Potraga

što se to događa?

Kaos u zatvorima! Tučnjave, silovanja, šverc droge i tableta svakodnevica: 'Zna se tko je kapo'

Pravosudni policajci jedva stignu obići sve prostorije, a doznati što se u njima događa - nemoguća je misija

Brutalne tučnjave u hrvatskim zatvorima svaki dan, a metode razne. Od šaketanja, guranja glave kroz rešetke ili pak premlaćivanja plastičnom bocom u mokrom ručnIku. Prijavljuju se i silovanja, ucjene, prijetnje.

Samo u Zagrebu, i to u kolovozu, tvrde u Sindikatu – tri su zatvorenika pokušala pobjeći tijekom odvođenja na sud. Nekoliko ih se otrovalo tabletama, a dvoje je umrlo. Javna je tajna da tablete za smirenje stoje 10 kuna, a droga je puno skuplja.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Nabaviti se, (kažu oni koji znaju), može sve. Pravosudni policajci uzalud pokušavaju nagovoriti nadređene da nabave pse za detekciju ili poprave pokvarenu opremu. Tvrde, s ovim brojem ljudi jedva stignu obići sve prostorije, a doznati što se u njima zapravo događa - nemoguća je misija. I zato najavljuju prosvjed.

"Ostali zatvorenici vas traže papire"

Prije šest godina vrata zatvora su se otključala i našao se na slobodi. Dugih sedam godina proveo je unutra - zbog droge, pljačke, razbojstva i ostalog kriminala. 

"Zavisi o zatvoru kakva je inicijativna procedura, ali neke stvari su slične u svim zatvorima. Ako vas nitko ne poznaje, ostali vas zatvorenici traže papire - da vide zašto ste tu, jeste li nekoga cinkali, jeste li i za njihov želudac počinili neku nemoralnu radnju tipa zlostavljanja djece - iz tog razloga se odmah traži da vide tko im je došao biti susjed u sobi i zbog određenih radnji koje se nekad događaju u sobi", govori Mihael Josić, bivši zatvorenik i pastor Crkve reformacijske baštine.

Sve je to prošao. I istražne zatvore i kaznionice: Lepoglavu, Glinu, Osijek, Požegu, Remetinec, Pulu... 

"Većina zatvorenika poznaje nekoga tko je već u zatvoru, ili poznaje nekoga koga netko zna, stoga vrlo brzo dođu do određenih kontakata što otvara put bržoj prihvaćenosti", kaže Mihael. 

Takozvanim anonimusima mnogo se teže uklopiti. A ako se nepoželjnog iz sobe žele riješiti, pronaći će način. 

Nekad pribjegnu i samoozljeđivanju - samo da ih maknu

"Postoje različite metode kako ga iseliti. Od zastrašivanja gdje on sam traži od policajca da ga se prebaci jer se boji za život, gdje ponekad i laže da je sreo nekoga kome je dužan novac, ali samo da bi dao na znanje da tu ne želi biti. Psihičko zlostavljanje i fizičko, ovisno koji zatvor, koja soba, koji ljudi, jesu li utjecajni unutar zatvora ili ne i na koji način su povezani s vanjskim svijetom. Ovisi i o policijskoj smjeni, neka smjena određene stvari tolerira više, a druge manje", kaže Mihael.  

Nekad pribjegnu i samoozljeđivanju - samo da ih maknu. Zna sve to i Armin Tatarević, pravosudni policajac. 35 godina je u službi. 

"Dobijemo sve podatke o kome se radi i tko su mu prijatelji. Čim dođe, moramo obratiti pozornost da nije netko na tom odjelu. Naravno, razgovaramo i to je jedini razgovor gdje ga tih pet minuta pitate je li s nekim u lošim odnosima, ali malo od njega dobijete. 
Postoji zakon šutnje među zatvorenicima -  ne žele ništa reći dok vi ne primijetite, a teško ćete to primijetiti, pogotovo noću", kaže  Armin Tatarević, predsjednik Sindikata pravosudne policije.

"Nitko ne želi pedofila u ćeliji"

Drukerima i pedofilima najteže je pronaći mjesto. 

"Nitko ne želi pedofila u svojoj ćeliji. Rješavamo to na način da šutimo. I kažemo tom zatvoreniku da ne pokazuje svoje rješenje, zašto je pritvoren jer će imati problema, a ako imamo 2-3 takva, onda ih stavimo zajedno", kaže Armin. 

"Neki ljudi ih uzmu u zaštitu, a za nagradu budu posluživani čišćenjem, kuhanjem kave, tako da neki budu zaštićeni, ali pomažu - to nije službeno, ali funkcionira", govori Mihael. 

