Potraga

20 godina poslije

Je li bio diktator ili bezgrešni vođa? Najbliži suradnici i protivnici otkrili su što misle o Franji Tuđmanu

Na današnji dan prije 20 godina preminuo je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman

Na današnji dan prije 20 godina preminuo je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

U trenutku stvaranja države, agresije na Hrvatsku, međunarodnog priznanja, složit će se većina – bio je čovjek koji se u pravo vrijeme našao na pravom mjestu. Bez sumnje, bio je pokretač ogromnih promjena i najvažnija ličnost suvremene hrvatske povijesti. Smisao njegova života, tvrde oni koji su ga najbolje poznavali, bila je samostalna i slobodna Hrvatska. I dok će neki reći da na tom putu nije napravio nijednu stratešku pogrešku, drugi ga se danas prisjećaju kao autokrata. Zamjeraju mu politiku prema BiH, toleriranje ratnih zločina, gušenje građanskih i medijskih sloboda, sumnjivu privatizaciju, stvaranje partitokracije.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Što o Tuđmanovu desetljeću na čelu Hrvatske danas misle njegovi tadašnji najbliži suradnici, politički protivnici, povjesničari? Oko čega se slažu ili ne slažu, je li bio diktator ili bezgrešni vođa?

„Tuđman je bio ozbiljan čovjek i ozbiljan državnik. ozbiljna su bila vremena“, KAŽE bivši predsjednik Hrvatskog sabora, Vladimir Šeks (HDZ).

„Franjo Tuđman je zaslužan danas, potkraj 2019. godine za sve ono što imamo, pa sad, tko želi dobro, a tko loše“, dodaje povjesničar Ivo Goldstein.

Franjo Tuđman kao državnik, smatra Šeks, nije imao niti jedne strateške pogreške.

„On je bio historicist pomalo demodiran u odnosu na to kako je on gledao na povijest, međutim nije bio demodiraniji od onoga što je narod prihvatio. Da je predložio da bude izabran za kralja bili bi ga izabrali za kralja“, kaže bivši ministar u vladi Ivice Račana, Antun Vujić.

Sustav je bio polupredsjednički, ogromna moć bila je koncentrirana u rukama jednog čovjeka.

„Kada dođe do problema, zove savjetnike, on šuti i sluša, on bi najprije sve čuo, a  onda bi donio odluku“, prisjeća se savjetnica predsjednika Tuđmana, Vesna Škare Ožbolt.

„Kada je jako dvojio, onda je znao otvoriti temu da ne kaže uvodno što misli, pa su se drugi trudili pogoditi što on misli“, otkriva savjetnik za unutarnju politiku predsjednika Tuđmana, Ivić Pašalić dodajući da bi na kraju uvijek preuzeo punu odgovornost.

Loše je primao loše vijest s ratiša, kaže Škare Ožbolt. 

 „Kada su dečki koji su bili protiv upali u zasjedu i izginuli nitko mu to nije rekao, ja sam došla na briefing zajedno s kolegom i samo smo mu otvorili dvije duple strane osmrtnica.  On je bio u šoku“, prisjetila se  Škare Ožbolt.

„On je meni govorio kako su Hrvati najbolji ratnici na svijetu“, rekao je bivši izbornik nogometne reprezentacije, Miroslav Ćiro Blažević.

„Nije bilo u pitanju da on neće dobro voditi one procese koji vode do osamostaljenja Hrvatske kao države, ali je veliko pitanje i tu je bilo dosta rezervi kad je on u pitanju, kako će voditi kada društvena pitanja postanu dominantna“, kaže Vujić. 

„Recimo da podvučeno crtu '95. kad je rat završio.  Tada su se mogle birati određene odluke, dakle postojala je alternativa svemu onome što je on zapravo radio“, govori Goldestein.

Godine nakon Oluje

Godine su nakon Oluje. Povratak svih Srba koji to žele, dosljedna primjena Daytonskog plana, puna suradnja s Haaškim sudom - ta je tri uvjeta američka državna tajnica Madeleine Albright postavila pred hrvatskog predsjednika. Razgovor je bio neugodan.

„Odlučili smo se za mirno rješenje kako bi pokazali da ne želimo da svi Srbi napuste Hrvatsku“, izjavio je tada prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman.

Tuđman poziva tamošnje Srbe na oprost i pomirenje. Obećava dosljednu primjenu amnestije. Bio je to njegova velika politička pobjeda. Mirnom reintegracijom vraćeno je Podunavlje bez žrtava. Pobijedit će s gotovo 62 posto protukandidate - SDP-ovca Zdravka Tomca i HSLS-ova Vladu Gotovca. Na predizbornom skupu u Puli pripadnik HV-a napao ga je i udario kopčom remena.

“Tuđmanov stožer je izjavio kako je Gotovac zapravo pripadnik judeo-masonske frakcije u HSLS-u“ kaže Goldestein.

Umjesto slobode, birao kult države

Tužna epizoda u kojoj hrvatski vojnik udara hrvatskog političara, nekadašnjeg političkog zatvorenika i disidenta viče da su svi protiv Hrvatske, duboko je zacementirana u temelje društva. I do danas će se dijelitina one koji više ili manje vole Hrvatsku.

