Potraga

OSTAO NA ULICI

Žrtva lihvarskih poslova: Kupio je stan s čistim papirima, osam godina kasnije iz njega je izbačen

Nekoliko mjeseci kasnije na vrata mu je pokucala gospođa koja mu je objasnila da je stan zapravo njezin

Prije osam godina Zadranin Lorenco Zalović od jedne je tvrtke za 60.000 eura kupio stan u Zadru. I to, tek kad se uvjerio da su papiri čisti i da nema tereta. Potom je u taj stan uložio još oko 15.000 eura, a nekoliko mjeseci kasnije na vrata mu je pokucala gospođa koja mu je objasnila da je stan zapravo - njezin.

Pokrenula je dva sudska postupka i nakon osam godina izbacila Lorenca iz njegova stana - iz jedinog doma. Sudu je tvrdila da je bez stana ostala nakon što su je prevarili lihvari. Njima je velikom akcijom 2012. na kraj stao USKOK. Stan joj je vraćen, a Lorenco je završio na cesti. Kasnije je doznao razmjere kriminalne mreže u koju je, bez svog znanja, bio upleten. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

"Ne osjećam se baš dobro kad gledam svoj stan. Osjećam se nikako, zato što, nije čak stvar ni u novcima, već je to mjesto gdje sam ja živio i gdje mi je dolazila kći, to je ono što se zove jedini dom. To je sve što imam. Moje su stvari još u tom stanu", kazao nam je oštećeni Lorenco Zalović s kojim smo otišli do zgrade u kojoj se nalazi stan bez kojeg je ostao - iako ga je kupio. 

Sve počinje 2011. godine

Početkom 2011. Zalović u dogovoru s roditeljima prodaje veliki obiteljski stan u središtu Zadra i odlučuje kupiti manji. Preostali novac ostavili su za liječenje majke oboljele od karcinoma. Nakon pregledanih 50-ak stanova po Zadru odlučili su se za stan iz oglasnika. 

"Nazvao sam oglas. Javio mi se čovjek koji se predstavio kao Igor, poslije Igor Matošić i dogovorili smo se, pošto on nije iz Zadra, da će doći za dan-dva i da ću tada moći pogledati stan", prisjeća se Lorenco.

Za dva dana Matošić je stigao. Našli su se ispred zgrade, otišli na osmi kat, otključao mu je stan koji je bio, prisjeća se Zalović, u derutnom stanju, zaudarao je kao da u njemu dugo nitko nije živio, a nije bilo ni struje. Zaloviću je stan odgovarao, no u zemljišno-knjižnom izvatku postojale su zabilježbe jedne banke iz Austrije za kredit od 30.000 eura, otkup stana od Ministarstva obrane od gotovo pedeset tisuća kuna i još jedan manji iznos neke tvrtke. Obratio se svom odvjetniku za savjet.

"Ja sam mu rekao da ću mu taj ugovor napisati, no da je njemu u interesu da očisti sve te plombe i da se plombe brišu i onda temeljem povjerenja u zemljišne knjige da ću mu ja napisati ugovor. I to je potrajalo mjesec, dva, tri i on mi je to tada donio i rekao sam mu da je sada dobro. Napisao sam mu ugovor", prisjeća se odvjetnik Ivan Šalina

Stan kupio od tvrtke iz Vukovara

Stan je kupio od tvrtke OMH Razvitak iz Vukovara. Platio ga je 60.000 eura, a u  njega je uložio još 15-ak tisuća eura. No uzbuđenje nije dugo trajalo. Sljedećeg dana počeo je s preuređivanjem stana jer mu je supruga uskoro trebala roditi. Nedugo zatim uslijedio je prvi šok.

"Negdje sredinom rujna pokucala mi je na vrata gospođa koju sam tada prvi put vidio i koja se predstavila kao vlasnica stana. Rekao sam da nemam pojma o čemu priča i da sam ja stan kupio legalno i da imam kupoprodajni ugovor", kazao je Lorenco.

Gospođa koa se predstavila kao vlasnica stana podigla je tužbu protiv tvrtke od koje je Zalović kupio stan. Optužuje ih da su je zapravo prevarili, odnosno, da kada je uzimala kredit, nije znala što je potpisivala. Unatoč tome što je stan prodala tvrtki gotovo godinu dana prije nego što ga je on kupio, tražila je poništenje tog pravnog posla.

Prevaranti se razbježali po svijetu

Ubrzo nakon toga, u svibnju godine 2012. godine, u uskočkoj akciji koordiniranoj sa slovenskom policijom uhićeno je 19 osoba na području Hrvatske. Teretili su se da su u samo četiri godine na području Hrvatske zaradili nevjerojatnih 91 milijun kuna davanjem kredita uz lihvarsku kamatu i otimanjem imovine dužnika.

