Potraga

POTRAGA U AKCIJI

A gdje je moja lipa? Nigdje ih ne vraćaju, građani ih nisu vidjeli godinama, a HNB ih uporno kuje!

Koji god proizvod da kupimo, gotovo svaki na kraju u cijeni ima devetku. Cilj nam je bio dobiti lipu natrag

Što je zajedničko Svetom gralu, čudovištu iz Loch Nessa i kovanici od jedne lipe? Svi znaju da postoje, a nitko ih vidio nije. Oni stariji lipe se možda još i sjećaju jer nekad nam se uistinu znale motati po novčanicima. Nema ih više ni u Manduševcu.  Izaći će do kraja ove priče razne informacije. Prvo idemo u kupnju, u sve vodeće trgovačke lance. Koji god proizvod da kupimo, gotovo svaki na kraju u cijeni ima devetku. Cilj nam je dobiti lipu natrag.

LIDL

PRODAVAČICA: 7,99 kn. Hvala.

REPORTERKA: A lipu?

PRODAVAČICA: Molim?

REPORTERKA: A lipu? Je li 7,99?

PRODAVAČICA: Izvolite.

REPORTERKA: Ne, ne, nemate jednu lipu?

PRODAVAČICA: Pa ne.

REPORTERKA: Ne?

PRODAVAČICA: Pa jedne lipe nema već jako dugo.

REPORTERKA: Kako nema?

PRODAVAČICA: Pa nema. Uzmite tih pet lipa.

REPORTERKA: Pa ne, ja sam htjela baš jednu lipu.

PRODAVAČICA: Pa nema. Tog nema.

REPORTERKA: Ne radite s njima?

PRODAVAČICA: Pa ne.

SPAR

PRODAVAČICA: Dobar dan. Samo voda?

REPORTERKA: Da.

PRODAVAČICA: 4, 99, ali dali ste mi previše.

REPORTERKA: A dobro, to je to. A imate lipu?

PRODAVAČICA : Nemamo lipu.

REPORTERKA: Nemate lipu?

PRODAVAČICA: Ne, nisu nam uopće poslali lipe, uopće nam ih ne šalju.

Tih pet lipa koje su nam obje blagajnice uzvratile, stajalo je negdje sa strane, baš za ovakve poput mene koji cjepidlače. Isto nam se dogodilo i u trećoj trgovini.

KAUFLAND

PRODAVAČICA: Dobar dan.

REPORTERKA: Dobar dan.

PRODAVAČICA: 21,99 kn.

REPORTERKA: A nemate jednu lipu?

PRODAVAČICA: Molim?

REPORTERKA: Nemate jednu lipu?

PRODAVAČICA: Nemamo jednu.

REPORTERKA: Nemate lipu?

PEODAVAČICA: Ne.

REPORTERKA: Kako to?

PRODAVAČICA: Pa gdje ih ima? Mi vam pet lipa vraćamo umjesto jedne.

KONZUM

PRODAVAČICA: Samo to?

REPORTERKA: Da.

PRODAVAČICA: 6,30 kn.

REPORTERKA: Koliko?

PRODAVAČICA: 6 kuna, 30 lipa.

REPORTERKA: 6,29?

PRODAVAČICA: Da. Dobro, sad ćete dobit račun.

REPORTERKA: Ali i lipu jednu...

PRODAVAČICA: Dobit ćete.

REPORTERKA: To tako imate naputak da zaokružujete ili?

PRODAVAČICA: Ne.

REPORTERKA: A to imate kao ispod blagajne?

PRODAVAČICA: Da. Evo ga.

REPORTERKA: O.K., hvala...

Dobili smo je, jedva, nakon nagovaranja, dobili smo je!!

„Pa da, to je stvarno slučaj, sad kad sam razgovarala s našim kolegicama i kolegama koji rade, oni kažu da neki godinama nisu vidjeli u blagajnama jednu ili dvije lipe. Zašto? Ne znam. Doista ne znam.“ – rekla je Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske.

Ni predsjednica Sindikata trgovine ne pamti kad je zadnji put vidjela jednu ili dvije lipe. Potvrdili su joj blagajnici – gotovo nitko ih nema u blagajni. Ali, kupci nisu zakinuti.

„Tako je. Imaju naputak da kupac uvijek mora biti zadovoljan i kad odlazi, ne smije biti oštećen. Oni zaokružuju taj povrat novca i recimo ako trebaju vratiti 3 lipe, oni vrate pet lipa. Dakle, uvijek u korist kupca jer oni imaju dopušten neki mali limit manjka koji recimo od pet, deset kuna u danu kad zatvaraju blagajnu tako da kupac nikad nije oštećen.“ – nastavila je Štulić.

No dio trgovaca iznose od lipu ili dvije ne vraća, neki ih zaokruže na više, a ni kupci takav sitniš ne traže natrag. Pa se tako lipu po lipu, često stvori i neki višak.

