Ostani doma
Potraga

POTRESNA PRIČA

Kći i zet svima rekli da je dijete rođeno mrtvo i dali ga na posvajanje. No, baka ga izvukla...

Za Potragu baka govori o svojoj borbi da unuka ostane s njom

Kad se dijete rodilo, kći i zet baki i svima rekli su da je rođeno mrtvo. Organizirali su i karmine, no baki je otpočetka nešto bilo sumnjivo. Krenula je istraživati i došla do šokantnog otkrića. Dijete je rođeno živo i zdravo, no kako zet nije bio siguran da je njegov otac – roditelji su bebu dali na posvajanje.

Šokirana baka pronašla je dijete, zatražila i dobila skrbništvo i tako izvukla unuku iz doma. No kako Obiteljski zakon zabranjuje posvajanje krvnih srodnika u ravnoj lozi, baka strahuje da će u jednom trenutku netko doći i posvojiti njezinu unuku. 

"Bio mi je to strašan šok"

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

"Porođaj je bio u osmom mjesecu, ona je mene nazvala drugi dan iz bolnice i rekla da je ona rodila i da je dobro, ali da je beba umrla. Meni je to bio strašan šok. Kako umrla, zašto umrla? Znam da je čitav tok trudnoće bio u redu? Prvo da vidim nju, a onda da se informiram što se dogodilo", kazala je Marija, baka i skrbnica djeteta

Tako je gospođa doznala da joj je prva unučica umrla pri porođaju. Iako joj je kći rekla da ne može doći u posjet u kliniku u kojoj je rodila, Mariju to nije zaustavilo, već je sjela u automobil i ne slušajući kćer, otišla u posjet.

"Oni su bili šokirani kada sam došla. Ona je odmah počela plakati. Nismo puno pričali o porođaju jer je ona još bila u šoku, slaba, bio je carski rez. Nekih pola sata sam bila u posjetu. Rekla sam da neću više smetati i da ću doći sutra ponovno i zet je odlučio da me isprati iz bolnice van. Ja sam rekla da ne mora, da su vrata na struju i da će morati ponovno zvoniti, no on je inzistirao. On je očito mene pratio da ne bi srela nekoga od osoblja i pitala što se dogodilo s bebom. I pričekao je, vidjela sam ga u retrovizoru i stajao sve dok nisam otišla autom", kazala je baka i skrbnica djeteta. 

Sutradan ju je kći uvjerila da ne dolazi jer će sljedećega dana ići kući i da će ju posjetiti pri povratku. Tako je i bilo. Još uvijek pod šokom zbog smrti unučice, Marija, inače medicinske struke, zatražila je bolničku dokumentaciju kako bi doznala uzrok smrti.  

"Oni su imali neki čudni izgovor da nisu dobili otpusno pismo jer nije bilo primarijusa koji ju je porodio. Ja pitam, a gdje je otpusnica, moraš imati otpusnicu. Nema ni otpusnice, a ne možeš izaći iz bolnice bez otpusnice. Rekli su da idu na kontrolu i tada će dobiti sve papire", kaže baka. 

"Što je s tijelom?"

Mariji je od tog trenutka priča o smrti djeteta postajala sve nevjerojatnija. Prisjetila se kako ju je zet otpratio pogledom s parkirališta, kako nije razgovarala s osobljem poliklinike, na kraju je kći uspjela napustiti bolnicu bez dokumentacije... Kako nam je ispričala, toga trenutka zapravo nije znala u što sumnja. S nestrpljenjem je čekala subotu kada će konačno vidjeti bolničku dokumentaciju.

"Oni su imali neke papire, otpusno pismo u kojem je pisalo da je rođeno mrtvo žensko dijete s čvrsto omotanom pupčanom vrpcom oko vrata. APGAR 0 od 10, dijagnoza je bila masno istaknuta. Ja sam pitala zeta gdje je nalaz obdukcije i hoćemo li raditi pokop, da ću se ja pobrinuti za to. Da budemo mi, samo najuži rod, da imaš gdje upaliti svijeću. Rekao je da će to dobiti poštom, a pitala sam, što je s tijelom? Rekao je da će to poliklinika riješiti, tijelo će se kremirati na Mirogoju i sahraniti u zajedničku grobnicu. Ja sam bila u šoku", kaže baka. 

Obitelj i prijatelji počeli su dolaziti, palile su se svijeće za mrtvu bebu. "Meni je to sve bilo čudno. Išla sam istraživati, nazvala sam neke ljude, kolegice s kojima sam studirala: znaš li koga, možeš li mi to provjeriti? Došla sam do poliklinike i rekla da sam imala uvid u takvo i takvo otpusno pismo. Oni su bili šokirani jer kod njih nikada nije bilo mrtvorođene bebe. Svaki dan sam išla sve dalje i dalje. Saznala sam da je beba živa, da se nalazi u socijalnoj ustanovi", priča baka. 

"Kći je meni od prvog trenutka rekla da je trudna. Nikakvih komplikacija u trudnoći nije bilo. U jednom trenutku mi je rekla da to nije dijete njezina muža i da će se najvjerojatnije vratiti kući, što je i napravila negdje u četvrtom mjesecu prošle godine. Bila je ovdje jedno dva mjeseca i onda je odlučila ponovno se vratiti suprugu", kaže baka.  

Između supruga i djeteta izabrala je - njega

Kćeri koja je u tridesetima - to je bilo prvo dijete. Sa suprugom je vezu počela još u srednjoj školi. Kći, koju ćemo zbog zaštite identiteta zvati Sanja, čini se da je bila prisiljena birati između supruga i djeteta. Izabrala je supruga.

