Potraga

ZAPUŠTENO OBRAZOVANJE

Slovenci su puno bolji od nas! Učenici, učitelji ili sustav: Tko je kriv za loše rezultate PISA testova?

Potraga istražuje zašto su hrvatski učenici podbacili na PISA istraživanju

Svaki treći učenik koji je sudjelovao u testiranju nema osnovno matematičko znanje. Hrvatski učenici ispod su prosjeka i kad je u pitanju čitalačka pismenost, baš kao i prirodoslovlje, u kojem su rezultati još gori nego prije.

Poražavajući su to rezultati, nedavno predstavljeni, nakon što je lani provedeno još jedno PISA istraživanje. Potvrdilo je ono što se znalo - da je obrazovni sustav godinama zapostavljan, da učenici gomilu gradiva ne znaju primijeniti u praksi, da nisu motivirani i da debelo zaostaju za najboljima – učenicima iz Kine, Singapura, Estonije.

Slovenski učenici bolji od hrvatskih

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Njima su, pak, puno bliže Slovenci, koji su u sve tri kategorije značajno bolji od vršnjaka iz Hrvatske. Kako su uspjeli postići takve rezultate, zašto naši učenici zaostaju i hoće li Škola za život nešto promijeniti?

Franka Miriam Brückler profesorica je matematike na PMF-u. Crta grafikon koji prikazuje kako se brzina trkaćeg automobila mijenja na dijelu ravne, tri kilometra duge staze tijekom drugog kruga. 

"Pretpostavlja se da je učenik svjestan da na ravnom dijelu staze može voziti konstantnom brzinom – kad ulazim u zavoj moram smanjivat, kad izlazim povećam  brzinu. Išao sam ravno, ušao sam u zavoj, izašao sam", rekla je profesorica matematike na PMF-u , Franka Miriam Brückler.

Ela i Marko učenici su XV. Gimnazije. Slične zadatke rješavali su lani u proljeće – kada su slučajno odabrani da budu sudionici PISA testiranja. Zajedno s još 6600 hrvatskih 15 godišnjaka.

Matematičkih formula u ovom zadatku nema, on zahtijeva logiku i primjenu do sad stečenog znanja, reći će profesori.

"Najzanimljivije je kako je izgledala staza, ovo je sigurno najzahtjevnije, ali i najzanimljivije pitanje. Moramo vidjeti koliko smo puta ulazili i izlazili iz zavoja. Ukupno imamo tri zavoja", rekla je profesorica Brückler.

Trećina učenika ni osnovu razinu matematičke pismenosti

Čak trećina hrvatskih učenika nije postigla ni osnovnu razinu matematičke pismenosti, pokazali su rezultati testova.

"Za PISA-u se ne priprema , ona mjeri kompetenciju – mjeri ono što je od sveg učenja ostalo – nakon nekog vremena kada se zaborave vrijedne procedure,  zaključili smo da je dobar dio naše djece naučio ono što su naučili u školi. dekanica PMF-a, Aleksandra Čižmešija.

40 od 78 zemalja

U matematici stagniramo otkako smo se uključili u testove 2006. i nalazimo se na 40 mjestu od ukupno 78 zemalja.

"Postoji puno razloga što ne znaju. prva je lijenost u razmišljanju kao posljedica načina života jer su navikli dobiti sve zdravo za gotovo, a ne znaju provjeriti je li odgovor točan. a druga je dio da je matematika a priori teška",  rekla je profesorica Brückler.

A matematika je kao sport – stvar vježbanja – objašnjava. Znaju to dobro gimnazijalci s kojima smo pričali. Njima ovi matematički testovi možda nisu bili teški, ali su, priznat će, bili drugačiji.

"Jest neobično jer je trebalo primijeniti znanje iz škole na zadacima, nije bilo shematski napravljeno samo uvrstiti u formulu brojeve nego doći uopće na to što treba primijeniti“, rekao je učenik Marko Pongrac.

No, nije to problem samo učenika srednjih škola. Slično je i sa studentima.   

"Bude da su naučili veliku količinu podataka, a zapnu kad treba nešto povezati, jer su se više izmučili pospremiti to u kućice nego razmišljati o tome da te matematika trenira izvoditi nove zaključke i argumentirati to“,  dodala je profesorica Brückler.

Objašnjava to na primjeru još jednog zadatka iz života. Grafikon prikazuje da je u godinu dana došlo do ogromnog porasta u broju pljački. Od učenika se traži argumentiranje tog zaključka.

