Potraga

RTL POTRAGA

Tko je djevojka koja je pjevala bolesnom prijatelju? I sama bolovala od raka, a sada se bori za novi odjel

Ovoliko pozitive, smijeha i veselja... Iskreno, nismo to očekivali, ali kod njih na odjelu uistinu nije sve tako crno

Njihov je odnos poseban, a dokazuje to i video snimka koja se munjevitom brzinom proširila društvenim mrežama. On na Odjelu dječje onkologije, ona mu pjeva najdražu pjesmu pod prozorom sa samo jednom željom – da mu podigne leukocite. Jer ako itko zna kako mu je, zna ona. I sama se bori s rakom i upravo su se na tom odjelu u Zagrebu i upoznali.

To je, kažu, njihov drugi dom i zato je Elma, čim je izašla iz bolnice, odlučila preokrenuti svijet da svima koji završe ondje bude lakše nego što je bilo njoj. Ovo je nevjerojatno inspirativna priča o djeci koja mijenjaju svijet, ali će im za to trebati i vaša pomoć.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Jake emocije s obje strane prozora. Prijateljstvo, ljubav, razumijevanje. I nada da će biti bolje. Da će ta bijela krvna zrnca malo poskočiti da Valentino može primiti lijek. Živnuo je cijeli Odjel. Svi u istim mukama i strahovima. Ali njezina je energija zarazna.

"Ja nisam najsnažnija osoba na svijetu niti sam heroj ili idol. Nisam baš ni ljubitelj tih riječi. I nije istina da nemam straha pa da sam zbog toga hrabra. Strah me, strah me svake kontrole krvi, svakog pregleda. Strah me kad se negdje ogrebem. Strah me kad me zaboli koljeno ili ruka. Mene je ove godine zapalo da umjesto skripti za školu skupljam nalaze krvne slike. Ali ja nisam jedina, onkološki odjeli su puni i ima ljudi kojima je još gore. Ili kojima je bilo gore nego meni", rekla je Elma Tomić iz Zagreba.

VEZANA VIJEST

Njezina priča s rakom počela je prije godinu dana

Elma Tomić – to je ime koje ćete, sigurni smo, čuti još puno puta. Želi postati glumica. Ali prije te karijere objavit će knjigu. Iz ulomaka koje nam je čitala – jasno je – bit će to terapija i njoj i mnogima poput nje.

"Planiram objaviti knjigu sljedeće godine, nadam se. U procesu sam pisanja o svom iskustvu, ali na način da ne bude onako surovo napisano nego kroz neki moj đir. Jer se ljudima to predstavlja ili onako filmski, ušminkano, kao leukemija, pa se ona malo ljubi s dečkom, pa ide na klizanje, pa umre. Mislim, glupost, jer to nije tako. Ili rak, pa smrt. Odmah", rekla je Elma.

Njoj je 17 godina. Njezina priča s rakom počela je prije godinu dana.

"Ustala sam ujutro normalno, kašljala i boljelo me cijelo vrijeme i otišla sam na Srebrnjak i dok sam čekala svoj red, ja sam se onesvijestila i tu su me primijetili. Sestra je rekla mami da nisam za rendgen, nego za hitnu", rekla je Elma.

Bila je toliko kritično da su joj otvoreno govorili kako ne znaju hoće li preživjeti noć. Jer non-hodgkinov limfom napada agresivno.

"Imala sam masu 14x20. To su vam kao tri muške šake skupljene u prsištu, desno plućno krilo mi je bilo skroz pomaknuto do ispod pazuha. Imala sam 4 litre vode u plućima, ovojnicu srca podebljanu za 40 posto, znači srce je plutalo u vodi i trombozu svih glavnih žila. To su dijagnoze od kojih ljudi zasebno umiru, a ja sam ih sve zakucala", rekla je Elma.

Nevjerojatna je lakoća i osmijeh kojima ova djevojka govori o svojoj bolesti. Ali Elma je – shvatili smo to čim smo je upoznali – jednostavno posebna.

"Oko mene je bilo 25 doktora i sestara i kirurg mi je stavljao cijev u pluća naživo. Dok sam ležala, ugledala sam zgodnog doktora. Obratila sam mu se i pitala za razliku između tumora i svekrve. Odgovorio je da ne zna, na što sam mu ja odgovorila da tumor zna biti i dobroćudan, i tu su se svi počeli smijati. Ja ne znam kako je kirurg uspio staviti tu cijev koliko sam se ja smijala. Inače, ostao mi je ožiljak u obliku srca", prepričala je Elma.

