Ostani doma
Potraga

KAOS U ORDINACIJAMA

'I onda na televiziji čujem da sam neradnik': Potraga s liječnicima obiteljske medicine koji zbog posla pucaju po šavovima

Telefoni im zvone bez prestanka, stalno stižu mailovi, a uz sve to i dalje imaju gomilu posla koji su radili prije COVID-a...

Nakon što je bila u kontaktu s osobom koja je razvila simptome koronavirusa – reporterki Potrage Marijani Čikić trebala su tri dana i oko 400 telefonskih poziva da dođe do svoje, inače brze i savjesne liječnice obiteljske medicine. Nije jedina. Pritisak pod kojim su se primarci našli zbog korone – postao je neizdrživ. Da je tako, uvjerila se i naša ekipa koju su primili u dvije ordinacije. Telefoni im zvone bez prestanka, stalno stižu mailovi, a uz sve to i dalje imaju gomilu posla koji su radili prije COVID-a. Lagano pucaju, i zato kritike i prozivanje vlastita ministra, kažu – još više bole. 

U ordinaciji bez prestanka zvone telefoni. Valentina nije bačena u vatru, već u požar koji divlja. Tek je diplomirala i odrađuje svoj drugi radni dan u životu, nema luksuz uhodavanja. U ordinaciji u Novom Marofu liječnik i sestre ne stižu predahnuti ni na sekundu. A pacijenti stižu.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

"Baš izazovno jer ne možemo mi po redu naučiti mic po mic kako se nešto radi, već moraš na brzinu sve pohvatati. Evo, opet zovu. Koji vam je ovo poziv danas? Danas možda pedeseti. Već smo dosad obavili 60-ak, 70-ak pacijenata, a radimo popodnevnu smjenu. Tek je 16 sati. Dug dan je pred vama. Je, baš je", kaže liječnica obiteljske medicine Valentina Šargač

Vezana vijest

rotim

Ordinacije obiteljske medicine na sebe su morale preuzeti dio posla kojega su donedavno obavljali epidemiolozi. Ako je netko bio u kontaktu s COVID pozitivnom osobom treba vidjeti kad je to bilo, s kime su još bili u kontaktu, postoje li simptomi, koji su to, može li se pacijent izolirati, treba li na testiranje, kad je i kako to moguće obaviti. A i redovni pacijenti traže svoje jer postoji more drugih bolesti i tegoba osim nesretne korone.

"Da im je lako, normalno da im ni lako. A nije ni nama, svakom je nekaj. Život je to, kaj da velim... Tak je došlo, mora se živjeti s tim, trpit i šta drugo?"

Mejlovi stižu jedan za drugim, a buka poziva je zaglušujuća. 

"U posudu od litre ne možete natočiti dvije litre. Ako mi imamo potrebu za 200 kontakata, a moj kapacitet je 100 do 110, uz izniman napor, plus sve ove preglede, naravno da nas jedan dio ne može dobiti, iako mi taj posao radimo i kod kuće i odgovaramo na mailove", govori nam liječnik obiteljske medicine Zoran Maravić.

Jedna od onih koja je danima bila na liniji za dobiti svoju liječnicu je i reporterka Potrage Marijana Čikić, koja je već deset dana u izolaciji.

Vezana vijest

korona

Marijana, obično mi sustav ispitujemo iznutra, međutim kakav je osjećaj biti sa druge strane kad si pacijent?

"Rekla bih da je prilično, neću reći kaotično jer bi to bilo malo pretenciozno, ali da neke stvari prilično ne funkcioniraju. Recimo, ja sam čekala prvo tri dana uopće da uspijem dobiti svoju liječnicu, koja je odlična i inače se uvijek javlja, ali vidjet će se po mom video blogu kojega sam vodila tih nekoliko dana, ja sam nju pokušavala više od 400 puta dobiti, ali konstantno je zauzeto. Od tih 400 puta, tri puta je odzvonilo do kraja, a dva puta me sustav izbacio. Ono što je ključno je da ti ne možeš ništa bez da se javiš svojoj liječnici. Ja sam u tom trenu imala 37,2 temperaturu, znači ne smijem doći na posao. U kontaktu sam bila s članom obitelji koji je završio u međuvremenu u samoizolaciji, koji isto ima simptome. Znači, ja stvarno moram biti doma... Za to vrijeme dok sam ja nju zvala dobila sam temperaturu, znači ja ni fizički nisam mogla otići do nje", govori reporterka Potrage Marijana Čikić

Nije čudo što koji put s druge strane nema odgovora jer u to pod kakvim pritiskom rade uvjerili smo se i u ordinaciji doktora Mlikotića na zagrebačkim Remetama. Ima zaposlene dvije medicinske sestre, ali u ovim uvjetima i to je premalo.

