Potraga

POTRESNE PRIČE

Majke gube djecu, a dodatni udarac zadaje im birokracija: 'Nemojte, još nisam ni dijete pokopala'

'Vjerujte mi, dosta mi je poniženja. Što sam trebala?'

"Sin mi je umro na rukama. Umirao je doma, što je nešto što treba preživjeti. Treba preživjeti da ostanete hrabri kraj njega. On nije vidio nijednu moju suzu svih tih godina", kaže Slavica Horvat iz Zagreba.

"Ja znam da moj sin umire, a ja se šalim kraj njega. Tako da je na kraju miran i spokojan otišao", govori Slavica.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Ovo nam govori Slavica Horvat. Četiri tjedna nakon najgorega dana u svome životu. 20. kolovoza ostala je bez sina Kristijana.

"Pokušala sam sve i možda me to drži na životu. Jedino grižnju savjest danas nemam. Možda da sam probala ovo, možda bi još bio živ. I kada bih živjela ponovno, i kada bih se moj Kiki mogao vratiti, i da idem sve ispočetka, ponovno bih obilazila svijet, pokušala sve na svijetu. Imala sam pravo vjerovati u čudo. On je imao pravo vjerovati u čudo", kaže Slavica

No čudo se nije dogodilo i Kristijan je izgubio borbu s opakom bolešću, ALS-om. Njegovim odlaskom Slavica je izgubila sva prava i prihode koje je imala kao majka njegovateljica i otišla po ono zadnje - financijsku pomoć Centra za socijalnu skrb.

"Kada je umro, bio je utorak, a u ponedjeljak sam došla u CZSS. I rekoh: slušajte, ja imam pravo na veću naknadu, na jednokratnu pomoć s obzirom na to da sam samohrana majka, sa statusom roditelja njegovatelja. Rekli su mi: ja o tome ne znam ništa, nisam za to čula. Vi ste sada samac i imate pravo na 2500 kuna", kaže Slavica

Slavica, inače predsjednica Udruge oboljelih od ALS-a, poznaje zakone i, kaže nam. "Znala sam da, odmah, za prvu ruku, imam pravo na 10.000 kuna".

"Rekla sam joj: raspitajte se, ja nisam vaša pravna služba. Znam što je dogovoreno, što je prije već odrađeno i kako se treba postupiti, tako da vas lijepo molim. Odgovorila mi je: ne, ja ne znam, ja ću vidjeti, ja ću se raspitati. Rekoh: nemojte molim vas, još nisam ni dijete pokopala, nemojte biti okidač, nemojte, molim vas, raspitajte se", kaže Slavica.

 
U danima kad se ovo događalo Slavica je pokapala sina. 
 
"Troškovi pogreba su veliki. Naravno, da sam dio novca morala posuditi da bih to mogla napraviti. Bože moj, ima dobrih ljudi koji vam posude jer i to treba platiti", govori Slavica
 
Sve do našeg dolaska živjela je u uvjerenju da ju je u najtežim trenucima života država ostavila samu, da se snalazi kako zna i umije. 

"Do današnjeg dana živim u uvjerenju da neću vidjeti ni kune od tog novca. Ako ih i budem vidjela, vidjet ću tko zna kada, vidjet ću 2500 kuna", govori Slavica

Što se točno dogodilo, pitali smo Centar za socijalnu skrb i Ministarstvo. Iz CZSS Novi Zagreb poručuju: čekamo odluku Ministarstva i onda ćemo uplatiti jednokratnu naknadu. Odbacili su sve navode da je došlo do ikakva problema. Iz Ministarstva socijalne politike tvrde da su zahtjev za isplatu jednokratne novčane naknade već potvrdili, a da su u Centru postupili po svim pravilima struke te da je gospođi Horvat tamo pružena sva pomoć i podrška. Htjeli smo se uvjeriti da se, kao i nebrojeno puta dosad - institucije nisu pokrenule do medijskog interesa i našeg upita. Stoga smo zatražili na uvid zahtjev za isplatu jednokratne pomoći. No nisu nam ga dali.
 
