Potraga

Potraga istražuje zašto

Najviše napada na vozače javnog prijevoza u Splitu: Razbijaju im autobuse, tuku ih...

'Odnose se prema nama kao da smo neki otirač, a samo smo ljudi koji traže poštovanja'

Na liniji 37 splitskog gradskog prijevoznika u 6 sati i 30 minuta, u Svetom Kaji kod Solina počinitelj nije napao vozača i putnike, ali demolirao je autobus i napravio štetu od 70 tisuća kuna, utjeravši im strah u kosti. 

"Nije mi bilo ugodno. Nisam htio otvoriti jer nisam znao hoće li nas napasti", govori Hrvoje Uvodić, vozač. 

"Nepoznati gospodin je bio nasred ceste i zaustavljao vozila. Auti su ga zaobišli, ali ja, s autobusom nisam. Zaustavio sam se. Počelo je s verbalnim napadom i udario je nogom. Nazvao sam policiju. Nakon toga je iščupao brisač i počeo razbijati po autobusu. Nakon što je razbio stakla ušao je u bus i sjeo na vozačko mjesto, valjda je zamislio da je vozač. Uspio sam ga izvući van potom čega je šetao okolo", objašnjava dalje vozač Hrvoje.

Vozač ga je pokušao smiriti. To mu nije prvi napad koji je doživio na radnom mjestu. 

"Nije pokazivao znakove agresivnosti i pokušao sam s njim razgovarati, ali on kao da nije bio svjestan", govori vozač Uvodić.

Pravila nema

Policija ga je kasnije uhvatila, a 29-godišnjak je završio na splitskoj psihijatriji. 

Isti je vozač iz Kaštel Sućurca vozio put splita 2016. godine. Zaobilazio je biciklista kada je vozač iza njega umislio da ga provocira pa ga počeo pretjecati, da bi se naglo zaustavio i izazvao sudar. Potom je izašao iz automobila i pokušao ga napasti. 

"To je stvar trenutka. Nađete se u krivo vrijeme na krivom mjesto i nikad ne znate tko će vas dočekati", kaže vozač Uvodić.

Pravila nema, slažu se splitski vozači. Samo ove godine bilježe tri fizička napada, i još tri indirektna poput ovog snimljenog  ili kamenovanja busa, pljuvanja i vrijeđanja. Lani su imali ukupno 35 napada. 

"Odnose se prema nama kao da smo neki otirač, a samo smo ljudi koji traže poštovanja. Ima dana kada ti se uputi svašta i ostaneš hladan, a ima dana kad ćeš reagirati i pitati se zašto to radiš. Verbalnih napada je bilo milijun puta i sami se sebi gadimo to prijavljivati", govori vozač prometa iz Splita. 

A razlozi zbog kojih dolazi do fizičkih ili verbalnih napada također su šaroliki. Putnici se s njima obračunavaju jer nema mjesta, jer autobus kasni, jer je naglo zakočio. No, najčešće ipak zbog kupnje karata. Problema imaju i vozači, ali i kontrolori.

Vožnja bez karte stoji 60 kuna. Neki je plate, neki mole da ih puste, a neki se svađaju. Psiholog objašnjava da ima ljudi kojima ne treba mnogo da se razljute. Impulzivna ponašanja generiraju emocije u milisekundi. 

"Postoji stara poslovica da kada imaš čekić, svaki se problem čini kao čavao. Postoje različite stvari zašto bi netko mogao biti agresivan. Jedna strana misli da je netko prekršio pravilo i druga strana isto to razmišlja, a to ne moraju biti stvarna pravila nego zamišljena i kad se ta pravila krše nastaje ljutnja. Od ljutnje do agresije ovisi od osobe do osobe kako će reagirati. Ljudi koji se teže kontroliraju - prije će agresivno reagirati, fizički i verbalno", objašnjava Hrvoje Maleković, psiholog. 

Godine iskustva naučile se kontrolore procijeniti situaciju. 

