Potraga

Potraga s Fatom Orlović

Dvadeset godina borila se da joj maknu crkvu iz dvorišta i uspjela: 'Želim svoju avliju praznu'

'Ne mrzim ni popa, ni hodžu, ni nikoga. Ja hodži odgovaram, ali popu ne i neka iziđe iz moje avlije'

Početkom 90-ih u BiH počeo je krvavi rat. Fata Orlović pobjegla je s djecom iz Konjević Polja. U Srebrenici je izgubila muža i još 21 člana obitelji. 

Tek 2000. odlučila se vratiti i u svom dvorištu, kraj oštećene kuće zatekla - pravoslavnu crkvu. Odmah nakon rata izgradile su je lokalne općinske i crkvene vlasti. 

Iako su još tada državne institucije rekle da Fata ima pravo na potpuni povrat imovine, već 20 godina sa svog balkona ona gleda bespravno podignutu crkvu i uporno traži da je maknu. Zbog toga je zaradila i tužbu "za širenje vjerske mržnje". 

Fata je čekala 20 godina

Prijetili su joj i napadali je, no Fata je cijelo vrijeme bila uporna i govorila: "Ne mrzim nikoga, ali maknite mi crkvu iz avlije…" Je li napokon uspjela?

Fata s balkona gleda crkvu. 

"Ja samo želim svoju avliju praznu", kaže Fata.

Isto ovako bi i džamiju oborila.

"Bosna i Hercegovina nije poduzela nikakve korake da bi se te dvije odluke provele i to je najveći problem cijele situacije", kaže Fatin odvjetnik. 

Konjević Polje, bošnjačko selo u Republici Srpskoj, u Bosni i Hercegovini. U njemu Fata Orlović, od milja - nana Fata. A u njezinu dvorištu - pravoslavna crkva. No još samo kratko, odlučio je Europski sud za ljudska prava. 

"Zahvaljujem dobrim ljudima i lijepome Alahu jer tražila sam fino da dobijem, da nema kakve provokacije. I dočekala sam, ako ju budu ispoštovali", govori Fata. 

Vijest o presudi kojom se nalaže uklanjanje bespravno izgrađene crkve Fata je čekala 20 godina.

"Volim, što volim! Volim što je moje. I svoje nisam mogla dati, a oni nisu trebali praviti. Ne mrzim ni popa, ni hodžu, ni nikoga. Ja hodži odgovaram, ali popu ne i neka iziđe iz moje avlije", kaže Fata.  

Odvjetnik Rusmir Karkin slučaj je preuzeo od svojega pokojnog oca Fahrije.

"Bio bih lažno skroman i slagao bih vas kada bih rekao da nisam presretan i prezadovoljan ovakvim rješenjem. Ovaj predmet je započeo i trajao vrlo, vrlo dugo i na njemu je moj otac radio uporno i temeljito. Tada sam mu dosta posla odradio, radili smo zajedno na ovom predmetu, ali eto, mene zapade da pokupim kompletne lovorike ovog čitavog posla", govori Rusmir Karkin, odvjetnik Fate Orlović. 

Fata je iz svog doma morala pobjeći zbog rata. Njezina je kuća srušena, a onda je Crkvena općina Drinjača 1998. godine izgradila crkvu. 

"Mene nitko nije pitao"

"Što da im ja radim? Nitko nije rekao da se gradi, a da se ne pita. Mene nitko nije pitao i ne može se reći da sam pristala", kaže Fata.  

Fata je u genocidu u Srebrenici izgubila muža i još 21 člana obitelji. Do 2000. bila je u Srebreniku, a tamo je i prvi put čula da se na njezinoj zemlji nije samo rušilo, nego i gradilo.

"Čula sam za to kada su se naši vraćali. Išli su bosi preko šume, tražili obuću. I oni su mi donijeli sliku, a kada su mi donijeli sliku, stariji mi je sin rekao: "Mama, što ćemo?", kaže Fata. 

1999. godine i ponovno 2001. godine Komisija i Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica, dakle institucije Bosne i Hercegovine, utvrdile su da Fata ima pravo na potpuni povrat imovine. Te odluke bile su konačne i izvršne.

"BiH nije poduzela nikakve korake da bi se te dvije odluke provele i to je ustvari najveći problem u svemu ovome. Dakle, Bosna i Hercegovina kao protivnik u ovom postupku apsolutno nije imala nikakav argument kojim bi opravdala svoje ponašanje, odnosno svoju neaktivnost u provedbi donesenih sudskih odluka", kaže Karkin. 

Godine 2004. građevinska je inspekcija izdala zabranu korištenja, a nakon protivljenja lokalnih vlasti, crkvi je odobrena urbanistička suglasnost. 

Godine 2004. stiže zabrana korištenja koja nije dugo trajala jer se na tu zabranu nije puno osvrtalo", kaže Salih Brkić, umirovljeni novinar Federalne televizije. 

Novinar Salih Brkić slučaj je pratio od početka, a o svemu je snimio i dokumentarni film.

"Prvi novinarski zadatak bio je kada sam samoinicijativno snimao, prolazeći kroz Srebrenicu i Bratunac, još prije Fatina povratka, crkvu i Fatinu kuću", govori Salih. 

"A 2008.", objašnjava Brkić, "činilo se kao da bi cijela stvar mogla završiti".

