Ostani doma
Potraga

ŠTO S DRUGIM BOLESTIMA?

Tumori na čekanju: Potraga istražuje hoće li zbog straha od zaraze i fokusa na epidemiju koronavirusa uslijediti i epidemija raka

Bolesti će se dijagnosticirati kasnije, liječenje će biti teže...

Prve je bolove osjetila u svibnju, no dva mjeseca odgađala je pregled koji je na kraju pokazao - rak se vratio. Melanijin primjer potvrđuje ono na što mnogi ovih dana upozoravaju. Zbog straha od zaraze, ali i fokusa zdravstvenog sustava na epidemiju koronavirusa - uskoro bismo se mogli boriti s epidemijom raka.

Dijagnosticirat će se kasnije, liječenje će biti teže... Jer mjesecima su nacionalni preventivni programa bili stopirani, odaziv je manji nego lani, a zbog koronavirusa u Klinici za tumore KBC-a Sestre milosrdnice mjesecima su imali problema čak i s postavljanjem novog uređaja za zračenje.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Melanija je 24. rođendan u bolnici. Bez kose, bez obitelji, bez prijatelja, sa strašnom dijagnozom leukemije, ali uz ogroman osmijeh na licu. Takva je Melanija, zagrebačka studentica čija je borba za život počela prije tri godine.

"Pa dobro sam, evo ide, gura se dan po dan, ima ponekad loših dana, ponekih dobrih dana", započinje priču Melanija Mešić.

Našli smo se u parku blizu njezine kuće, svega pet dana nakon što je izašla iz bolnice. S maskama i distancom jer uz sve što joj prijeti, tu je još i opasnost od korone. Ona, nažalost, već dugo živi bez dodira i bliskosti.

"Kad sam prvi put došla nakon transplantacije ono svi mi ljube ruke, osjećala sam se kao kraljica, ne znam... Jučer isto prijateljica, ono, ne mogu te ni zagrliti ni ništa mogu te samo barem po leđima", ispričala nam je Melanija.

Snimanje videa za YouTube kanal kratila si je duge dosadne dane u bolnici. I hrabrila se jer ovo joj je bio drugi put. Znala je što je sve čeka.

"Počelo je 13. lipnja 2017. kad su mi prvi put otkrili u Splitu da imam akutnu mijeloičnu leukemiju tad smo došli u Zagreb, ja sam inače iz Zagreba, ja sam tamo studirala, i počela se liječiti na Rebru i imala tri ciklusa kemoterapije, alogeničnu transplantaciju matičnih stanica, brat mi je bio donor i nakon par mjeseci sam ušla u remisiji i evo sad 29.9. bi bilo tri godine od transplantacije", kazala nam je kako je sve počelo.

Sve je bilo dobro do ljeta. Barem je mislila tako.

"Mene je to već počelo boljeti tamo negdje u petom mjesecu i meni mama ajmo na hitnu, ajmo na hitnu. Ja reko ne želim na hitnu, odbijala sam upravo zbog korone … Jednostavno sam se bojala riskirati jer sam u kroničnoj skupini, jer sam transplantirana i nisam htjela riskirati, nego sam išla kod svoje doktorice", rekla je Melanija.

Tijekom lockdowna neki su kontrolni pregledi bili obustavljeni. I tako, kombinacija straha i korona krize koja je poremetila sve doveli su do toga da je tek dva mjeseca kasnije doznala da joj se rak vratio.

"Točnije 28. srpnja sam završila na hitnoj zbog bolova u leđima i nešto su mi pronašli taj neki granulocitni sarkom na bubregu, kao hematološki tumor", rekla je Melanija.

U Hrvatskoj se 170 tisuća ljudi bori s rakom

170 tisuća ljudi u Hrvatskoj bori se s rakom. Od prvog dana dijagnoze stres je svima nepodnošljiv. Kao da to nije dovoljno, dodatno ga je pojačala situacija s koronom.

"Moram reći da je to dovelo do stanovite uznemirenosti kod bolesnika jer planirane pretrage za redovitu godišnju kontrolu nisi mogao obaviti u ožujku, travnju, svibnju i trebalo je zapravo dosta vremena ja mislim da tek sad negdje je zdravstveni sustav je uspio obaviti te odgođene preglede", rekla je Ljiljana Vukota iz Udruge Sve za nju.

Udruge pacijenata tad su bile na udaru. Zavladala je panika, a često ni liječnici nisu znali što bi im rekli.