"Nekad je dobro, a nekada nije. Bude raznih situacija gdje je osoba bez karte, ne želi platit ni izaći van. Policija upita da li je bilo fizičkg sukoba i ako je odgovot da nije onda nema se što za napraviti. Mi smo ti koji malo popuštamo, da se ponašamo kao i oni sukoba bi bilo stalno", govori Ivan Akrap, kontrolor. 

Napadači, huligani i razbijači prolaze samo s blagim kaznama

Ali nekad ih je teško izbjeći. 

"Djevojka nije imala kartu. Kada smo izašli na stanici sjeli smo na klupu i došao je lola na skuteru. Sišao je i opalio mene nogom, a kolegu šakom u glavu. I na kraju pojeo vuk magare", govori Ante Čulić, kontrolor.  

A to ih najviše ljuti. Tvrde da napadači, huligani, a zovu ih još i razbijači prolaze samo s blagim kaznama, ako uopće budu uhvaćeni. Najčešće su to prekršaji protiv javnog reda i mira. Sindikati traže bolju zaštitu - jer je nasilja, tvrde, sve više. 

"Takve stvari se događaju zbog sitnica. Jednostavno se probude na lijevu nogu i to eskalira. Ljudi nisu svjesni koliko vozač ulaže psihofizičkog napora da ostane koncentriran na vožnju cijelu smjenu dok se fokusira na sigurnost putnika. Tražimo da se postrože kazne i da se napad tretira kao napad na više osoba ili na službenu osobu - da promijene zakon jer će biti prekasno kad se dogodi nešto loše", govori vozač i predsjednik sindikata Split. 

A svoje su zahtjeve poslali vladi. Nitko im nije odgovorio. U splitskom prometu tek deset posto autobusa ima videonadzor, a još uvijek ima onih koji nemaju antivandalske kabine.  

"Kabine dosta pomažu, ali ih nemaju svi. Nadamo se da će novi pedeset autobusa ih imati. I brzu tipku za pomoć", kaže Ante Bonacin, vozač. 

Da je brzu tipku imao kada ga je za vrat uhvatio mladić možda bi bolje prošao. Ante Bonacin, kaže, do sad je imao dva fizička napada. 

"Ušla su dva momka u autobus i bila su vidno agresivni. Namjera je bila vrijeđat bilo koga i u tom trenutku to sam bio ja. Unio mi se u facu, prijetio i svašta govorio. Psovao me da ne govorim dalje jer bi bilo loše za mene. Digao sam se da zaštitim sebe i jednog sam uspio riješiti da izađe van. Drugi me uhvatio za vrat, gurnuo nogom i htio tući", objašnjava vozač Bonacin. 

Prepušteni su tada sami sebi.

Putnici se najčešće boje reagirati

"Do toga nije došlo na ulici nego na radnom mjestu. Bude pedeset putnika. To je dovođenje u opasnost mene, života i imovine. To je moj posao kojeg radim da prehranim sebe i svoju obitelj", kaže Bonacin. 

A putnici se u takvim situacijama najčešće boje reagirati i nevoljko daju i podatke da svjedoče na sudu.

"To je psihologija mase. Što ima više ljudi svatko očekuju da će netko drugi biti pozvaniji da reagira", govori psiholog. 

Ipak nasilje osuđuju. U anketi govore sljedeće: 

"To je stvar civiliziranosti. Ti ljudi tu rade. I moji roditelji su radili u prometu te sam i ja živjela od tih plaća. Svi korsitimo prometne usluge u nekom obliku, ali djeca kao da nemaju osjećaj da je to neka usluga bila kakva bila, preskupa ili ne je drugo pitanje, ali mi zapravo kupujemo uslugu."

"Ima kulturnih ljudi ali razgovaramo o pojedincima kojima manjka doza kulture. Da reagiram u tom trenutku riskiram svoju sigurtnost jer napadač možda reagira na mene te je bolje pozvati policiju."  

"Divlji smo. Svi smo divlji i neodgojeni", govore sudionici ankete.

