najgorem je stanju loggia koju više ni ne mogu koristiti.

“Evo gore, pogledajte plafon. To je crno, to zna curiti po staklu. On kad se isto nakupi, jer to je.. To su gljivice? Dadada, a gore su isto i golubi, to nije ništa zatvoreno, ja mislim ako nema stotine golubova”, rekao je Branimir Novak.

Godine života u ovom stanu - objašnjava gospođa Novak - koštale su ih zdravlja.

“Imamo KOPB, to je kronično opstruktivna plućna bolest. Čujte, tu ne bi smjeli biti, a nemamo gdje drugdje biti. A što vam liječnica kaže, zašto tu ne biste smijeli biti? Zbog pljesnivoće koja izbija, to se vidi i po zidovima, jel, koja izaziva kašalj i teško disanje i sve”, kazala je Višnja Novak, susjeda.

Iz ovog stana bi se htjela maknuti, ali...

“A kome, ako slobodno pitam. Nemamo kuda. Jedino na Jelačić plac.  Druge mogućnosti nema, jednostavno nitko ne obraća pažnju, svi kažu nije naše, mi ne možemo”, rekla je Višnja Novak.

Višnja je zbog svega postala kreativna. Pronašla je način kako tjerati golubove.

“Zna ih biti po 15, 20... Dok nismo imali mrežu onda sam čak pronalazila krepane”, kazala je Višnja Novak, susjeda.

Najgore je kada pada kiša. Tada se odvod na balkonu začepi pa voda ne može prolaziti. Branimir je zato morao smisliti sustav odčepljivanja.

No, kod jakih kiša voda prođe u kuhinju pa onda curi na kat ispod. Tada je Branimir na noćnim dežurstvima.

Voda je pronašla put i do 12. kata na kojem stanuje Mario Mlačak.  I njegov stan je u lošem stanju - elemente drži u sredini kuhinje da ih voda ne bi uništila.

“U dva navrata je poplavilo i to poprilično, u kuhinji je bila voda od radijatora, skrtoz do frižidera, curilo je po stropu i po zidovima. Problem je u tome što na stropu imate razvodnu kutiju od struje i priključnice tj. utičnice. I nakon toga bojite se zapravo da će vas udariti struja ili će vam se nešto drugo desiti. Ili se neki uređaj pokvariti. Ako zaiskri pa izbije požar, opet neće biti dobro”, kazao je Mario Mlačak, susjed.

To nije način, kaže, na koji bi trebao živjeti.

“Naprosto ne možete normalno živjeti. Možete pogledati, kuhinja je raštrkana i sada ostavio sam dolje kako se zove i ove lavore, svašta nešto, zdjele za slučaj da ponovno procuri, da uhvati. Mene nema doma, ja živim sam i ako procuri neće biti dobro”, rekao je Mario Mlačak.

No nije stvar samo u poplavama u 2 stana - stanje je, uvjerava Branko, puno gore.

“Zamislite sada, imate radijator koji je bez zaštite, znači nema nikakve zaštite. On je na otvorenome, kao da ste ga ostavili vani. Preko noći, oko 11 sati kod nas se gasi grijanje. I ponovo pali u 5. Sve staje. I sada neka bude jaka zima, smrzne se, radijator pukne, grijanje krene. Poplava skoz...”, rekao je Branko Podhraški, predstavnik stanara.

Pokušavajući riješiti problem - stanari su se obratili institucijama, nema kome nisu pisali.

“Ja sam išao pisati mail DORH-u, MUP-u, GSKG, gradonačelniku, mislim na Holding da ima nešto. Od svih njih odgovorila mi je sanitarna inspekcija. Njihov odgovor bio je da oni nisu nadležni, da oni nemaju prava odlaziti u tuđi prostor, u tuđe stanove. Čak ni u ovim situacijama kada se ugružava sigurnost i zdravlje drugih stanara? Čak i u tim situacijama”, kazao je Mario Mlačak.

“Od policije, sanitarne, zdravstvene, što ti ja znam, GSKG-a, nema kome se nismo obratili. Što su vam svi oni rekli? Da podnesemo privatnu tužbu”, rekao je Branko Podhranški.