„Višak ne smiju zadržati za sebe, to se predaje sve u firmu, ali to vam je dvije, tri, pet kuna ili isto kad je manjak, radnica ne plaća takav manjak jer je to u toj nekoj toleranciji koju poslodavac prihvaća i to jednostavno sve ide kao prihod poslodavcu ako ima pet kuna viška, to mora ići kao prihod poslodavcu.“ – objasnila je Štulić.

„Točno je da građani imaju pravo primiti tu jednu ili dvije lipe za koje ih redovito zakidaju i ne trebaju otići s blagajne dok to ne prime, s druge strane vrlo je teško vjerovati da je motiv za to nevraćanje jedne ili dvije lipe u kompanijama ili blagajnicima da taj iznos zadrže jer se radi o vrlo, vrlo malom iznosu. Ako zamislite da jedan trgovački lanac ima oko 100.000 transakcija u Hrvatskoj, ukupan učinak od zakinuća ljudi za jednu lipu je samo tisuću kuna.“ – kaže Hrvoje Zgombić, porezni stručnjak.

Ali, kad se ta tisuća pomnoži sa svim trgovačkim lancima, pa s 365 dana u godini, pojavljuje se iznos od oko dva milijuna kuna. Neki stručnjaci tvrde da upravo toliko trgovci zarade na tim sitnim lipama koje ne vraćaju kupcima.  

„To je vjerojatno i više, međutim to kada rasporedite na sve trgovce, onda dobijete tako mali iznos po svakom od njih da je vrlo malo vjerojatno da itko to radi da bi na tome zaradio. Istina, takvi iznosi koji se ne vrate trgovci moraju na to platiti porez na dobit . Dvojbeno je trebaju li na tu lipu za koju zakinu građane platiti porez na dodanu vrijednost, ali vjerojatno ne.“ – rekao je Zgombić.

Koliko zarađuju na lipama i zašto ih nemaju u blagajnama – ta smo pitanja poslali svim trgovačkim lancima u kojima smo bili. U Njemačkoj su prije sedam godina pokrenuli akciju u kojoj su poticali građane da traže svoj sitniš natrag i doniraju ga potrebitima. Svaki dan prikupilo se i do 250.000 eura koji su završavali u rukama siromašnih, a ne na računima trgovaca. Istu stvar pokušao je kod nas pokrenuti i predsjednik udruge Fajter.

„Ja sam imao čak i jednu humanitarnu akciju, pokušavao sam je progurati da ona jedna lipa ili dvije lipe koje uzimaju (...) da ih daju beskućnicima, no nisu mi odobrili. Dakle, nikada nigdje nisam čak ni dobio odgovor da li moji volonteri mogu stajati s tom volonterskom kutijicom da ostavljaju to do pet lipa, ne više od pet lipa.“ – ispričao je Mile Mrvalj, predsjednik udruge Fajter.

Te očito bezvrijedne lipe beskućnicima bi bile itekako vrijedne. Samo jedan veliki lanac, računao je Mile, dnevno ima oko milijun kupaca.

„To je milijun lipa na dan. To je deset tisuća kuna puta 365 dana, to je tri milijuna i nešto koji nigdje nisu evidentirani.“ – nastavio je Mrvalj.

Možda su ga odbili zato što se u kutijice ne bi imalo što bacati? Kao što smo vidjeli, lipa nema. Barem ne ondje gdje su cijene formirali po njima. Ali zato ih ima u trezoru Hrvatske narodne banke

– Vi imate priliku gledati te kovanice od lipu i dvije na dnevnoj bazi, za razliku od nas  ostalih?

"Da, da, imamo čisto samo za informaciju: do sad je Hrvatska narodna banka otkovala negdje 130 milijuna komada kovanog novca apoena jedne lipe i nekih 90 milijuna komada apoena dvije lipe", objasnio je Tihomir Mavriček.

Znači, negdje u Hrvatskoj nalazi se milijun i 300 tisuća kuna vrijednosti kovanica od jedne i milijun i 800 kuna vrijednosti kovanica od dvije lipe. Iako su svi mislili da više i ne postoje, prije dvije godine stigla nam je i nova pošiljka.

„Jedna i dvije lipe su kovane zadnji put početkom 2017. godine i to 4,4 milijuna komada kovanog novca jedne lipe i 4 milijuna 950 tisuća apoena dvije lipe. Zašto ste ih ipak odlučili kovati još? Pratimo potrebe i pružila se potreba za dodatnim količinama kako bi zadovoljili potrebe tržišta pa smo iskovali potrebne količine.“ – rekao je Tihomir Mavriček, direktor Direkcije trezora HNB-a.

Ono što ovu priču o kovanicama koje nitko nema i nitko ne želi čini još luđom jest i podatak da izrada kovanice od jednu lipu stoji šest lipa, a izrada kovanice od dvije lipe - stoji sedam lipa. I tako smo se bacili u trošak izrađujući nešto što nitko ne želi. A ako i želi, ne zna gdje to može pronaći.