"Mami su prvi dan rekli, kad su me doveli na intenzivnu, da me vrati doma jer nisu znali hoću li preživjeti", rekla je Elma.

I nije da se nije bojala.

"Postoji taj neki strah u svima nama generalno, pogotovo kad ti govore da ćeš umrijeti", rekla je Elma.

Svakodnevnu muku dijelila s još 27 djece

Najkritičniji dio je preživjela i krenula je s kemoterapijama. Devet mjeseci na Odjelu.

"Morali su me izubijati tim kemoterapijama da bi se ta masa otopila i nakon 30 dana je bio prvi CT kontrolni i profesor je očekivao da će skinuti bar 50 posto, međutim ja sam skinula 80 posto. Nakon toga su krenule malo blaže terapije, ali odmah opet idu udarne i tak šopaju te tim kemoterapijama do iznemoglosti, do stanja gdje ti ne možeš dignut ruku, trepnut od bolova i tako dalje, imaš i lumbalne punkcije, ja sam ih imala više od 40", rekla je Elma.

Ovu svakodnevnu muku dijelila je s još 27 djece. Sa 16 godina Elma je bila najstarija na Odjelu.

"Bilo mi je teško što ja proživljavam, ali mi je bilo još teže gledati druge. Tipa, povezala sam se super s jednom bebom i odjednom joj se pogoršalo i umrla je. Onda krenu druge misli kao pacijentu, to sutra može biti ona, ona, ona, ja ", rekla je Elma.

Prije bolesti djecu, kaže, baš i nije podnosila. Ali na svoje malene suborce nije mogla ostati ravnodušna. Upravo su joj, kaže, ti najmanji davali najveću snagu.

"Oni ne razmišljaju ozbiljno ni odraslo, nego je njima sve jednostavno. Uvijek su mi nešto crtali, slali, mahali i slikali", rekla je Elma.

U sekundi vas i rasplače i nasmije. I umjesto da vi tješite nju, ova žena-dijete tješi vas.

"Sad sam u remisiji, pijem tu terapiju održavanja svaki ponedjeljak 11 i pol tableta i tako će biti još godinu dana jer liječenje traje sveukupno dvije godine, a pod nadzorom smo pet godina", rekla je Elma.

Valentino, na žalost nije bio te sreće. Njemu se leukemija vratila brzo nakon što je izišao s Odjela. I tako je nastao sad već legendarni video.

"Ja sam Valentina pitala koja mu je najdraža pjesma i on je meni poslao Jamesa Arthura - Say you won't let go. Mi smo si kupili božićne kapice i htjeli smo pod prozorom odsvirati pjesmu i otići kući, a Valentinova mama je sve to snimila.

"Mi nismo toga bili ni svjesni. Ja sam većinom puhala balončiće, a on je pjevao. Valentino je reagirao kako je reagirao i onda su svi izašli na prozor i pozvali nas unutra. I ništa, došli smo unutra i zapjevali malo Olivera, Gibonnija pa još koju englesku pjesmu i to je to", ispričala je Elma.

Odvela nas je u svoj drugi dom

Elma nas je odvela na Odjel, u svoj drugi dom. Željela je da upoznamo Valentina i da pomognemo i njemu i ostaloj djeci koja ovdje provedu i do godinu dana, uz terapiju i gomilu nježnosti. Vodili su nas skučenim hodnicima do dnevnog boravka jer Valentinu je teško stajati.

"Nisam imao pojma što spremaju. Mama mi je rekla da pogledam na prozor i oni su se samo stvorili i počeli pjevati moju najdražu pjesmu i emotivno me jako dirnulo i normalno da sam zaplakao. Nakon toga sam se bolje osjećao. Puno mi je bolje, nije ni čudo da su mi leukociti skočili. Imao sam i afte u ustima i sad ih više nemam uopće", rekao je Valentino Družinec iz Svetog Križa Začretja.

I to je ono što je Elma htjela postići. I znala je da će uspjeti. Valentino nam je priznao da mu Elma jako nedostaje.