Ante je lani dobio nagradu Ponos Hrvatske. Nije ni sanjao da će to što je napravio kasnije odjeknuti kao primjer drugima. Postupao je kaže instinktivno, zapravo mu je pukao film kaže. Pogodilo ga je kada je u retrovizoru vidio invalida kojemu nitko ne želi pomoći da se ukrca u autobus.  

U Zagrebu je lani bilo manje napada na vozače nego u Splitu

"Cijela je stanica uletila na zadnja vrata. Preskakali su ga i trčali kao da ih netko hoće streljati te su posramili momka. Cijeli autobus sam izbacio van dok on prvi ne uđe. I nismo krenuli nekih 20 minuta. Prvo sam ih lijepo molio, a kad sam vidio da to ne ide onda sam pričao jezikom kojeg jedino mogu razumjeti i onda su poslušali. Otvorio sam onda fino samo prva vrata. 70 posto njih nije imalo kartu i onda sam ih fino poslao pješice", govori vozač Bonacin. 

Napravio bi to opet da pokaže kako ljudi trebaju imati više suosjećanja jedni prema drugima. 

"I kad sam momka iskrcao na pazaru stisnuo mi je ruku i rekao da mu je žao što se dovodim u opasnost zbog njega i da bi on bio ostao čekati drugi bus. Dođe vam suza. To su napravili njemu, a ne meni, ali ja to nisam mogao gledati i opet bi postupio isto", govori vozač Bonacin. 

U Zagrebu je lani bilo manje napada na vozače nego u Splitu - trinaest. Godinu ranije duplo više. Mario se prisjeća udarca kojeg je primio usred bijela dana.  

"Mali auto mi se ubacio iz trake koja se gubi. Morao sam naglo kočiti da ga ne lupim. Pet osoba mi je palo u autobusu. Blicao sam malom autu da stane zbog policije i nije reagirao nego mi je pokazao srednji prst. Dalje u vožnji je stiskao kočnicu i zaustavljao se naglo te sam držao razmak", govori vozač ZET-a.

U međuvremenu ga je slikao da ima njegovu registraciju, što je vozača razbjesnilo. Na idućoj stanici pokupio je putnike, a mali auto krenuo je u rikverc te je vozač izašao.

"Kako je prozor bio otvoren udario me u sljepoočnicu. Kad sam došao k sebi vidio sam da sam zapljuvan. On je sjeo u auto i pobjegao", govori vozač Zet-a.

Policija ga je poslije pronašla. Mario je otišao na bolovanje, odštetu nije tražio. 

"Plaća vam je manja i morate ići raditi. Imam djecu koji su srednjoškolci. Odštetu dobijete, ali morate tužiti firmu da bi dobili osiguranje. Napravio sam preko tri milijuna kilometara i nikad mi se nije događalo to što mi se događa u Zetu da su ljudi toliko nekulturni", kaže Mario Ljeljak, vozač Zet-a.

A vozači su ogorčeni. Tvrde sve se slama na njihovim leđima. Sindikati pak tvrde bolja zaštita i veće kazne za napadače mogle bi smanjiti broj napada. U Splitu kažu - obustavit će promet ako nitko uskoro ne reagira. 

"Svatko ima svoje probleme. Ljudi nemaju novaca i potrebna je samo iskra ili mala gužva ili da su čekali minutu više i vozač autobusa im je krv za sve. Vozač treba biti usredotočen na vožnju i na promet, a danas su opterećeni i prodajom karata i komnunikacijom s putnicima i rizikom da će biti napadnuti", govori predsjednik sindikata vozača, Miljenko Gončin

Hrvoje kaže sreća je što se u Svetom Kaju nikome ništa nije dogodilo. Svejedno  - događaj ne može tek tako izbrisati. Još uvijek se ništa nije promijenilo. Tek će biti nagrađen s par stotina kuna na plaći jer je sve od sebe dao da smiri pomahnitalog čovjeka. Liniju 37 vozit će opet. A što ga na njoj čeka - očito ne može znati.  

Izdvojeno

Vezani članci

Reci što misliš!