Unutar sobe, a onda i unutar zatvora, postoje zatvorenici čiji glas vrijedi više. 
Duljina kazne, vrsta djela, sposobnost da se nametne - o svemu tome ovisi utjecaj, a najutjecajniji odlučuju o svemu, počevši od TV kanala koji će svi  gledati.

"Uvijek se zna tko je 'capo' u sobi. On je glavni i svi ga slušaju. Vodi računa o higijeni, pravi raspored tko čisti i to je za nas dobro. Svi ustaju na vrijeme - ako privlače našu pozornost, što više dolazimo, primijetit ćemo da nešto nije u redu... Tako da, onda bolje da je sve u redu nego da mi dolazimo", govori Armin.

I tako počinje život u zatvoru. Dražen Posavec vodi kaznionicu u Lepoglavi s 450 zatvorenika. Njih više od 110 služi kazne dulje od 20 godina zatvora. Među njima je i 19 onih koji služe maksimalnu kaznu - 40 godina zatvora. 

"Prema našim procjenama prioritetno je da zatvoreniku nađemo posao - uz uvjet da to želi. Kad dođe na odjel, počnu se događati razne stvari - ili poštuju kućni red ili ne - ako ne, takvog se zatvorenika može smjestiti na Odjel pojačanog nadzora. Svaki zatvorenik ima pravo žalbe sucu izvršenja i tako mu se osigurava pravna zaštita", govori Dražen Posavec, upravitelj Kaznionice u Lepoglavi.

U samici može biti 30 dana, na Odjelu pojačanog nadzora tri mjeseca. Tamo vladaju mnogo stroži uvjeti nego na ostalim odjelima. Druže se po trojica, vani ih nadzire službenik iza ograde. Na prvo su mjesto stavili sigurnost policajaca. Ostali prolaze bolje. 

"Njihova osnovna prava su: pravo na rad, kontakte i izobrazbu. Više od 300 zatvorenika mjesečno je radno angažirano i među onima koji rade ima manje prijestupa", kaže Dražen. 

"Sve ima svoju cijenu"

A prijestupi mogu biti svakakvi. I događaju se u svim zatvorima. 

"Postoje sitne stvari koje vani nisu važne, a unutra jesu - ali nisu legalne. Na primjer, zabranjeni su određeni filmski sadržaji. Mogu švercati stikove s glazbom, filmove moralne ili nemoralne itd. To je hit. I onda se to prodaje, sve ima svoju cijenu u zatvoru", govori Mihael. 

"Svi u sobi dobivaju neke tablete i onda naravno svi 'štekaju'. To je jedan od načina samoubojstva. Prilikom pretresa to im pronađemo, ali ne možemo utjecati na zdravstvenu službu da im to ukinu. Subuxoni, heptanoni, oni znaju koji diže, koji spušta i tako dalje. Onda na razne načine preko kantine jedan drugome prodaju, bez keša, kupuju cigarete ili što im je potrebno i to se vidi. Čim je cijena mala, znači da ih ima dosta - u svim kaznionicama možete pronaći tablete, bacaju se kroz prozor, dodaju se", govori Armin. 

10 kuna za tabletu za smirenje - to je trenutna cijena u Remetincu u kojem samo u kolovozu bilježe pet predoziranja, kaže šef sindikata. Droga je mnogo skuplja. 

"Sigurno je ima. Uvijek je nje bilo i uvijek će biti. Trenutno stalno tražimo da se konačno nabavi pas za detekciju kako bi se to spriječilo, ali njima su to ogromna sredstva, a da ne govorimo o metalnim detektorima koji se ne servisiraju tako da sve što pronađemo pronalazimo virtualno", govori Armin.  

"Ulaz droge u praksi - u zimsko doba se prebaci preko ograde, prođu zamaskirani, bace preko i onda netko od zatvorenika pokupi. Zatim, ušivanje u predmete tijekom posjeta i jedan mali dio - preko ljudi koji rade u zatvoru. Sve je šifrirano i zatvorenici su maštoviti. 'Donesi mi bijelu majicu za nogomet je kokain'", govori Mihael. 

A cjenik je navodno podulji. Neki trampe ručak za cigaretu, a oni koji imaju, pucaju na više. 

"Verbalni i fizički obračuni svakodnevica"

"Za ući u posao s policijom, da oni rade nešto korumpirano, ne može svatko. Morate imati novac, status i ljude izvana koji će se povezati s policijom na dnevnoj bazi. To su izolirani slučajevi. U moje vrijeme sve što je stalo u kutiju cigareta stajalo je 2500 kuna", kaže Mihael. 