"Mi dnevno imamo između 90 i 200 mailova. Svaki dan. Ja vam govorim i o mailovima tijekom vikenda, kad imam između 50 i 70 mailova. Ti svi mailovi su odgovoreni tijekom vikenda… Mi smo jedini dio zdravstvenog sustava, govorim o primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koji niti jednog trenutka svojim pacijentima nismo zatvorili vrata", kaže liječnik obiteljske medicine Davor Mlikotić

Vezana vijest

Velike gužve na testiranje na koronavirus na Zagrebačkom velesajmu

Ordinacija je opremljena raznim uređajima za dijagnostiku. Rade EKG, ultrazvuk, što god pacijentima treba, a brinu i o najtežim bolesnicima. U jednoj prostoriji nalazi se pacijentica s terminalnim stadijem karcinoma. Tri dana nije jela, pa joj daju infuziju, ali voda koja se skuplja u trbušnoj šupljini ne može se izvaditi ovdje. 

"Pacijentica zbog svojih problema zahtjeva bolničku skrb. Mi pokušavamo dobiti internističku ambulantu na Rebru. Znam da su i oni izrazito opterećeni i nikako ne uspijevamo barem telefonski", kaže Mlikotić. 

Takva je situacija u vrijeme epidemije. Čini se kako zdravstveni sustav nekako funkcionira, ne zato jer je sustav postavljen kako treba, već zbog entuzijazma medicinskog osoblja koje pacijente ne želi ostaviti na cjedilu. Snalaze se kako god mogu da ostanu sigurni, a da pacijenti dobiju što im treba. 

"Ako imate deset pacijenata koji su suspektni ili dokazani COVID pacijenti, od njih deset se devet i pol, odnosno 95 posto kontrolira kod liječnika obiteljske medicine. Samo pet do sedam posto završava u bolničkom sustavu kao komplikacije. Što bi to značilo da liječnici obiteljske medicine ne rade svoj posao? Pa jel vi znate što znači 95 posto medicinskog problema rješavati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti", pita Mlikotić. 

Liječnici obiteljske medicine na sebe su preuzeli i cijepljenje protiv gripe kako bi rasteretili epidemiologe, ali povrh svega, od ministra im je stigla izjava koja ih je sve šokirala. 

"Oni kažu da su pretrpani, a ja ću vas samo pozvati da dođete u Ministarstvo da vidite koliko imamo pritužbi građana da ne mogu ostvariti svoje pravo na pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti. I sad ću tu stati", rekao je 28. listopada ministar Vili Beroš

Vezana vijest

Ivan Đikić

"Znači, nakon 100 svojih kontakata, odem u COVID ambulantu, koja je 40 kilometara odavde i uzmem 240 briseva, vratim se doma, znači to je 100 kilometara, i onda na televiziji čujem da ste neradnik. Jel si možete zamisliti kako se ja u tom trenutku mogu osjećati? Naravno, nikako", poručuje Maravić.

Velika konfuzija

"Mi smo dostupni od 0-24 i prije, a sad još više. Ta dostupnost, sveobuhvatnost je dio zdravstvenog sustava kojeg treba čuvati, a ne ga ponižavati. Ova izjava ide u razinu ponižavanja. Omalovažavanja", dodaje Mlikotić. 

Nakon lavine kritika, i samom ministru kojemu situacija izmiče kontroli postalo je jasno kako je pogriješio.

"Nije bila uzavrela komunikacija, već jedan apel koji je stigao od strane epidemiologa koji sam ja prenio kolegama primarcima da se aktivnije priključe kolegama epidemiolozima, što je u tom trenutku bilo najvažnije. Sad im od srca zahvaljujem i od srca im zahvaljujem. Znam da ih to dodatno opterećuje, cijenim njihov dodatni napor i od srca zahvaljujem. To su napravili za dobrobit čitave nacije", govori Beroš. 

Epidemija je samo ogolila probleme godinama zapostavljanog zdravstva. 

"Osjećaš se užasno glupo u ovom sustavu jer ti jedino tvoj liječnik obiteljske medicine može nešto reći i negdje te uputiti. Mene je recimo zanimalo zašto na 113 nisu postavili epidemiologe ili liječnike obiteljske medicine u mirovini koji bi ti na osnovu tvojih simptoma i broja tvoje iskaznice pustili uputnicu za testiranje, a ne da sve to radi tvoja liječnica", istaknula je Marijana Čikić

Kad je sustav tako postavljen, doista ne treba čuditi što u jednom trenutku zdravstveni djelatnici moraju odustati od praćenja kontakata jer za to više nemaju vremena. 

