Potraga

POTRAGA U NOVOM SADU

Zašto Hrvatska ignorira skladatelja himne i zašto se Jelačićeva rodna kuća ne obnavlja?

Ministarstvo kulture koje se nalazi u Runjaninovoj ulici u Zagrebu nije znalo da autoru glazbe hrvatske himne Josipu Runjaninu država ne plaća grobnu naknadu

Puni ponosa, s rukom na srcu, stihove Antuna Mihanovića Hrvati rado pjevaju, no o čovjeku koji je uglazbio hrvatsku himnu brigu ne vodi država. Posljednjih petnaestak godina zakupninu za grobno mjesto plaća zagrebački profesor Šandor Dembitz.

"Kad ja odem u Zagreb, uzmem novac od Šandora i ovdje plaćam održavanje grobnog mjesta", rekao je Branislav Vulić, odvjetnik iz Novog Sada.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Pokopan je na Uspenskom, pravoslavnom groblju u Novom Sadu. Nekad je bilo na periferiji, a danas u samom središtu grada. Skladatelj Josip Runjanin, rođen je u Vinkovcima, a umro 1878. godine u Novom Sadu. 

Iz tvrtke "Lisje" koja vodi održavanje gradskih groblja, potvrđuju da je mjesto plaćeno do 2023. godine. Profesor Šandor Dembitz ne želi pred kameru, kaže da Vule, kako od milja zove, zna sve. Pa nas upućuje na svog prijatelja iz djetinjstva, novosadskog odvjetnika Branislava Vulića.

"Smatra da bi hrvatska i srpska država zajedno trebale voditi računa o onima koji nas spajaju"

"Zato što on smatra da bi i hrvatska i srpska država trebale zajednički voditi računa o ljudima koji nas spajaju, a ne razdvajaju. Prema tome, iz tih razloga je platio da bi se grobno mjesto održalo", objašnjava Vulić.

Josip Runjanin je nakon smrti zaboravljen. Nadgrobni spomenik podižu mu na 100. obljetnicu objave stihova Antuna Mihanovića u Hrvatskoj Danici.

"Spomenik je podignut darovima pjevačkih saveza iz Zagreba i ovdje iz Vojvodine. Godine 1924. svečano je postavljen nadgrobni spomenik i na njemu su uklesana 4 takta te himne, međutim ona su nečitka", kaže Petar Pifat iz Hrvatskoga kulturnog društva "Jelačić"  iz Petrovaradina.

Hrvatska i Zagreb ništa nisu odgovorili

Spomenik nije u najboljem stanju, ali izgledom ne odudara od ostalih na uspenskom groblju. Cijelo je groblje proglašeno spomenikom kulture. Brigu o njemu, osim novosadskoga privatnog poduzeća, vodi i Zavod za zaštitu spomenika kulture Novog sada.

"Još kao kustos Muzeja grada čuo sam da je Zavod pokušao i poslao Zagrebu projektnu dokumentaciju s troškovnikom. Na žalost, Hrvatska i Zagreb nisu ništa odgovorili", kaže Siniša Jokić, direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Novog Sada.

Dokumentacija je iz 2002. Profesor Dembitz bio je zastupnik u Gradskoj skupštini. Možda je računao da će to pomoći, no nije. "Sve spomenike nagriza zub vremena i sigurno je da imamo u planu da ćemo i ovo staviti u program da se restaurira.  Nije došao na red, ali doći će", rekao je Jokić. 

"To je stjecaj okolnosti što privatna osoba to plaća, ali i da ne plaća, svako grobno mjesto na uspenskom groblju je zaštićeno i zemni ostaci i nadgrobnici su dio kulturnog nasljeđa i nitko ga ne smije dirati, a da pritom kazneno i zakonski ne odgovara za to", nastavio je Jokić.

