Ostani doma
Potraga

prvašići ponavljači

Ne ide im pisanje, ne dolaze u školu: Istražujemo zašto godišnje više od 100 prvašića padne razred

Potraga istražuje pozadinu ove poražavajuće statistike

Prvašićima nije uvijek lako savladati gradivo. Nekima ide brže nekima sporije. Neki ne uspiju. U međimurskoj osnovnoj školi 25 je ponavljača. Od toga dvoje prvašića.

"Jedan od tih dvoje učenika ima 290 izostanaka. Ako dijete toliko puta nije došlo u školu pitamo se kako ju može završiti. Djevojčica je bila redovitija, ali nije uspjela zadovoljiti minimum da uđe u drugi razred", rekla je ravnateljica OŠ Kuršanec u Čakovcu Marija Tepalović.

Nije pokazivala nikakve pomake u znanju, objašnjava ravnateljica i zbog toga danas ponovno ide u prvi razred. Ali ne kod učiteljice Svjetlane koja je nakon 28 godina u školi još jednom primila novu generaciju prvašića.

"Ako imaš ljubav prema djeci i želiš prenijeti znanje ništa ne smije biti teško. Više puta ponavljamo da bi savladali određeno slovo. Uzastopnim ponavljanjem, svakodnevnim rješavanjem takvih zadataka težimo doći do cilja", rekla je učiteljica Svjetlana Zlatarek iz OŠ Kuršanec u Čakovcu.

Katkad može biti teško, no u većini slučajeva – ipak je uspješno. No, u generaciji od 38 i pol tisuća učenika prvog razreda, za njih 112-ero koji su ga ponovno upisali ipak je bilo previše.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

"Ja smatram da dijete u prvom razredu mora naučiti čitati da bi moglo u drugi razred, program je sve teži. Tekstovi iz hrvatskog sve zahtjevniji. Ako dijete ne zna pisati ne može razumjeti tekst, koliko god on bio kratak", rekla je učiteljica Svjetlana.

Ravnateljica pokušava objasniti kako dolazi do problema s kojima se djeca, u konkretnim slučajevima, susreću na početku svog obrazovnog puta.

"Problem je što ta djeca, učenici romske populacije, nisu dovoljno pripremljena za školu. Svi oni završavaju program predškole od 10 mjeseci, ali to nije dovoljno da bi se pripremili i mogli ravnopravno pratiti izazove koji se stavljaju pred njih. Dakle, ne poznavanje hrvatskog jezika, kod učenika općenito, obiteljske prilike u kojima žive su dodatni demotivirajući faktor", objasnila je ravnateljica Tepalović.

Logopedinja Ivana, kaže, nepoznavanje jezika samo je dio priče. S pojedincima zato, radi svakodnevno, no često i s cijelim razredima.

"To su djeca koja uz veliki trud i nas kao stručnjaka ne mogu savladati minimum minimuma. Ne mogu imenovati sva slova, ustrojiti analizu glasova, preslikati slova s ploče – neki to ne mogu i onda je najbolje da ponove taj razred. Broj izostanaka. Ako nije redovito u školi, ako nema okolinu koja će ga poticati, ne može napredovati", rekla je logopedinja Ivana Srebačić iz OŠ Kuršanec u Čakovcu.

U odjelu za obrazovanje Međimurske županije, kažu treći su po broju ponavljača prvašića, nakon Koprivničko-križevačke i Virovitičko-podravske županije. Ponavljači su, prema njihovim statistikama, većinom učenici romske nacionalne manjine.

"Jednim dijelom ne dolaze u školu. Da budemo potpuno iskreni problem je i u nedostatku ranog odgoja i obrazovanja u samoj obitelji, zatim i u tom što neka od te djece imaju i objektivne probleme u učenju", rekla je pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje Međimurske županije Blaženka Novak.

U županiji kažu mnogo napora ulažu u motivaciju i roditelja i učenika.