Glavni organizatori bili su mladi ljudi bez kriminalne prošlosti, nisu bili dostupni pravosuđu.

Danijel Kociper iz Celja danas je državljanin SAD-a pod imenom Daniel Cool Star. Njegov prijatelj i poslovni partner Alek Gradišnik sada se zove Alex Loxley. Šefovi organizacije za Hrvatsku, Marko Romanič iz Celja i njegova djevojka, Zagrepčanka Andreja Škalić, danas bezbrižno žive u Meksiku. Jedna od više od 600 njihovih žrtava obuhvaćenih presudom bila je i gospođa Marinović, stvarna vlasnica stana koji je Lorenzo kupio. 

"Ono što je pokušavala, a u čemu je i uspjela, sebe prikazati kao žrtvu. Rekla je da je kod lihvara došla iz nužde, da joj je trebao novac", smatra Lorenzo, a s njim se slaže i njegov odvjetnik Šalina koji sve naziva prevarom. 

No je li uistinu bilo tako?

I zaista, gospođa Marinović ima dva stana. Jedan u Zagrebu i jedan u Zadru. Uz to, tu je još jedan stan na zadarskom poluotoku u kojem je bila prijavljena proteklih godina i primala poštu. Neobično. Kao i činjenica da su lihvari gospođi Marinović otplatili sva zaduženja na stanu u Zadru, kao i na onom zagrebačkom.

Ona je tijekom sudskog postupka tvrdila da je dobila samo 35.000 kuna, no zapravo je dobila 306.000 kuna kroz otplaćene kredite. Samo za stan u Zadru. U međuvremenu kriminalna skupina je osuđena. Glavi organizatori su na slobodi, a svi ostali su dobili kazne rada za opće dobro. Malena kazna za prijevaru više od 600 građana i udruživanje u zločinačku organizaciju. Gospođa Marinović potom podiže drugu tužbu. Ovaj put za poništenje ugovora o kupoprodaji između Zalovića i već spomenute tvrtke. I tu presudu dobiva u svoju korist.

Procijenio je tako sudac zadarskog Općinskog suda, a potvrdio Županijski sud u Zadru. Zalović sumnja da je zbog presude lihvarskoj organizaciji, sud dobio upute kako da postupa u predmetima koje pokreću oštećenici. 

"Vjerojatno je postojala neka odluka u sustavu pravosuđa da se to riješi upravo ovim presudama o ništetnosti gdje se sve vraća na početak. Dakle, ljudi koji su prevareni za nekakve nekretnine, zemljišta, kuće, stanove, dakle sud je to vratio na početak. Znači, ja sam samo neka kolateralna žrtva", smatra Lorenco.

Potražili smo gospođu Marinović

Iz ovog predmeta je vidljivo da čisto zemljišno-knjižno stanje nije garancija da ćete ostati upisani kao vlasnik stana koji ste kupili, napominje odvjetnik Albin Hotić te dodaje kako bi sudovi trebali početi razmišljati na način da, bez obzira na nepravde koje su dovele do toga da se određeno trgovačko društvo upiše kao vlasnik, moraju sprječavati daljnje nepravde.

Otišli smo potražiti gospođu Marinović. Najprije u stanu iz kojeg je Zalović deložiran. On nam je dao šifru za ulazak u zgradu, no tamo je nismo zatekli. Otišli smo do drugog stana u Zadru kojem je, također, vlasnica. Upravo je na toj adresi gospođa Marinović tijekom svih godina postupaka bila prijavljena, primala poštu i pozive na sud.

Nismo je ni tamo pronašli. No pronašli smo njezin poštanski sandučić, prepun pošte. Na jednoj je omotnici pisalo da je pošta iz Centra za socijalnu skrb datirana na 11. srpnja. Dakle više od mjesec dana gospođe Marinović nije bilo u ovom stanu.

Vratili smo se u Zagreb te gospođu Marinović potražili na adresi njezina drugog stana. Napokon smo začuli glas na interfonu - ženski glas. Pitao nas je tko je? Nakon što sam se predstavio više nije bilo odgovora. Ni na pitanje stanuje li ovdje gospođa Marinović, kao ni na ono gdje je možemo pronaći. 

Zanimljiv razgovor s predstavnikom stanara

Prišao mi je gospodin zanimajući se koga tražimo. Kazao je da se zove Rudolf Horvat i da je predstavnik stanara. On nam je otkrio i neke nove detalje. 