"Najlakše je pogledati brojeve 8 pljački to je više za 2 posto. Teško da to možemo nazvati ogromnim. Drugo je da o pravom porastu ne možemo govoriti jer nemamo još neku godinu. Ako je svih prethodnih godina bilo isto pa onda ovdje povećanje onda ima opravdanja ali to iz ovoga ne možemo vidjeti. Ima bar četiri argumenta zašto ovaj grafikon ne paše u ovu rečenicu. Kroz zadatke čovjek nauči izvoditi logične zaključke što treba i ako ćete jedan dan biti pravnik", rekla je profesorica Brückler.

Stagniramo i u čitalačkoj pismenosti

No, nismo ispod prosjeka samo u matematici. Stagniramo i u čitalačkoj pismenosti na 29 mjestu. U prirodoslovnoj smo završili na 36 mjestu. Od posljednjeg testiranja tu smo još pali.

 "Nismo mogli očekivati bitno različite rezultate s obzirom da se dugi niz godina radi na isti način. Koristimo iste udžbenike na isti način u kojima su zadaci opisani na isti način. Naprosto PISA reproducira kako se dominantno radi u našim školama", rekla je Čižmešija.

A u ovom istraživanju koje su pokrenule zemlje OECD-a, organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, sudjelovalo je više od 600 000 učenika iz 79 zemalja. Na čelo su zasjeli Kina, Singapur, Estonija, Kanada, Finska.  Josip Burušić, psiholog sa Instituta za društvena istraživanja, objašnjava kako prednjače zemlje koje proživljavaju tehnološki  i gospodarski razvoj. Južna Koreja svoj je BDP u posljednjih trideset godina utrostručila, Kina udeseterostručila.

"Učenici svojim očima vide što se dešava u njihovom okruženju osjećaju to na povećanju kvalitete života i lakše ih se potakne da dovedu u vezu važnost učenja s dobrobiti koju osjete. Mi smo tehnološki zapuštena zemlja. Mi smo razvili kulturu rentanja prirode, more i sunca i u takvoj rentijerskoj kulturi svi zainteresirani za razvoj i inovacije ne nailaze na odobravanje", rekao je  psiholog na Institutu Ivo Pilar, Josip Burušić.

Objašnjava i da su učenici imali sat vremena da riješe pojedine dijelove testa, no završavali su već nakon 40 tak minuta. Podsjeća i na državnu maturu gdje su pojedinci predavali prazne papire umjesto da napišu esej.

"Na obrazovanje gledamo ne kao na priliku nego na trošak"

"To govori o motivacijskom aspektu. O nužnosti obrazovnog sustava da učenicima stalno šalje poruku ti možeš, ti si sposoban, znanje koje ćeš steći pomoći će ti da budeš bolji čovjek da unaprijediš društvo.  Još uvijek na obrazovanje ne gledamo kao na priliku nego kao na trošak", rekao je Burušić.

No, učenici su -  kada im se pruži prilika - spremni mijenjati se. "Meni se sviđa kada profesor objašnjava neki dio i onda nas pusti da radimo sami i dođemo do rješenja nekog problema. Bolje ćemo zapamtiti kako smo to riješili nego kad vam neki drugi sve prezentiraju i onda ne zapamtimo jer  nismo morali sami doći do toga", rekla je učenica Ela Kumer.

Sanja Antoliš predaje im matematiku. Kaže, osluškuje učenike no često se nalazi u realnim problemima.

"Za sve što je istraživačko da stavljate učenika u nepoznate situacije potrebno je vrijeme. Vi ćete umjesto da ja pokažem pet primjera kako riješiti zadatak izgubiti dva školska sata da učenici prčkaju da dođu do polurješenja i trebat će vam još jedan sat da to zaokružite i od dijelova formirate znanje. Kažem izgubiti  - jer većina kolega smatra da to vrijeme nemaju", rekla je profesorica matematike XV. gimnazije u Zagrebu, Sanja Antoliš.

Jer gradiva je, tvrdi, uvijek previše, a preduvjeta za sve nema.

"Nastavnik nije školovan da piše udžbenike već da iz materijala to pretoči u nastavu. Reforma bi morala biti postavljena tako da je sadržaja manje To je dosta toga što bi se moralo posložiti da bi se u nastavi kreativno radilo na problemskih zadacima", rekla je profesorica Antoliš.

Hrvatskoj treba više od "Škole za život"

Školu za život ministrica obrazovanja odredila je kao novi početak čijim se rezultatima nada već na sljedećem testiranju. No, Hrvatskoj treba više od toga, smatra Boris Jokić – koji je nekad sjedio na čelu ekspertnog tima za izradu cjelovite kurikularne reforme.