"Ja mislim da su to kao oni prijatelji iz vojske koji prođu tešku bitku, izvuku se, neki se ne izvuku, na žalost, ali oni koji se izvuku doživotno ostanu prijatelji", rekla je onkologinja i hematologinja KBC-a Zagreb Maja Pavlović.

I to takvi prijatelji! Kad se Valentino ponovno razbolio, upravo je Elmu zamolio da mu obrije glavu jer nije htio opet gledati kako mu kosa otpada zbog terapije. 

Na pitanje kako se nosi sa svojom bolesti, Valentino je odgovorio: "Kao da igram nogometnu utakmicu. To je moj jedini odgovor na sve to jer znam da ću pobijediti."

I već ima planove što će kad ozdravi.

"Ova bolnica je razlog zašto ću se prebaciti u medicinsku. Baš zbog toga jer sam puno toga naučio: bio sam u tome, moj život je bio u tome", rekao je Valentino.

Rijetko gdje ćete naići na ovoliko pozitive, smijeha i veselja. Iskreno, nismo to očekivali. Ali kod njih uistinu nije sve tako crno.

"Pokušavamo imati što više sretnih trenutaka na ovom Odjelu. A ima ih puno", rekla je dr. Pavlović.

No, oni nesretni lome srce do kraja.

"Najteže mi je bilo ostaviti svoje dijete. Ta nemogućnost ostanka uza svoje dijete kad je on imao tri i pol godine, mali je bio. To je malo drukčija priča od Elmine, situacija kad je mama stvarno potrebna ili netko od roditelja", rekla je Anamarija Zorović iz Zaklade dječje onkologije Rebro.

I Anamarija je ovdje provela mjesece i mjesece. Svaki dan na ovim klimavim stolčićima sjedila je od 10 do 19 sati. Bez ikakva kauča, fotelje i mogućnosti da legne pokraj svog bolesnog djeteta. A kamoli da kraj njega navečer zaspi.

"Moje dijete se ovdje liječilo 2015. godine, on se izliječio i onda je došla neka ideja što bismo mogli napraviti za bolje uvjete i onda se tako javila ideja o zakladi. Primarni i jedini cilj i svrha zaklade je gradnja i opremanje novog Odjela dječje hematologije i onkologije. Kad se Odjel izgradi, mi ćemo zakladu ugasiti", rekla je Anamarija.

Svojim donacijama možete pomoći i vi!

Novi odjel počeo se graditi na krovu zgrade. Ova će djeca napokon ugledati sunce i udahnuti zrak jer to u prizemlju glavne zgrade na Rebru jednostavno ne mogu. Ali, ako se ne uključimo svi – taj se cilj neće tako lako ostvariti.

"Projekt je procijenjen na 32 milijuna kuna, mi smo već daleko i dogurali, došli smo negdje do polovice. Pročelje će biti postavljeno do kraja siječnja i onda nas čekaju unutarnji građevinski radovi i opremanje Odjela", rekla je Anamarija.

I to je razlog zašto nam je Elma otvorila dušu. Htjela je da čujete što ova djeca prolaze i u kakvim se uvjetima liječe. Ne želi stati dok se ne prikupi novac za novi Odjel.

"Nama zaista svaka donacija, nema male donacije, je dragocjena i svaka nas vodi do konačnog cilja. Ljudi mogu donirati tako da posjete stranicu zaklade gdje mogu provjeriti sve informacije. Na njoj se nalazi i broj žiro računa. Imamo i Facebook stranicu i mail gdje mogu poslati svaki upit te će dobiti sve potrebne informacije. Ime zaklade je Zaklada dječja onkologija Rebro", rekla je Anamarija.

Ovo su bile tek crtice iz njihovih života. Toliko su teške da vjerujemo kako mnogi od vas nisu izdržali do kraja priče. Ali ovi su klinci hrabriji od nas. I najmanje što možemo učiniti jest nagraditi tu hrabrost donacijom koja im možda neće donijeti zdravlje, ali će im omogućiti zrak, sunce, normalan WC, bolnički krevet i što je najvažnije – mamu i tatu uz njih - da ovakvu ljubav osjete i kad zaspu. 

Svojim donacijama možete pomoći i vi!

DJEČJA ONKOLOGIJA REBRO
Ksaver 210, 10000 Zagreb
HR7323400091110973865
SWIFT: PBZGHR2X

Donirati novac možete i na internetskim stranicama zaklade.

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Najgledaniji video

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!