"Mene zove ženska iz Zadra i veli mi: "Ona je meni toliko dužna da bi stan u Zagrebu trebao biti moj". A kome je to gospođa Marinović dužna? Tko je to? Ne znam. Rekla mi je da joj je neka kolegica iz Zadra", otkrio nam je gospodin Horvat.
  
Uvidom u zemljišne knjige doznajemo da je zaista nedavno na stan u Zagrebu upisana gospođa M.Č. iz Zadra za iznos posudbe od 68.000 eura. Doznali smo i da gospođa Marinović živi sa sinom koji je nekoliko puta prijavljivan za zlostavljanje, da često dolazi hitna pomoć koja gospođu Marinović odvodi u bolnicu, a sina u policiju. Stari je on, neslužbeno doznajemo, znanac policije.

Vratili smo se za nekoliko dana

Na zagrebačku adresu gospođe Marinović vratili smo se za nekoliko dana. Stali smo pred zgradu i čekali. Iz daljine nam je prilazio njezin sin sa psom. Čim nas je vidio, okrenuo se i otišao u drugom smjeru. Vratio se nakon dva sata. Sada smo mu prišli, no nije nam želio ništa reći. Ponovno smo otišli do stana i pozvonili. Lajao je pas, no nitko nam nije otvarao vrata.

Provjerili smo sve informacije koje smo doznali u nekoliko dana rada na terenu. Sin koji putuje svijetom, to nam je otkrio gospodin Horvat, uistinu nigdje ne radi, gospođa Marinović prima mirovinu, a oboje se vode kao socijalni slučajevi i korisnici su svih povlastica koje iz toga proizlaze. Usprkos dvjema veoma vrijednim nekretninama u posjedu.

Doznali smo da sin odlazi i u neke egzotične zemlje. Čak i one u kojima su se sklonili organizatori lihvarske zločinačke organizacije. Ako uzmemo u obzir ovo zadnje navedeno i da je kriminalna organizacija platila sve kredite gospođe Marinović  i oslobodila joj nekretnine, postavlja se pitanje je li ona samo žrtva ili je s vremenom postala i suradnik?

"Mi smo znali da se vodi neki uskočki predmet i da postoji spis u Zagrebu. Taj spis ima nekoliko tisuća stranica, a Lorenco je kasnije vadio ono što nama treba. Ona se tamo spominje u mnogo slučajeva, na mnogo stranica. Ona se tamo spominje s onom ekipom. Kao sudionik i tamo imate raznih plaćanja u njenu korist, njezinih plaćanja, tako da je to po meni dobro mutno", kazao nam je odvjetnik gospodina Zalovića, Ivan Šalina. 

Stvarna uloga gospođe Marinović

Istraživanjem smo došli u posjed punomoći koju je gospođa Marinović dala tvrtki OMH Razvitak da u njezino ime otplati dug za otkup stana Ministarstvu obrane. Slična je punomoć postojala i za zatvaranje bankovnog kredita, a postoje i uplatnice. Sve to budi sumnju u stvarnu ulogu gospođe Marinović u ovoj priči.

Posebno jer je više puta lagala na sudu. No bilo kako bilo, da su sudovi sudili striktno držeći se zakona i poštujući institut povjerenja u zemljišne knjige, mi ovu reportažu ne bismo danas niti radili, a Zalović bi bio u svom stanu.

Zalović nije imao razloga sumnjati u zemljišno-knjižni izvadak. Za gospođu Marinović je čuo tek kada mu je došla na vrata nekoliko mjeseci nakon kupnje stana. Prošao je sve sudove u Hrvatskoj i izgubio. Čak i na Ustavnom, a Vrhovni je donio dvosmislenu odluku koju ni odvjetnici ne znaju kako protumačiti.

Nerazjašnjeno je u ovom slučaju još puno toga. Koja je uloga gospođe Marinović i njezina sina? Zašto je sud u Zadru donio presude kakve je donio? Kako to da je gospođa Marinović znala detalje USKOK-ove istrage i uspjela prevariti sud? Kako to da su joj lihvari vratili sve osobne kredite kojima je opteretila oba stana? Kako to da i s njima danas neki kreditni uredi još uvijek rade i jesu li oni u vezi s odbjeglim organizatorima ove lihvarsko–zločinačke organizacije? Kako to da glavni organizatori više nisu na crvenoj interpolovoj tjeralici? Tko je misteriozna gospođa M.Č. koja je gospođi Ladi Marinović posudila 68.000 eura?

Sve to u jednoj od sljedećih Potraga.

Izdvojeno

Vezani članci

Reci što misliš!