 „Škola za život nema veze s cjelovitom kurikularnom reformom kojom se inzistiralo na tome što se uči, kako se uči, intenzivnom radu s nastavnicima, usavršavanju i kako se predaje. Hrvatska je odlučila ići slijedom kozmetičkih sitnih inovacija – takve promjene ne mogu rezultirati pozitivnim obrazovnim i odgojnim ishodima“, rekao je Boris Jokić iz instituta za društvena istraživanja.

Ukoliko želimo biti bolji u PISA testiranju, opće ideje i krilatice neće pomoći, tvrdi i Burušić.  Mjere moraju biti konkretne, usmjerene na određene skupine, cilj jasan.

"Naši matematički zadaci imaju trideset riječi, dok PISA testovi imaju 100. Cilj je da trebamo povećati udio tekstualnih zadataka. Strukturu smjestiti u određeni socijalni i prirodni kontekst, raditi s učenicima da steknu vještinu i usavrše takve zadatke i niz mjera koje je moguće konkretno osmisliti bez prevelikih želja", rekao je Burušić.

Reforme su u Sloveniji dale rezultata

Slovencima je uspjelo. Nisu Liga prvaka, reći će, ali od nas su ipak bolji. Proveli su reforme i one su dale rezultate.

"Mi smo bili vođeni, pravili analize na kakav način uvesti neke promjene, a sve je to bilo s ciljem da nastava postane više aktivna. Mi smo vidjeli što vidite i vi. Što je problem današnjih đaka. Fokus. Oni se teško koncentriraju jer su još negdje na telefonu na internetu", rekla je profesorica slovenskog jezika, Natalija Petakovič.

Pa kad su završili jedan projekt posvetili su se drugome. Konkretno - čitalačkoj pismenosti.

"Došli smo do toga da nije dovoljno da to rade samo učitelji materinjeg jezika pa su i profesori matematike, biologije, kemije planirali tri školska sata isključivo za razumijevanje. Ti su satovi bili namijenjeni da se razumije što se piše", rekla je profesorica Petrakovič.

Ovo je jedan njihov sat. Na kojem ne sjede već stoje. Andrea im predaje engleski. Nije na svakom satu, ali je kao izvorni govornik često s njima. Ovaj put obrađuju aktualnu temu iz engleskog časopisa za mlade.

"Moj posao je dodati vrijednost na običan engleski sat. Tražim stvari koje su u skladu s vremenom i moj posao je prenijeti autentičan engleski da imaju bolji osjećaj za jezik, motivirati ih i odgovoriti na pitanja o životu negdje drugdje", rekla je profesorica engleskog jezika iz Kanade, Andrea Marie Jadryk

 

Učenicima se to sviđa. No, i oni smatraju da ima mjesta za još promjena. "Da se stvari više pojasne na praktičnoj osnovi, lakše je razumjeti gradivo ako imaš nešto opipljivo ispred sebe", rekao je učenik Rok Drenik.

Kao primjerice bombone. S njima je Pitagorin poučak mnogo lakše razumjeti. Čižmešija buduće nastavnike uči kako raditi s učenicima. "Slažu bombone u kvadrate nad jednom, pa nad drugom kad ih presložimo nad hipotenuzu vide da daju odgovor i to se zapamti", objasnila je Čižmešija.

I oplošje kugle objašnjava na zabavniji način. "Površina kugle simulira narančinu koru, kad je prerežete popola natrackate tih krugova po papiru - kad vide da s tom korom možemo popuniti 4 kruga to zapamte zauvijek –kakav je odnos polumjera kugle i promjera kruga", rekla je Čižmešija.

Takve se stvari lakše pamte, a učenicima su zabavnije od pukog učenja formula, tvrdi. "Jedina realna šansa da napredujemo jest kroz obrazovanje u suprotnom bit ćemo osuđeni na rezanje trupaca, izvoz sirovina i kupnju namještaja, rentanju naslijeđenog, a mi nećemo sudjelovati u kreiranju dobrobiti za sve nas", rekao je Burušić.

Za promjene je potreban mudrost, vrijeme i puno strpljenja

A ono od čega treba početi jesu pozitivni rezultati, tvrdi Jokić. PISA je pokazala da je naš sustav zadržao socijalnu pravednost i da su učenici zadovoljniji životom od prosjeka OECD zemalja. Vjeruje da možemo bolje.

"Potrebna je cjelovitost, rad s ljudima. Ne tretirati  ih kao poslušnike koji će se usavršavati preko online portala treba ih pitati što treba promijeniti", zaključio je Jokić.

A za promjenu kaže - potrebna je mudrost, vrijeme i puno strpljenja.

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Najgledaniji video

Reci što misliš!