"Imam snimku gdje mi je savjetnik tadašnjeg premijera Dodika, Miladin Dragičević, u Bratuncu rekao: 'Sve je dogovoreno, organizirano, novac je osiguran i ovih ćemo dana krenuti u kupnju zemljišta i izmještanje crkve.' To mi je rekao 2008. godine, a danas je listopad 2019. godine", kaže Salih. 

Tužila Srpsku pravoslavnu crkvu

Fata je tužila Srpsku pravoslavnu crkvu. Tijekom procesa su postigli izvansudsku nagodbu, no Općinski, kasnije Vrhovni, i 2017. godine Ustavni sud - to su odbili. Srpska pravoslavna crkva i Općina Bratunac, u čijoj je nadležnosti uklanjanje ove crkve, nisu htjeli komentirati slučaj. Iz Vlade RS tek kratko poručili kako čekaju prevedenu presudu Europskog suda za ljudska prava.

U međuvremenu je i Fata dobila tužbu "jer je pravoslavnoj crkvi u Konjević Polju uskratila slobodno obavljanje vjerskih obreda te izazivala nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju". Jedan od glavnih aktera ove priče bio je Vasilije Kačevenda, sada umirovljeni episkop zvorničko-tuzlanski.

"Ja ne bih razgovarao o Konjević Polju iz jednog jedinog razloga: to je predmet na sudu u Općini, a u kojem je stadiju, ne znam ni ja. Treba imati samo na umu da se u gruntovnici to zemljište zove 'crkvina'. Jeste Fata Orlović, ali parcela se zove crkvina, a to nešto znači", govori Vailije.   

Da to ništa ne znači, sada je pokazala presuda Europskog suda za ljudska prava. Kao i ta - i ova za širenje vjerske mržnje išla je u korist Fati Orlović.

"Stvar je vrlo jednostavna. To je jedan period kada se željelo Fati izmontirati ovaj kazneni postupak i ja mislim da to više nije slučaj", govorio je Fahrija Karkin, pokojni odvjetnik Fate Orlović 17. ožujka 2007. godine.

Tih godina Fata je dobivala prijetnje, a i fizički je napadnuta. No cijelo vrijeme je ponavljala istu priču.

"Ja svoje ne dajem. I da umrem, ne dajem, ne prodajem, ne poklanjam i oni sa mnom nemaju ništa", kaže Fata.  

"Rodila sam devetero djece od kojih su mi dvije curice umrle. Ostali su živi, školovala sam ih po Srebrenici i Bratuncu", govori Fata. 

Od sedmero djece - šestero ih je u SAD-u. Fata ima 13 unučadi. Pokazuje slike obitelji i prisjeća se onih koje je izgubila. 

"Sve sam gledala. I kada su mi muža odveli preda mnom. Što da ja radim? Rat je rat. Što se ne može vratiti, ne može", kaže Fata.   

Dok razgovaramo, netko zvoni na vrata. Do Fate su navratila dvojica prodavača madraca koje je posao doveo do Konjević Polja. 

I u selu su sretni zbog nane Fate

"Gledali smo vas neki dan na Senadovom dnevniku. Htjeli smo baš da upoznamo Nanu i da joj damo jedan simbolični poklon, jedan kišobran, da ima uspomenu na nas. Ali htjeli smo da je uživo upoznamo i da imamo sliku s njom jer ovo je žena. Na TV-u smo gledali dosta emisija i ona je stvarno velik borac i čast nam je imati sliku s Nanom", kaže Amer Spahić, iz Sarajeva. 

I u selu su sretni zbog nane Fate. Sve je predugo trajalo, no to su, kaže, političke igre koje nemaju previše veze sa životom u malome mjestu. 

"Najbitnije je da se ljudi slažu. Nije bitno koja vjera jer uvijek je morao susjed sa susjedom biti. Ipak je ovo 21. stoljeće i bolje da se ne vraćamo", govori Džemaja Zahljević iz Konjević Polja.

"Ako ćemo realno, od srpskog stanovništva nisam imao ni jedan jedini problem, a mi smo ovdje od 2001. godine", kaže Mujo Mehić iz Konjević Polja. 

U Konjević Polju gotovo da nema srpskog stanovništva, a crkva danas otvara vrata samo u rijetkim prigodama. 

"Samo dva čovjeka uđu, a od golubova i smrada nemo'š ući. Zašto da se održava, nitko ne ide u nju", pita se Fata. 

Bosna i Hercegovina na ovu presudu ima pravo žalbe, no Milorad Dodik je, komentirajući presudu, dao naslutiti da neće ići dalje. Ipak, ne pristaje na rušenje.

"Naravno da treba učiniti sve da se dođe do rješenja koje podrazumijeva i radio sam na nekim stvarima o tome da se ne sruši crkva nego da se dislocira, odnosno da se premjesti. I mislim da zato postoji blagoslov crkve", govori Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH.

"Ja ću gonit do kada mogu, iz groba ću gonit"

Nije još najjasnije kako će premjestiti cijelu crkvu ni koliko će to koštati, no Fatu ne zanima na koji će način dobiti natrag svoje dvorište.

"Ja ću gonit do kada mogu, iz groba ću gonit! Ostavit ću kada pođem u grob, ostavit ću kome će se boriti i biti kao ja!", kaže Fata. 

Fata je u životu puno izgubila. Ovu mučnu pravnu bitku, obećala si je - neće izgubiti. Nakon 20 godina čekanja pričekat će još tih nekoliko mjeseci. 

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!