"Kad sam došla u ordinaciju, stvarno sam se iznenadila time koliko u ovoj sredini konkretno ima zaraženih i koliko se sve otelo kontroli da se niti ne mogu pohvatati svi kontakti, a to ne bi trebao niti biti naš dio posla", kaže Šargač. 

"Kolegica i njezine kolegice koje rade pod nadzorom su pozvane na epidemiologiju da rade administrativni posao. Dakle, da rade posao administratora. Nakon šest godina fakulteta one ukucavaju podatke u kompjuter umjesto da ih pripremimo da budu drugi ešalon koji će utrčati u utakmicu kad se mi ozlijedimo i ispadnemo iz igre", dodaje Maravić. 

Kakva je situacija u drugim zemljama i jesu li tamo bolje organizirani? U Norveškoj i Njemačkoj, primjerice, liječnici ne prate kontakte jer zaključili su kako bi to bilo suludo.

Vezana vijest

Ivan Đikić

 

"Ne treba imati puno pameti da se shvati da ne treba opterećivati ljude s fakultetom da rade jedan čisti administrativni posao. U Norveškoj to funkcionira tako da općine preraspodjele određeni broj ljudi iz administracije da bi to radili. To su programi i jednostavan posao koji se nauči za 15 minuta, malo se vježba i nakon sat dva se to radi", ističe liječnik obiteljske medicine u Norveškoj Stanko Matić

"Svo praćenje kontakata i daljnje obavještavanje kontakata vrši nadležna služba javnog zdravstva. Barem smo toga oslobođeni i mislim da je to velika razlika između liječnika primarne zdravstvene zaštite koji rade u Hrvatskoj i nas ovdje", dodaje liječnica obiteljske medicine u Njemačkoj Daniela Hamulka. 

Izgleda kako je u Hrvatskoj sve postavljeno naopako, pa je dio pacijenata s pravom nezadovoljan ako danima čekaju na odgovor liječnika. Predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu situaciju nam je komentirao - iz samoizolacije. 

"Postoji još uvijek jedna velika konfuzija oko toga kome se kontakti zaraženih osoba trebaju javiti, kada i kako doći do uputnice i kako pristupiti samom testiranju. Problem je i dostupnost komunikacije s liječnicima obiteljske medicine koji su preplavljeni pozivima i pacijenti nazivaju više puta, ponekad desetak ili više desetaka puta kako bi uspostavili vezu i to stvara dozu nervoze i nesigurnosti", govori predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu Ivica Belina

Naša uporna Marijana je nakon tri dana uspjela dobiti svoju liječnicu koja joj se u normalnim okolnostima javlja iste sekunde. Poslala ju je na testiranje. Otišli je zajedno s maloljetnim članom obitelji kojega je vozila. Čekali su četiri sata.

Vezana vijest

Novi COVID-19 centar: Evo kako sada izgleda KB Dubrava

"Nalazi su stigli drugi dan popodne. Ja sam negativna, a on pozitivan. I tu dolazimo do smiješne stvari. Ja sam bila negativna, ali budući da sam četiri sata bila u kontaktu s nekim tko ima koronu, što se kasnije uspostavilo, moram biti u samoizolaciji", kaže Marijana Čikić. 

Srećom, ima samo blaže simptome. Dio pacijenata koje je korona pogodila mnogo jače, morali su se i sami uvjeriti kakva je situacijama u našim bolnicama. Ona u KB Dubrava je, primjerice, alarmanta. COVID pacijenti se liječe u neadekvatnim prostorima, bez higijenskih uvjeta, ponegdje bez dnevnog svjetla. Liječe se i doniranim starim respiratorima, u bolnici bez infektologa u punom radnom vremenu i bez mikrobioloških laboratorija. Zbog toga je osoblje i prosvjedovalo. Rupe i u uvjetima i u broju zdravstvenih djelatnika u cijeloj zemlji moraju se pokrpati. Ministar zato traži pomoć studenata medicine i učenika srednje medicinske škole. Sve dok se broj novozaraženih u maloj zemlji mjeri u tisućama, moramo prihvatiti da će koji put i obično dizanje slušalice biti luksuz kojega si naš zdravstveni sustav ne može priuštiti.

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!