"Naravno u prvom valu je bio najveći problem jer su se otkazali svi operativni zahvati pa je dolazilo do promjena modaliteta nekih dijelova liječenja. Dobar dio pacijenata je bio zabrinut pa smo znali javiti provjerit to kome da se obrate i onda sljedeći problem je bio gdje obaviti sljedeći dijagnostički pregled. U Zagrebu je nastao još dodatni problema zbog potresa", rekao je Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu.

"Mi možemo reći da možda nije bilo odgoda operacija toliko, ali na zagrebačkom području se osjetilo da se malo duže čeka na operaciju, stekla sam dojam da nam jako fali zapravo kirurgija dojke na primjer u Dubravi definitivno, pa i Dubravina radiologija. Bili smo malo zabrinuti primjerice za žene koje su završile prvi dio liječenja i sad u nekom razumnom roku trebaju napraviti operaciju, da li će dobiti pravovremeni termin", kaže Vukota.

Baš u takvoj situaciji zatekla se Jelena. Uoči 44. rođendana i uoči lockdowna završila je s dijagnozom raka dojke.

"Imala sam baš mogu reći sreću u nesreći da se to dogodilo prije 14. ožujka, prije tog lockdowna, inače možda uopće ne bih otišla na pregled, ne bi se otkrilo na vrijeme, ovako mogu reći sada kad je sad ovaj dio iza mene da možda sam i sretnica što se na vrijeme otkrilo, nije se proširilo ubrzo je nastupila operacija, odmah 14. travnja koja je super divno prošla, stigli su i nalazi nije niti najbolji niti najlošiji, dobila sam četiri kemoterapije, četiri ciklusa", ispričala je Jelena Draženović.

O detaljima tada nije znala ništa. Znala je samo da na operaciju želi čim prije.

"Meni su rekli da je obično normalno od postavljanja te dijagnoze do operacije mjesec dana i ja sam u biti rekla svom liječniku ja bih sutra na operaciju, ja bih to sad odmah sve izvadila da se to sve sad riješim, a ne da čekam i oni su rekli nazvat ćemo vas u ponedjeljak, utorak, srijedu pa ćemo vam reći doći ćete u četvrtak, petak ili subotu i ja sam nazivala uredno svaki tjedan jesam li ja na programu oni su rekli ne, ne, niste, još se malo to odvuklo, ali ne previše, možda nekih mjesec i deset dana tako", rekla je Jelena.

Sad se odvukao nastavak liječenja.

"Sad sam na čekanju za zračenje za radio terapiju za koju evo mislim da bi trebala biti za kojih mjesec dva neki vele i tri s obzirom da je jedan aparat uvijek u kvaru, jedan je na remontu tako da to sad čekamo. Život mi je kako bi rekli na stand-byu", kaže Jelena.

"U trenutku kad je trebao biti montiran novi aparat došao je lockdown, praktički svi serviseri i monteri su stranci bili tako da smo mi jedno vrijeme ostali bez jednog aparata, on treba proraditi ovih dana", rekao je Ivan Milas, predstojnik Klinike za tumore.

Predstojnik Klinike za tumore kaže nam da je i njih lockdown zatekao i poremetio im rad.

"Ono vrijeme lockdowna bilo je malo grdo i za nas i za pacijente, polovica liječnika bi bila kod kuće 15 dana, a polovica bi radila tako da se dosta osjećao jedan otežan način funkcioniranja, ali što se tiče malignih tumora cijelo vrijeme smo radili. Nezgodno je zbog lockdowna bilo zaustaviti zračenje. Netko Tko je došao do određene točke zračenja nije bilo prekida zračenja, a isto tako kemoterapija", rekao je Milas.

No, ono što zabrinjava više od onih kojima je već dijagnosticiran neki oblik raka jesu oni kojima još nije.

"Nama će sigurno promaknuti stanoviti broj karcinoma iz puno razloga. Jer nisu pretrage napravljene u razumnom roku, ali sasvim sigurno će nam pomaknuti neki karcinom I zbog toga što ne idemo na mamografije, zato što nacionalni programi ne funkcioniraju i sigurno će se dogoditi da jedan dio žena neće doći na svoje kontrolne preglede ili uopće neće zakazati jer ću nastojati izbjeći koronu", upozorila je Vukota.

"Vjerujem da će se pojaviti veći broj ljudi s odmaklim stadijem bolesti, najveći broj i da ćemo u jednom trenu imati puno veći broj otkrivenih oboljelih osoba s obzirom na broj ovih koji u ovom periodu nisu prepoznati i one koje će naravno prirodno ući u sustav", rekao je Belina.

To misle i pojedini liječnici... Slijedi li nakon epidemije koronavirusa i epidemija raka, pogledajte u prilogu.

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!