„Hrvatska narodna banka sukladno zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci opskrbljuje primarno banke gotovim novcem, a trgovci se opskrbljuju kod banaka.“ – nastavio je Mavriček.

SBER BANK

REPORTERKA: Dobar dan, bih li mogla kod vas razmijeniti 10 kuna u apoene od lipe?

SLUŽBENICA: U lipe?

R: Da. Jednu lipu.

S: Po jednu lipu?

R: Da.

S: Ne.  

R: Nemate?

S: Po pet lipa Vam mogu najmanje.

R: Ne, po jednu ili dvije.

S: Nažalost.

R: Nemate ih?

S: Ne. Imam tu, ali nemam deset kuna, imam možda ni kunu, ali to mi treba, to ne možemo davati. … Ne radimo s lipama, to se i ne vraća.

ZABA

R: Imate li kovanice po lipu i dvije?

S: Nemamo.

R: Nemate?

S: To je već godinama tako.

R: Već godinama nemate?

S: Ne.

PRIVREDNA

S: Jednu i dve ne, to se ne štampa od…

R: Štampa se. Prije prije dvije godine su naštampali novu turu i navodno samo banke ih imaju.

S: Nemamo.

R: Nemate?

S: Jednu i dvije lipe ne. 

Gospođe u FINI također su nas gledale kao da smo pali s Marsa.

Nevjerojatno je da lipa nema čak ni u FINA-i. Ovo što smo dobili, uopće ne znam što smo dobili, dobili smo zahvaljujući djelatnicama koje su nam iz svoje osobne arhive odlučile dati šaku kovanica od lipu i dvije. Puna šaka para – a samo kuna i pol. Vraćamo se u neke od trgovina u kojima smo bili s namjerom da ovaj put mi njima platimo u lipama koje oni nemaju.

PLODINE

R: Samo malo, imam 10 lipa.

P: Ma u redu je. Ako imate dobro, ako ne...

R: Evo.

P: Hvala. 

Blagajnici smo zaštitili identitet pa ne možete vidjeti okretanje očima na primljeni sitniš. Odbiti ga ne smije, ali čini se da neki imaju naputak da ga ne smiju ni primiti.

SPAR 2

R: Čekajte, taman da se riješim ovih nekih lipica…

P: Dobro, u redu je, nemojte mi to davati. Ne, ne. Ne primamo to.

R: Kako ne primate?

P: A ne daju nam. Dobro, u redu je.

R: Ne daju vam da primite lipe?

P: Ne daju.

R: A zakonski morate?

P: A znam. Dobro, u redu je.

R: Čekajte. Evo vam ovako onda.

P: Ne, ne morate.

R: Ne, ne, mislim da vas dovode u neugodnu situaciju.

P: A znam. 

Isto, moram priznati, kad mi se i vrati tih lipu-dvije, što ću s tim? To mi samo pravi teret u novčaniku i tako ne mogu ništa kupiti za to.

Tako razmišljaju svi s kojima smo razgovarali. Slažu se da bi ih najlogičnije bilo ukinuti.

„Bilo bi zamislivo da nam je kuna jedina jedinica, dakle da se ne dijeli na manje dijelove, da bude sve izraženo u kunama. Bojim se da bi to dovelo do određenog povećanja cijena jer ono što je koštalo dvije i pol kune ne bi se smanjilo na dvije nego povećalo na tri, ono što je bilo devet i pol ne bi bilo devet nego deset. Možda bi bilo dobro da bude kuna podijeljena samo na deset dijelova, dakle da najmanja kovanica bude deset lipa. Bi li to poremetilo monetarni sustav naše zemlje ili ne? Ne uopće.“ – rekao je Zgombić.

Europski parlament još je 2013. predložio ukidanje kovanica od jednog i dva centa. Iz istih razloga. Troškovi izrade skuplji su od vrijednosti, a vrijednost im je nikakva. A čak je sedam puta veća od vrijednosti lipe.

„Ne bi li onda bilo logično da ih ukinemo? Pitanje o ukidanju lipa je na tapeti možda već desetak godina. Bilo je razdoblja kada se o tome intenzivnije razmišljalo i kada se manje intenzivno razmišlja. Mi smo bili pripremili praktički sve da omogućimo zaokruživanje na pet lipa, međutim procijenjeno je da bi troškovi prilagodbe cijelog sustava, znači svih zaokruživanja cijena, bili veći nego što bi bio efekt.“ – zaključio je Mavriček.

 Koliko veći - ne znamo. Znamo samo da nam se sprema uvođenje eura tako da se od ukidanja lipa odustalo. Po onome što nam kažu u HNB-u, vjerojatniji je scenarij u kojem ćemo lipu i dvije kovati još jednom prije nego što uđemo u eurozonu. Nakon svega što smo vidjeli nije nam samo jasno: zašto i za koga?

Izdvojeno

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr! 

Reci što misliš!