Potraga

UVJEŽBANI ZA POMAGANJE

Ne traže plaću, već hranu i igru! Pronalaze masovne grobnice, preživjele u ruševinama...

Potraga donosi priču o psima koji su zbog svojih vještina postali nezamjenjivi članovi brojnih službi

Zahvaljujući njima u ruševinama nakon potresa pronađena je jedna preživjela osoba i tijela osmero poginulih. Psi su postali sastavni i nezamjenjivi dio brojnih hrvatskih službi poput Policije, Carine, Civilne zaštite.

"Princip rada je takav da se psi treniraju da detektiraju 'kontaminiranu' zemlju, zemlju koja je kontaminirana ljudskim ostacima", rekao je Christian Nikolić iz Croatian Cadaver K9 tima.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Arwen je tzv. cadaver pas, odnosno pas koji traga za ljudskim ostacima. Bez obzira je li prošlo 30, 300 ili 3000 godina - psi specijaliziranog Croatian Cadaver K9 tima - traže miris raspadanja tijela u tlu. 

"Oni su educirani da mogu tražiti neovisno o tome koliko je staro ili koliko duboko. Stvar je da više elemenata utječe na to - od geomorfologije tla, meteorologije, mikrotermike, dubine, vrste tla, odnosno jesu li tijela zamotana u nešto, jel' grobnica planirana ili usputna", objasnio je Christian.

"Ako postoji miris, on će reagirati..."

Christiana Nikolića zatekli smo na terenu u Vukovaru. Angažiralo ga je Ministarstvo hrvatskih branitelja. Tamo traže ljudske ostatke iz Domovinskog i Drugog svjetskog rata. 

"I nama se to čini ludo. Fora je u tome, kada smo počeli raditi s tim, mi smo zapravo shvatili da je psu svejedno. Ako postoji miris, negdje, nekakav, on će na njega reagirati. Najprije uzimamo brze pse koji skraćuju područje, gdje se počinje pokazivati interes za jedno manje područje. Nakon toga dolazim s jako sporim psima koji detaljno pretražuju područje", kaže Christian.

A iza svega stoji znanost. Jer psi mogu pronaći izvor mirisa, no na ljudima je da utvrde gdje bi grobnica doista mogla biti. To ne bi bilo moguće bez Vedrane Glavaš, arheologinje iz Zadra koja analizira podatke s terena.

"Jedna od stvari koje moramo uzeti u obzir jest da su prošle godine i da se ljudski ostaci, tj. taj cadaver pomiješao s tlom. Ako imate oranicu, ako se ona obrađuje godinama, oranjem se ta zemlja transferira na neku drugu lokaciju, tako da ne mora značiti da je grob tamo gdje ga je pas markirao. Ali se uzima u obzir recimo način na koji je orano, jel' padina u pitanju i ima li podzemnih voda", objasnio je Christian.

Uza pse - konkretno u ovom slučaju - Ministarstvo hrvatskih branitelja ima i druge načine sužavanja teritorija potrage. Od snimki iz zraka - na kojima su vidljive promjene tla - do georadara. Iskopavanje je zadnja faza.

Pronašli grobove stare 2700 godina

Osim na projektu Ministarstva Christian i ostatak tima rade i na drugim projektima: na kriminalističkim slučajevima po cijelom svijetu, ali i u arheološkim istraživanjima. U Njemačkoj su ovi psi namirisali ljudske ostatke iz 18. stoljeća, a na Drvišici kod Karlobaga - još i starije.

"U kršu, u kamenu, gdje ima malo zemlje i svega toga... Psi su otkrili i potvrđeno je da se radi o grobovima starim 2700 godina", rekao je Christian.

Farhi, Inu, Tanda i Lars su potražni, tzv. search and rescue psi. A njihovi vlasnici Petra, Tomislav, Vedran i još jedan Vedran - drugi su dio tima.

"Mi se uvježbavamo i spremni smo odgovoriti na bilo koje izazove, gdje god postoji potreba da pas locira čovjeka. Nije bitno je li to poplava, klizište ili potres - mi smo tu. Postoje protokoli točno kako nas se može dozvati i djelujemo u sklopu postrojbe Civilne zaštite i kao takvi, ne postoji stvar koju u državi mi ne možemo napraviti", rekao je Christian.

Pse treniraju njihovi vlasnici, članovi Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa. Školovanje im traje do 3 godine.

"To što mi radimo vis a vis treninga, procjene pasa i našeg znanja je već godinama prepoznato u svijetu. Naši članovi su jedini eksperti, kako ih zovu međunarodne organizacije, jer mi imamo i suce potražnih pasa, i klasifikatore, i međunarodne trenere", rekao je Vedran Vukomanović iz Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa.