"Verbalni i fizički obračuni među zatvorenicima su svakodnevica", kaže Mihael. 

"Svađaju se oko cigareta, novca, posuđivanja novca, tableta, droge, raznoraznih stvari, TV kanala", govori Mihael. 

No, zbog nepisanog - zakona šutnje - teško ih je sve pobrojiti.  

"Prema našim saznanjima, svaki dan se potuku. Sve dok se nije otkrilo što se dogodilo u Splitu, sigurno su ga svaki dan maltertirali. Noću, kad ne vidite i ne čujete, ili kada se tuširaju. Ono što vidimo, spriječimo", objašnjava Armin. 

Iz Ministarstva pravosuđa proslijedili su nam tek statistiku napada zatvorenika na pravosudne policajce. Lani ukupno devet, u prvih šest mjeseci ove godine - deset. 

"Obično počinje verbalnim sukobom koji može završiti na tome, ali mogu biti razni slučajevi. Neki su policajci vrlo tolerantni dok drugi nisu. U određenim situacijama ako se već nešto prije dogodilo i policajac bi se osjećao ugroženim, znalo je biti situacija gdje bi se reklo da je to napad na službenu osobu. U tom slučaju zovu u pomoć. Što se tamo dogodi, ne znamo, ali se čuje", kaže Mihael. 

"Ima ljudi koji misle da je pravosudni policajac i da može što hoće. Tako se mladi postavljaju. Ne možete ga pustiti, ali možete mu dati kupanje, telefon, neke stvari mu možete dopustiti, ne da njega kupite, nego da kupite mir", govori Armin. 

"Policija i zatvorenici ne grade prijateljstva. Nekad postoje simpatije i to se onda izrazi u nekim sitnim pomoćima tipa telefona kad je gužva", govori Mihael.  

Upravitelj Zatvora u Lepoglavi, u kojem kaznu služi 450 najtežih zatvorenika, među njima 19 s maksimalnom 40-godišnjom kaznom, vodi svoju statistiku.

"Problema sigurnosti nema. Među njima nema previše fizičkih sukoba i samoozljeđivanja. Ima u manjoj količini. Od tridesetak samoozljeđivanja 90 % nije izazvalo teže probleme i tjelesni sukobi su bez težih ozljeda", kaže Dražen.

Predsjednik sindikata pravosudnih policajaca tvrdi da je situacija po zatvorima mnogo ozbiljnija. Lani bilježe 5 prijavljenih silovanja. U prvih osam mjeseci ove godine jedan se dogodio na Valentinovo, u  zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Službene statistike o sukobima među zatvorenicima nema. No, u Sindikatu kažu: jedan je zatvorenik u toj istoj bolnici u kolovozu u sukobu izgubio oko. Samo u Remetincu u kolovozu Sindikat raspolaže podacima o trima pokušajima bijega sa suda i pet slučajeva predoziranja. Dvojica zatvorenika su umrla. 

Sindikat pravosudnih policajaca u ponedjeljak najavljuje prosvjed pred Ministarstvom. Jedan od razloga je što ih nema dovoljno. Na 3695 zatvorenika ima 1572 policajca. Koji se dijele na tri smjene. Uz bolovanja i godišnje odmore. 

O tajnama koje kriju zatvorske zidine Mihael zna sve

"U Remetincu u jednoj smjeni unutar 8 sati sobu otvorite 50 puta, zbog podjele terapije, odvjetnika, tuširanja, doručka i šetnje, posjeta, telefona - ali to je malo. Otvorite minutu i idete dalje. Vi ne vidite što se događa u tim sobama. I sam ministar je rekao da zatvorenici čuvaju sami sebe", kaže Armin. 

O tajnama koje kriju zatvorske zidine Mihael zna sve. Tamo je ušao kao kriminalac, izašao obraćen.

"Lakomost je korijen svih zala. Korijen je jedna želja za lagodnim životom bez obzira na sredstvo kako do toga doći. Podržavati ih ne mogu, ali razumjeti mogu", kaže Mihael.

35 mu je godina. Danas je pastor, oženjen, otac. Živi neki drugi, promijenjeni život, premda onaj stari nije zaboravio. U zatvoru u Glini svaki tjedan drži predavanje zatvorenicima i pokušava im pomoći da se promijene i ne vrate kriminalu. Jer, kaže, kad izađu, perspektivu gotovo da i nemaju.  

Category: 4129 - 4129

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!