"Nije mi rekla da će mi naknadno javiti. Vijest da ću ipak dobiti naknadu sam čula danas od vas, vi ste mi javili. Ponavljam vam, nitko me nije kontaktirao, nemam nikakvu informaciju", kaže Slavica

I zato nam se obratila, da nekoliko tjedana nakon sinove smrti - o najbolnijim danima u životu govori pred kamerom.
 
"Vjerujte mi, dosta mi je poniženja. Što sam trebala, svaki dan ići u CZSS? Opet se moraš ponižavati", kaže Slavica.
 
Za ovu naknadu prije 2 godine izborila se Leonela Pomper. Ista ona majka koja je prije 12 godina natjerala institucije da uvedu status majke njegovateljice.
 
"On će za mene biti tu. Pa makar ja i dalje provela svoj život ovdje, u četiri zida. Ne mogu se pomiriti s tim da njega nema", kaže Leonela Pomper iz Zagreba.

Nakon što je izgubila teško bolesnog sina Leona o kojem se brinula 12 godina shvatila je da ostaje bez svega.
 
"Prvo mi je došlo sve kako bih osigurala sredstva, djeca i tako dalje. Treba živjeti dalje, ali ti sad više nemaš apsolutno ništa. U tom trenutku mi se upalio u mozgu da treba nešto učiniti", kaže Leonela
 
Ministarstvo se, zbog pritiska medija, žurno sastalo s udrugama i došlo do rješenja. Nakon smrti djeteta, odlučeno je, roditelji njegovatelji dobit će financijsku pomoć.
 
"Mi smo jasno izložili da sada, u izmjeni i dopuni Zakona o socijalnoj skrbi koji je već proceduru završio, ne možemo to pravo uvrstiti. Ali, da ćemo premostiti jednom pojačanom financijskom naknadom", kaže Nada Murganić, bivša ministrica socijalne politike. 
 
To je tada značilo sljedeće: roditelji njegovatelji žurno će dobiti 10.000 kuna jednokratne naknade. U sljedećih pola godine isplatit će im se još 5000 kuna.
 
"Ono što je bitno: gđa Leonela će dobiti daljnu pomoć koju će ministarstvo dati, s obzirom na to da se ne može ići u hitne izmjene, naputke Centrima da u skladu sa Zakonom produži se to pravo i premosti se ova jako teška situacija za nju", govori Dijana Ančić iz Udruge "Anđeli". 
 
Da je riječ o 6 mjesečnih naknada, odnosno 15.000 kuna pokazuje i email koji je tadašnja ministrica uputila Leoneli. Tamo je napisala i da će se ista praksa primijeniti za sve majke koje se nađu u toj situaciji. Nada Murganić to je ponovila i u Saboru.
 
"Međutim, ono što smo učinili zajedno s centrima za socijalni rad, rekli smo da ćemo financijsku naknadu od 6 mjeseci isplaćivati u slučaju smrti djeteta, a to postojeći zakon omogućava uvećanom jednokratnom novčanom naknadom. Imamo za to i podlogu, samo je stvar gledanja. Dogovor je da idemo u tom pravcu i da to premostimo do donošenja cjelovitog sveobuhvatnog Zakona o socijalnoj skrbi koji svi iščekujemo", kaže bivša ministrica Murganić.

No iz Ministarstva su nam poslali dopis, a i objasnili da je ipak riječ o 10.000 kuna.
 
Ubrzo nakon što smo se krenuli baviti ovom pričom, shvatili smo da slučaj Slavice Horvat nije jedini. Iz Zagreba odlazimo u Liku, točnije Brinje. Tamo je Mirjana Burić, koju smo upoznali prije 2 godine. Njezin sin David trebao je komunikator s pomoću kojeg bi mogao ići u školu. Dirnuti majčinom borbom za sina - vi, naši čitatelji, pomogli ste i prikupili novac. No, David školu - nije nikada dočekao. Majku Mirjanu uhvatili smo dan nakon što se vratila sa sezonskog rada na Krku.
 