"Meni je to bilo strašno. Ja volim svoju kćer bez obzira što je ona napravila, ali bilo mi je nezamislivo ostaviti to malo stvorenje negdje da čitav život provede po ustanovama ili da bude posvojeno, a ja sam zdrava, normalna baka koja se može za nju brinuti", kaže baka.  

Marija je pozvala kćer i zeta i suočila ih sa svojim saznanjima. Opisuje nam to kao mučan razgovor tijekom kojega je zetu bilo najvažnije da se prava istina ne dozna. Brinulo ga je kako sada svima reći da su lagali i da mu je supruga zatrudnjela s drugim muškarcem. Iako se, ističe Marija, u malom mjestu poput njihova sve zna i niti jedna tajna ne ostaje dugo tajnom. 
 
"Vidjela sam da sa njima ne mogu imati nikakve kontakte. Da moram angažirati neke službe, neke institucije jer je on meni rekao ovdje na terasi da on ima cijev i u cijevi dva metka. Ja sam ga pitala: 'I… što to znači? Hoćeš ubiti mene i … ili sebe i svoju ženu?' Rekao mi je da to nije prijetnja, već upozorenje", priča baka. 

U tri mjeseca ishodili pravomoćno rješenje o skrbništvu

Marija je tog trenutka znala da mora pronaći dobrog odvjetnika i krenuti u bitku za unučicu.

"Nakon posjeta gospođe mi smo krenuli u smjeru Centra za socijalnu skrb i jednim sveobuhvatnim pritiskom prema Ministarstvu i Centru smo uspjeli u relativno kratkom vremenu od neka tri mjeseca ishoditi da dobije pravomoćno rješenje o skrbništvu nad djetetom", kazao je odvjetnik Vladimir Tertešak.   

Prema Obiteljskom zakonu - baka ne može biti posvojitelj. A kako su Sanja i njezin suprug dali dozvolu za posvajanje njezine unučice, Marija strahuje da će joj u nekom trenutku uzeti dijete.

"S obzirom na to da su roditelji pod navodnicima dali pristanak za posvojenje, kažem pod navodnicima jer postoji osnovana sumnja da otac upisan u Maticu rođenih nije biološki otac (….) U tom smislu smo prema Centru krenuli s prijedlogom za pokretanje postupka radi osporavanja očinstva oca upisanog u Maticu rođenih i postupak utvrđivanja očinstva kako bi se utvrdio tko je biološki otac, a samim time bi i pristanak roditelja koji su dali da se dijete posvoji bio nevažeći", kazao je odvjetnik Vladimir Tertešak.  

"Posvojenje nije institut koji posvojiteljima traži dijete, nego insitut koji djeci traži roditelja, onog koji je najbolji, koji najbolje može zadovoljiti dječje potrebe", kaže socijalna radnica Vlasta Grgec-Petroci, a na pitanje: "Zašto bake i braća ne mogu posvojiti dijete, brata ili kćer ili sina?", odgovara: "Na to pitanje nema točnog odgovora, zakonodavac nije dao odgovor na to pitanje, međutim prema Obiteljskom zakonu koji je trenutno na snazi, baka i djed, odnosno braća i sestre, odnosno krvni srodnici po ravnoj liniji ne mogu posvojiti dijete". 

"Ako se brine za dijete, baka nema razloga za strah"

No Vlasta Grgec-Petroci, socijalna radnica s dugogodišnjim iskustvom u pitanjima posvajanja, tvrdi: baka ima drugi način da ostane s unukom. 

"Kad je postupak posvojenja u pitanju, onda se najprije provjerava mogu li baka, djed, bliska rodbina preuzeti adekvatnu brigu o djetetu. Prema tome, u ovom slučaju o kojem govorite ako baka ima adekvatne uvjete, ako se adekvatno brine o djetetu, nema razloga za strah da bi dijete moglo biti oduzeto i dano na posvojenje, bez obzira što su roditelji dali suglasnost za posvojenje. Baka može kroz druge institute, kroz skrbništvo ili udomljenje nastaviti brigu o djetetu", kaže Vlasta Grgec-Petroci. 

Marija danas uživa s unučicom, a sami smo se uvjerili da im ništa ne nedostaje.

"Beba je dobila jedan kilogram otkada je s bakom. Hranimo se svaka četiri sata, imamo adaptirano mlijeko, tu su još i voćne kašice. Šećemo se po suncu, obavili smo preglede kod pedijatra i neuropedijatra. Beba je zdrava. Večeramo oko devet i spavamo do devet tako da se baka sada naspava s bebom i jako nam je dobro", pripovijeda baka kroz smijeh. 

Svakodnevno imaju podršku ostatka obitelji i prijatelja. "Familija se aktivirala, nećakinje nećaci, svi. Od ljudi, od poznanika, čak i od onih od kojih se nisam nadala... Dolaze, donose pelene, hranu, vele bit će ti teško. Skrbnička naknada je mala, ali puno se ljudi aktiviralo da pomogne baki i malenoj", kaže baka. 

Trenutačno u Hrvatskoj 160 djece čeka posvojenje. Među njima je 73 zdrave djece i 87 sa zdravstvenim ili razvojnim teškoćama. "Hrvatska država najprije mora učiniti sve da dijete ostane u biološkoj obitelji, mora pomoći ojačati biološku obitelj, pružiti podršku i tek kad se ustanovi da se ta biološka obitelj ni na koji način ne može adekvatno brinuti o djetetu – dijete ispunjava uvjete za posvojenje", kaže Vlasta Grgec-Petroci. 

Djevojčica iz ove naše priče za dlaku je izbjegla biti 161. na listi za posvajanje. Samo zahvaljujući velikom srcu i upornosti svoje bake koja se nije mirila s činjenicom da joj je prvorođena unuka - mrtva.

Preporučeno za tebe

Preporučeno za tebe

Reci što misliš!