Rušenje spomenika ne dolazi u obzir

Drugim riječima, rušenje spomenika ili ekshumacija ne dolaze u obzir čak ni u slučaju da zakupninu, tvrdi direktor Zavoda, nitko ne plaća. No, Ministarstvo kulture, u kojem kažu da su za priču doznali iz medija, sada je spremno preuzeti plaćanje Runjaninova grobnog mjesta.

"Mi ćemo pozvati gospodina Dembitza da vidimo kako je do toga došlo i nemamo baš ništa protiv da mi preuzmemo plaćanje naknade",  rekao je Davor Trupković, pomoćnik ministrice kulture.

Da stvar bude gora, Ministarstvo kulture nalazi se baš u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, na broju 2.

Na istom broju, u ulici koja danas nosi Runjaninovo ime, nekad je bila njegova kuća. Ali u Novom Sadu. Srušila se 2013. Ulicu je teško pronaći, izgleda neugledno, vrlo je mala, pretvorena u gradsko parkiralište. Natpisa - nema.

Dragan Veljkovski isprva se žali zbog snimanja. Kaže, ulovili smo ga u prljavoj odjeći - zbog radova. No, na kraju pristaje i sve objašnjava.

"Moj djed je kuću otkupio u 19. stoljeću" 

Dragan je kuću naslijedio od djeda. Djed je radio za Runjanina i sve je održavao.

"Moj djed je to otkupio u 19. stoljeću, a ovo ostalo je bilo općinsko. Onda su se tu naselili, pa zapalili, pa počupali, i tako je stajala", ispričao je Dragan Veljkovski.

Dok se nije urušila. No, stručnjaci tvrde: nije imala posebnu arhitektonsku vrijednost.

"Htjeli su mi ju srušiti, ali ja neću jer mi je ova kuća dobra i autentična. Uvijek sam se pitao zašto ima ogradu od dva metra. Tu je bila crkvena porta, a Crkva nije dopustila da se gleda u njihovo dvorište pa su morali i zid i dvorište biti uvučeni unutra", nastavio je Veljkovski.

U Runjaninovoj ulici u Novom Sadu sve se promijenilo. Danas se ovdje parkiraju automobili. 

Josip Runjanin služio je u vojsci bana Josipa Jelačića. Jelačić je rođen 1801. preko Dunava, u Petrovaradinu, podno poznate tvrđave, a danas dijelu Novog Sada. "Otac Franjo Jelačić bio je uspješan u borbama protiv Napoleona pa je poslan u Petrovaradin i postao je zapovjednik i dodijeljena mu je ova kuća. Tu mu se 16.10. 1801. rodio sin Josip", kaže Pitaf. 

U kuće naseljene socijalno ugrožene obitelji 

Josip Jelačić istoga je dana kršten u crkvi svetog Jurja, a u kući u Novom Sadu je proveo prve godine života.  Kuća je izgrađena davne 1745. godine. U njoj su isprva živjele časne sestre, a poslije Jelačićeva obitelj. Svašta se promijenilo. Nakon raspada Austrougarske kuću od 1100 četvornih metara kupuje Hrvat, doktor prava Robert Paulović.

"Do Drugog svjetskog rata u tom dijelu živjele su obitelji koje su bile visokog imovinskog stanja i bez problema su održavale te barokne vile. Visoki oficiri, plemstvo, inženjeri... Stjecajem okolnosti u nacionalizaciji tu su se naseljavale socijalno ugrožene obitelji, ti ljudi to nisu održavali i kuće su počele propadati", navodi Jokić.

Doktoru Pauloviću, objašnjava dalje Pitaf, ostaje samo 60 kvadrata stana na prvom katu. Njegova obitelj stan s balkonom i  pogledom na cijelu ulicu kasnije prodaje, a ostale dijelove kuće kroz godine otkupljuju razni stanari.

Antun Dajč je većinski vlasnik tvrtke koja je vlasnik podruma. Priča kako je ovdje bila krojačnica pa je jugoslavenska tvrtka Genex kristal tu imala prodajni salon.