„On je već od početka, ali i nakon toga '95. umjesto kulta slobode birao kult države, umjesto zdravog odnosa prema nacionalnom, on je birao šovinizam“, kaže Goldstein.

Goldstein: ''Politika prema BiH jedan od najvećih grijeha''

Za profesora Goldsteina Tuđmanova politika prema Bosni i Hercegovini jedna je od najvećih grijeha hrvatskog predsjednika.

„Već '91., dakle prije nego što je počeo rat, višekratno je izjavljivao da se kao takva Bosna i Hercegovina ne može održati, da se naravno Srbi moraju na neki način kompenzirati, a da ćemo mi tražiti svoj dio te da će se muslimani morati zadovoljiti sa malom zemljicom“, kaže Goldstein.

„On je već '92. godine upozoravao Izetbegovića kada se ostvari i dođe do realizacije Vanceova plana, prva točka tog plana bilo je povlačenju Armije JNA iz Hrvatske i on je rekao kako ne smijemo dozvoliti da se armija  povuče u Bosnu, a to je cilj. Rekao je da idemo napraviti zajednički savez da se armija povuče u Srbiju, ali Alija  nije to htio. On je rekao kako JNA neće na vlastiti narod“, prisjeća se Škare Ožbolt.

Za Ivića Pašalića Daytonski sporazum najveća je Tuđmanova pogreška.

„U  Hrvatskoj je stvarana  histerija oko toga što Tuđman petlja po Bosni i Hercegovini. Unutar Vlade je bio ogroman broj ljudi ministara koji su smatrali da nikoga ne bi trebala biti briga za Hrvate u BiH.  I on je u tim okolnostima sam našao i jednoj vrlo teškoj situaciji:  podrška javnosti za politiku i prisutnost bilo kakvog utjecaja Hrvatske u  BiH nije postojala,  međunarodni pritisak je bio ogroman da je Hrvatska agresor. I onda je on pokušao izvući maksimum i to je potpisao“, govori Pašalić. 

Na naplatu dolaze grijesi prvog vala privatizacije i pretvorbe

Posljednje su godine Tuđmanove ere.  Zemlju nagrizaju sve veći gospodarski problemi. Na naplatu dolaze grijesi prvog vala privatizacije i pretvorbe.

„Sve ono što se događalo, loš model privatizacije pa nakon toga debakl s bankama koji se dogodio i s Riječkom i s Dubrovačkom i Glumina bankom. Sve to dolazilo je na naplatu“, kaže Škare Ožbolt.

Bit će to vrijeme rasta prvih tajkuna čija su se carstva razorila u novom tisućljeću. Nesigurno će i osiromašeno društvo doznati i da predsjednik na računu ima više novca nego što je prijavio u imovinskoj kartici. Javnosti je to otkrila bankarica Ankica Lepej.  Raspisana je nagrada od milijun kuna, a iako je priznala Lepej je bila privedena i zadržana na ispitivanju u policiji cijelu noć. Nakon toga, prisjeća se, bila je izložena prijetnjama.

„Nisam ukrala nego rekla istinu. Predsjednik je lagao, a predsjednika smatram i kao inače sve te institucije, kao primjer jednog društva kako bi ono bilo bolje, kako bi se razvijalo u jednom zdravom duhu“, objasnila je zviždačica  Ankica Lepej.

U bolnici potpisao odluku o izborima

U zadnje mjesece '99. godine Hrvatska je ušla s predsjednikom u bolnici. Tamo je potpisao odluku o izborima. Informacije o stanju stižu u kapaljkama. Novine pišu o tihom ratu koji bjesni u HDZ-u i borbi za prvog čovjeka HDZ-a nakon Tuđmana.

„Nažalost, njem  su se opirali i klevetali ga oni koji nisu ništa razumjeli i koji su najobičnija zakerala“, smatra Šeks.

A onda će na red ponovno doći retuđmanizacija.

„Naravno i u tom afirmativnom dijelu bilo je nekih karikaturalnih pristupa. Na primjer, neke ideje  o kojima je govorio Karamarko kad je  bio predsjednik HDZ-a, kada je rekao da je pomirba bila potpuna zabluda, bez pomirbe nema Tuđmanove polike“, kaže Pašalić.

„HDZ ima vrlo vrlo retrogradnih političkih nazora koji apsolutno nemaju nikakve veze s Tuđmanovim stavovima“, smatra Vujić.

Tuđman danas ima zračnu luku, most, trgove, ulice

Ozbiljne inventure o Tuđmanovih 10 godina na čelu Hrvatske još uvijek nema, kaže Goldstein.

„On je svojim svojom promocijom koncepta pomirbe nacionalne  ustaša i partizana mislio da ćemo imati neku vrstu ekvidistance. Danas mi vidimo zapravo da je to klatno otišlo potpuno na tu ustašku stranu“, ističe Goldestein.

Tuđman danas ima zračnu luku, most, trgove, ulice, škole, učilišta i sve više kipova. Ispod sjene tih uradaka nalaze se i junaci današnje predizborne utrke. Neki se kandidati natječu tko ga više voli, mjere tko je više na, kako se to kaže, njegovom putu i tko će mu pripisati više zasluga. 20 godina nakon smrti Tuđman nikad nije bio življi.

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Najgledaniji video

Reci što misliš!