"Budući da se dosta dugo time bavim mogu reći da se situacija popravlja, ali smo svi pomalo frustrirani, odnosom između uloženog truda i sredstava i krajnjeg rezultata", rekla je Novak.

Otvorili su igraonicu za djecu, učenicima osigurali dodatnih 70 sati hrvatskog jezika, osigurali romske pomagače, vanškolske aktivnosti.

"Ukoliko se obrazovni sustav prvi put s tim djetetom susretne na upisu Vi ne možete u tako kratkom vremenu detektirati sve probleme koje dijete ima. Je li mu potrebna prilagođena nastava, individulani program, sve se to događa u tim prvim danima škole", rekla je Novak.

No među svim ponavljačima prvih razreda u Hrvatskoj, službeno je tek deset učenika romske nacionalne manjine, odnosno manje od 10 posto. U Ministarstvu obrazovanja kažu ponavljače uglavnom povezuju izostanci. No, ne daju odgovor na pitanje kako je uopće moguće ne poslati dijete u obaveznu školu i pritom ne odgovarati.

Svoj slučaj objasnili su u Međimurskoj županiji. Škola je do sada slala prijave Državnom uredu za upravu. U 2018-oj Županija je imala 112-ero ponavljača u svim razredima osnovne škole, reagirali su u tri slučaja. Niti jednom u prvom razredu. Kazna iznosi 500 kuna, no kako je uglavnom riječ o obiteljima čija su primanja izuzeta iz postupka ovrhe, one se nikad ne naplate.

"Neki od tih učenika su višestruki ponavljači. Ne idu drugi put, nego 4, 5, 6, 7 put u prvi razred. Većina ih se ne pojavljuje imaju 500, 600 ili 700 izostanaka. u nekim situacijama je broj opravdanih izostanaka velik, što može sugerirati da su bili bolesni pa nisu svladali gradivo, u nekim slučajevima nisu išli u predškolu i nisu savladali hrvatski, a u nekim slučajevima je teško donijeti zaključak zašto su pali razred", rekao je  glavni savjetnik ministrice znanosti i obrazovanja Marko Košiček.

Škola za život, tvrde u Ministarstvu, prvašiće bi trebala rasteretiti. Da im olakšaju, pisana slova prebačena su za drugi razred, a pristup učenju trebao bi biti drugačiji.

"Trebamo li mi uvesti mogućnost da svi prođu automatski. Što s tim učenicima koji nisu 700 sati bili na nastavi. Hoće li oni ikada uhvatiti priključak? Kad se sjete, u trećem razredu kad njihovi vršnjaci znaju sve. Nije samo rješenje u jednom trenutku uhvatiti vlak. Škola postoji s razlogom u različitim ciklusima koji se moraju usvojiti", rekao je Košiček.

Sve su to pitanja o kojima je trebalo misliti ranije. Niz problema leži u samom sustavu smatra psihologinja s Instituta za društvena istraživanja, a koji se lome preko dječjih leđa.

"Ja bih rekla da je ponavljanje u tako ranoj dobi vrlo stresan događaj i nešto što onemogućuje stavljanje djeteta na pozitivan razvojni put i to je vrlo problematično. Sustav bi trebao biti takav da svakom djetetu omogući da postigne uspjeh. Često se radi o djeci koja imaju teške sudbine, koja odrastaju u siromašnim okolnostima, već imaju svoje tegobe, a ovo je jedan dodatak koji govori o tome da ih škola iznevjeruje kao institucija", rekla je psihologinja na Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu Zrinka Ristić Dedić.

Ako dijete nema podršku obitelji, tumači nam dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu - upravo mu je učitelj tada jedina slamka spasa.

"Gle čuda, taj učenik mora pasti razred. Što je važnije ocjena ili da učenik prepozna da to može. Mi svi ne trčimo na sto metara  isto i ne plivamo isto, zato se škola mora prilagoditi specifičnim sposobnostima učenika", rekao je dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu Siniša Opić.