"Bio je to veliki šok i htjela sam se maknuti od svega jer me sve podsjećalo na njega. Mislila sam da će mi biti bolje ako odem", kaže Mirjana Burić iz Brinja. 
 
Prije nego što je otišla tražila je 15.000 kuna od Centra za socijalnu skrb.
 
"Pitala sam za to pravo što sam čula i ona veli da to nije još izglasovano. Da mogu dobiti jednokratnu pomoć, ako se odobri. Nije rekla o kojem se iznosu radi. Jednokratna pomoć je do 10.000. I onda sam je pitala, pošto sam upućena u sve, veli: ne, to nije izglasovan zakon, ona taj zakon nema, ona taj naputak mora dobiti da se odobre ti novci", kaže Mirjana
 
Mirjani tada više ništa nije bilo jasno pa se obratila udruzi "Sjena".
 
"Nakon smrti malog Davida javila se majka Mirjana. Ista stvar, Centar ne zna što treba raditi, ne zna uopće koji je taj iznos, ni kako to definirati, ni na koju šprancu isplatiti. Udruga "Sjena" pisala je direktno ministrici, da imamo problema s tim i tim Centrom, Znači, oko novčane isplate gđi Burić. Znači, mi smo to napravili, mi. Ne Centar", kaže Suzana Došen Rešetar, iz udruge "Sjena". 
 
Svojih 10.000 kuna dobila je 3 mjeseca nakon Davidove smrti.
 
"Da, 3 mjeseca nakon. I rekla je da je to sve. Da nema naputka niti da se zna išta drugo o tome dok ona ne dobije od svoje pravnice Zakon, u kojem je tražila i u kojem nigdje ne piše, jer to još nije izglasano i da tih 6 plaća mi još moramo dobiti", kaže Mirjana

Javila nam se još jedna majka, Marina Dukanović iz Nove Gradiške, koja nije htjela pred kamere. Ona je bez sina ostala u veljači ove godine, a još nije dobila nijednu kunu. Njezina prava joj nisu bila baš jasna i, kaže, nije se imala snage boriti s birokracijom. Iz Ministarstva su nam javili da je postupak sada pokrenut. Iz razgovora s ravnateljem nadležnog Centra, koji je odgovoran za funkcioniranje ustanove, dobivena je informacija da se nije postupilo po uputi zbog promjene stručne radnice na navedenim poslovima.
  
U cijeloj priči poražavajuće su i sporne dvije činjenica. Prva - očajan tretman majki koje se nakon gubitka djece moraju boriti s birokracijom, službenicima i šumom pravila.
 
"Ako meni umre dijete, ja neću znati kako se zovem, a kamoli koje papire trebam i gdje ih nositi i što trebam rješavati. To se treba urediti sustavno. Dijete je umrlo, njega više nema, status se prekida. Nadalje, postoje, kako će se to zvati - procedure, ne znam kako, ali mora se sustavno uređivati", govori Suzana.

A drugo bitno jest visina naknade. Jasno je da je Ministarstvo u ovu priču ušlo s jednom namjerom, a da sada to više nije tako.
 
"Ministrica je došla na godinu dana i možda će vam ovo čudno zvučiti, ali ja njoj ništa ne zamjeram. Došla je u ministarstvo koje ima milijardu problema i njoj godinu dana nije dovoljno da spozna koji su sve problemi, a kamoli da smisli sva rješenja. A onda imamo izbore i dobiti ćemo nekog drugog te će opet trebati 2 godine da čovjek uđe u problematiku, a još bi ga mogli smijeniti jer, eto, neka visi Pedro. Mi samo gomilamo probleme, a ne rješavamo ih", kaže Slavica
 
Tako je ministrica koja je obećala jednu stvar morala otići, njezine riječi nisu postale Zakon, uredba ili pravilo. I zato se sada, 2 godine nakon što se činilo da je cijela stvar riješena - opet moramo baviti istim problemima.

Izdvojeno

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr! 

Reci što misliš!