"Otkrilo da su to staklene bačve i da se tu čuvalo arhivsko vino. 800. g. negdje. Ovdje se nije rodio, nego gore", ispričao je Antun Dajč, suvlasnik tvrtke iz Novog Sada.

Kuća je u lošem stanju

I Verunina kći jedna je od stanarki. Osim nje u Jelačićevoj kući živi još pet obitelji.

"Lijepo je živjeti u Jelačićevoj kući. Stara zgrada ima svoj šarm. Znam da je tu rođen Josip Jelačić, vjerojatno u stanu moje kćeri, tako smo čuli", rekla je Veruna Ramać.

No, ne samo da se susjedi ne mogu dogovoriti oko toga u čijem se stanu Jelačić rodio, već je kuća u lošem stanju. Svjesna je toga i sama.

Od vremena kada su oni kupili stan do danas cijene su porasle.

Što zbog toga, kako tvrde upućeni, da je Novi Sad proglašen budućom prijestolnicom kulture pa je Zavod za obnovu spomenika počeo obnavljati kuće u tzv. Donjem gradu, što zbog toga što se priča o otkupu Jelačićeve kuće i njezina pretvaranja u spomen-dom zahuktala.

2017. Hrvatska i Srbija postižu dogovor. Predsjednik Vučić obećao je pola milijuna eura dati Hrvatskom nacionalnom vijeću da kuću pretvore u kulturni centar vojvođanskih Hrvata, sa spomen-domom na katu. Oni pak rade plan. Žele otkupiti 60 četvornih metara stana na katu, što i uspijevaju za 130.000 eura jer su papiri bili čisti, no priča o otkupu prizemlja i podruma počinje se komplicirati.

"Vlasnici prizemlja umjesto 300.000 podignuli su cijenu za 30 posto. Srbija nam je dala još 100.000 eura", objašnjava Pitaf.

Novac je prikupljen, no tu priči nije kraj. Prizemlje i podrum otkupljeni su od tvrtke Standard Medija koja je ovdje nekad poslovala. Prostor od 260 četvornih metara sada ne mogu predati Hrvatskom nacionalnom vijeću jer nije "slobodan od ljudi i stvari", kako stoji u potpisanom ugovoru.

"Događa se tako da imamo podstanara koji nema nikakve osnove biti ovdje, nikakav sporazum s njim nije potpisan osim da ga pustimo da namještaj ovdje smjesti i čuva ga", rekao je Dajč.

Kako podstanar ne želi izaći, tvrtka je pokrenula sudski postupak koji je, tvrde, završen u njihovu korist.

"Mislimo da je kraj vrlo blizu i onda ćemo u daljnje procese rekonstrukcije obnove i isplate do kraja", izjavila je Jasna Vojnić, predsjednica Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Srbiji.

Planovi su veliki, no novca nema toliko. Kuća je u lošem stanju, Zavod za zaštitu spomenika Novog Sada sredio ju je izvana prije 7 godina. Ponovno obećavaju da će osvježiti pročelje, no iznutra kuća prokišnjava i traži obnovu.

"Kuća ima velik potencijal, ali sada nije u uporabnom stanju i trenutno je nemoguće napraviti veliku konferencijsku dvoranu ili otvoriti dio da bude funkcionalna", nastavlja Vojnić.

"Bit će to pitanje bilateralnih razgovora. Ovisit će, naravno, o projektnoj dokumentaciji, utvrdit će se financijska sredstva. Bitna je namjena i funkcije, one moraju osigurati održivost tog projekta", zaključio je Davor Trupković, pomoćnik ministrice kulture.

Hrvatsko nacionalno vijeće posao tek čeka. Od pisanja projekata do kucanja na vrata obiju država. Svjesni da neće biti lako, nadaju se da će Jelačićeva kuća jednog dana zablistati kao nekad. 

Category: 4129 - 4129

Izdvojeno

Vezani članci

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!