Oboje vide rješenje u ranom i predškolskom odgoju u koje je uključeno 83 posto djece. Prosjek Europske unije je 95 posto. A upravo je to mjesto gdje mogu steći određene predvještine pisanja i računanja da bi došli spremni u školu. I majke odgajateljice, čija djeca ne smiju pohađati vrtiće, pokazat će se kao dodatni problem, tvrdi ova psihologinja.

"Opet manjkavost sustava. Kad bi imali sustav kako treba već bi dijete došlo s određenom dijagnozom stanja i saznalo bi se što s djetetom raditi. Naš sustav nije prilagođen djeci. Mi kažemo koliko je dijete spremno za školu, a zapravo treba gledati koliko je škola spremna za dijete", rekla je psihologinja Ristić Dedić.

Ono što će djeca postići u životu, objašnjava Siniša Opić - ponajmanje ovisi o uvjetima, a ponajviše o odlukama.

"Odluka svake škole, učitelja roditelja je dati maksimum da ga učini pametnim, kulturnim i časnim, to je smisao škole. A znanja su promjenjiva, ono što ste danas naučili već za nekoliko godina više neće vrijediti, ali ono što škola u primarnom obrazovanju nudi je odgoj i to ne možete mjeriti ocjenom od 1 do 5", rekao je dekan Opić.

Drže da se treba ugledati na skandinavske zemlje koje u tako ranoj dobi ne ocjenjuju svoje učenike.

"To načelo možda vrijedi za fakultete, ali nije osnovna škola selektivne naravi, nije razredna nastava selekcija, to su temelji koje usađujete učeniku. To su odgojni fenomeni. Vama je zalud biti vrhunski ako niste odgojno osviješteni. Vrhunski ekonomist ako nema usađeno da je nečasno ukrasti ili prevariti vama je zalud 5.0", rekao je dekan Opić.

Opisno ocjenjivanje već je ponuđeno u kurikularnoj reformi, posebno za učenike s teškoćama.

"Jedno od rješenja vezano uz vrednovanje je da u prva dva razreda nema klasičnih ocjena, da bi se u tom sustavu prilagodbe omogućilo svakome da u skladu sa svojim mogućnostima napreduje", rekla je prihologinja Ristić Dedić.

No, od toga se u Školi za život odustalo.

"Kad bi imali opisno ocjenjivanje onda ovaj problem nestaje. Dobijete izvještaj da je savladao to i to i prijedlog što treba da poboljša ostatak. To ocjenom ne možete prikazati", rekao je dekan Opić.

Cijeli sustav kaže Zrinka Ristić Dedić - trebao bi se pokrenuti.

"Često se škole osjećaju same i prepuštene same sebi. Nema dobre suradnje sa centrom za socijalnu skrb i zdravstva. Ako to sve funkcionira pravilno zapravo se može napraviti situacija za dobrobit djeteta. Ali ako svi funkcioniraju kao otok , onda dobrobit djeteta više nije u fokusu i djeca doživljavaju neuspjeh", rekla je psihologinja Ristić Dedić.

Tko su prvašići ponavljači i zašto ponavljaju razred pita se i dječja pravobraniteljica.

"Problema je više i na više razina. Potrebno je analizirati svaku od tih životnih priča da bi mogli utvrditi uzroke i dati prijedloge za poboljšanje. Ova situacija nas je zabrinula", rekla je pravobraniteljica za djecu Helenica Pirnat Dragičević.

Sve su te podatke sada zatražili od institucija. Prvašići u Hrvatskoj padaju već godinama, a broj ponavljača se lagano smanjuje. U posljednjih šest godina 890 dječaka i djevojčica nije uspjelo upisati drugi razred. Rekordna je bila 2015-a godina kada je palo 154-ero prvašića.

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Reci što misliš!