Potražni psi i njihovi vlasnici surađuju s državom i moraju biti spremni kad god ih pozovu.

"Cijela priča kreće '99. dok još nije ni bilo Hrvaske udruge za obuku potražnih pasa. Trebalo nam je 5 godina da se državi na neki način nametnemo i Civilna zaštita je to prva prepoznala i uključila je vodiče u svoje postrojbe. To je u principu tako i danas", rekao je Tomislav Marević iz Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa.

Akcija u Albaniji

Prva prava, velika prilika da pokažu što mogu - bila je Albanija. U roku od 2 sata nakon poziva - ovaj je tim već bio u helikopteru na putu do mjesta potresa.

"Jako dobro smo se uklopili i počeli raditi kao jedan tim. Sama scena, naravno, nije bila lijepa, to su teško stradale kuće zbog nekvalitetne gradnje. I ljudi nisu imali prevelike šanse za preživljavanje. Na te 3 stambene zgrade i jednom hotelu na kojima smo radili napravili smo dobre rezultate, onoliko koliko smo mogli", rekao je Tomislav.

Svi ovdje ističu: operacije spašavanja timski su rad. Psi daju informacije.

"Na osnovi tih informacija, mi kao vodiči imamo težinu odluke - što dalje. Jel kuća prazna, znači da ju bageri mogu srušiti i ide se dalje sa sustavnim spašavanjem ili se tu radi o nekim žrtvama gdje ćemo mi potrošiti idućih 10 sati na kopanje. I sad si zamislite obje situacije. U prvoj situaciji ako smo fulali, onda smo nekoga ubili, a ako smo u drugoj situaciji pogriješili onda smo kopali 10 sati uzalud", rekao je Tomislav.

Zbog njihova angažmana u Albaniji, tamošnje vlasti sve su članove tima proglasile herojima.

"Za mene je to primarno neka pseća ljubav prema ljudima. Postoje ti neki psi koji imaju izuzetnu privrženost ljudima i oni najčešće imaju taj motiv da pronađu čovjeka. I ako im je razdoblje treninga uspješno, ako se uspiju socijalizirati na sve stvari, vidjeli ste kako izgleda primjer ruševine, onda to ispadne idealan pas", rekao je Vedran.

Kako izgleda obuka?

Čemu ih točno uče na šestomjesečnoj obuci pokazali su nam na Policijskoj akademiji u Zagrebu. Policijski psi ne boje se ni opasnijih situacija. No nisu psi tu samo zbog napada. I oni - baš poput potražnih - imaju dobar nos.

"U prvom dijelu vježbe psi usvajaju mirise na našim konzolama, znači konzole su od inoxa, nemaju specifične svoje mirise, pa onda stavljamo drogu da bi danas-sutra ti psi mogli prepoznati drogu u svojoj okolini i onda za to dobivaju nagradu", rekao je Tomislav.

Kada obave posao, policajci im signaliziraju klikom i oni znaju da slijedi nagrada. "U drugom dijelu psi rade na prtljazi u kojoj se nalazi odjeća, obuća i sve ostalo. Među ostalim unutra je stavljena i droga. Kada psi odu na teren, da mogu odraditi prtljagu u zračnim lukama, autobusima i sve ostalo", rekao je Tomislav.

Nisu svi pseći poslovi isti - postoje specijalizacije.

"Mi u Centru za obuku vodiča i dresuru službenih pasa obučavamo pse za detekciju eksploziva, detekciju droga, zaštitno-tragačke pse, pse za praćenje ljudskog traga, pse za napadačku namjenu i u novije vrijeme radimo pse za graničnu kontrolu, odnosno za detekciju skrivenih osoba i pse za zaštitu državne granice. Plan Centra je u budućnosti školovati pse za detekciju duhana, oružja, novca ili bilo čega drugog", rekao je voditelj Centra za dresuru službenih pasa Berislav Lankaš.

"Nama je to način života"

Za većinu nas - psi su kućni ljubimci, no za naše sugovornike, oni su kolege. Iako odnosi - nisu samo profesionalni.

"Nama je to način života i bezbroj stvari smo podredili tome u životu", rekao je Vedran.

"Ono što je dobro jest da su uspješni u tome, da su zdravi i da se dobro zabavljaju. To je najvažnije od svega", rekao je Christian.

Daleko su psi dogurali od jednostavnih poslova poput čuvanja kuća ili stada ovaca. Policajci, znanstvenici, spasioci - no ovi psi nisu neki ambiciozni karijeristi. U kojoj god branši radili - za njih je to zabava, a posao obavljaju za plaću: hranu ili igru. 

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Najgledaniji video

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!