I mi smo pitali institucije. GSKG, upravitelj zgrade, tvrdi da oni ne mogu ulaziti u privatno vlasništvo i da bi za to trebala biti zadužena sanitarna inspekcija. Oni pak tvrde da nisu nadležni za to.

Više puta stanari su zvali policiju, vatrogasce, hitnu pomoć. Nitko od njih nije mogao ući u stan, a djelatnik tvrtke za hitne intervencije je ulazak  odbio - jer ga je bilo strah za vlastito zdravlje.

“Kad su ga iz bolnice doveli, nisu ga mogli u kolicima unijeti nego su ga stavili u jednu plahtu i onda su ga tako unijeli u stan. Pokojnoga, ne. U plahti su ga nosili? Da, jer nisu mogli unutra ući. Oni su pod maskama bili, rekli su što vi, kako vi tu živite”, ispričala je Barbara Šelendić.

Pokušali su stanari, više puta, uzeti i stvar u svoje ruke.

“I onda sam mu rekao: daj da to pokušamo urediti, da to iselimo, uzet ćemo kamion, pa ćemo mu obojati zidove, čak i kupiti televizor, da živi kao čovjek. Međutim, odgovor njegov je bio ne. I to ono tvrdo ne”, kazao je Branko Podhraški.

U jednom trenutku u stanu su živjele i divlje životinje.

“Jedanput je i malog divljeg veprića držao u kadi. Pa na loggi.. Divljeg vepra je držao? Da. Od kud mu? Pa ne znam, nabavio ga je. Na loggie je imao i zamorce, pa je to bilo i slame i svega”, kazao je Branimir Novak.

Uz to, vlasnici stana su ostale stanare godinama vješto izbjegavali.

“Bježi, od svakoga je bježala kao vrag od tamjana. Ona se kat prije skidala s lifta i onda je po stubištu išla gore i ušuljavala se u stan, samo da nikoga ne sretne. Znači, rano jutro bi izašla valjda, a navečer je kasno dolazila i to se ušuljavala u stan”, rekao je Branko Podhraški.

Da bi stvar bila bolja - stanarka ozloglašenog 14. kata ne plaća nikakve račune osim struje.

“Samo se plaća otkup stana izgleda i struja. A pričuva je negdje do 20 tisuća kn narasla. Računajte tih 6 godina po 200 kn”, kazao je Branko Podhraški.

Stan je 6 godina nakon smrti i dalje upisan na njezinog pokojnog nevjenčanog supruga, a ona tamo, kaže Barbara Šelendić, nije ni prijavljena.

“Ja sam išla na policiju u Remetinec i s njihovim bivšim šefom, sve je kompjuterizirano, sve mi je pokazao, ona uopće tu nije prijavljena. Ona je negdje u Pionirskom gradu, Vrtni put, što ja znam, tamo je prijavljena. Ovdje ostavinska rasprava nikad nije bila”, rekla je Barbara Šelendić.

Mi smo razgovarali sa sinom gospođe s 14. kata. On tvrdi - u više je navrata htio izbaciti smeće iz stana, no ona to nije dopustila.

Dakle - institucije ne mogu ništa jer se radi o privatnom vlasništvu, stanari sami ne mogu ništa jer nailaze na zid - trenutačno im ne ostaje puno izbora. Moraju i dalje živjeti u ovoj noćnoj mori.

“To je ugroza ne samo za stanare koje žive ispod i u okruženju, na tom katu, nego za cijelu zgradu. Da to moramo živjeti u strahu, bojati se zaraze, ugroze požara, poplave, strujnog udara, zašto”, kazao je Branko Podhraški, predstavnik stanara.

“Htjeli bi svi taj stan da se očisti, na neki jednostavan način ako to postoji, da nemamo tog smrada na katu. A inače što se tiče nje, nema nitko ništa protiv toga da ona živi unutra, ali da bude uredna i znate što hoću reći. Jer to je strašno”, rekla je Barbara Šelendić, susjeda.

Samo žele zaštiti sebe i svoju imovinu - nešto što žele svi građani i što ne bi trebalo biti previše komplicirano.

Preporučujemo ti još sadržaja

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!