Ostani doma
Potraga

LJUDI ZA LJUDE

Mato živi sam, bez struje, telefona, kilometrima udaljen od prvih susjeda... Potraga s ljudima koji su mu odlučili pomoći!

Iz cijele Hrvatske, pa i inozemstva stigli su im bezbrojni paketi koje su uoči blagdana podijelili u okolici Gline, onima kojima je najteže

Nigdje nikoga i tako kilometrima uokolo... Samo Mato i jedino mu društvo – tri mačke, tri psa i njegove kravice. Živi kao u 19 stoljeću, bez struje, asfalta i da nema inicijative Ljudi za ljude – za njega gotovo nitko ne bi ni znao ni pitao. 

Iz cijele Hrvatske, pa i inozemstva stigli su im bezbrojni paketi koje su uoči blagdana podijelili u okolici Gline, onima kojima je najteže. Pa i obitelji Trkulja u kojoj je šestero mališana ove godine izgubilo oca. Pobrinuli su se i da ove dane provedu na toplom, suhom, u svojim novim sobama. Priču je to u kojoj se miješaju suze i smijeh. 

Poginuo otac šestero maloljetne djece

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Prošla su tri mjeseca od našeg zadnjeg posjeta obitelji Trkulja i gotovo pola godine otkad je poginuo otac šestero maloljetne djece, suprug i sin – jedini koji je zarađivao u ovoj kući. Brankina inicijativa Ljudi za ljude pokrenula je akciju pomoći ovoj obitelji. Uključili smo se od početka i zajedno s mnogima od vas postigli smo da blagdane dočekaju barem malo veseliji i na toplom. 

"Svima zahvaljujemo, što da kažemo. Tko god je dječici omogućio da imaju gdje leći", kažu Jovan i Ljuba Trkulja iz Mačkovog sela.  

Teško je pobrojati tko je sve i na koji način pomogao. Prikupilo se gotovo 100 000 kuna, namještaja, kućanskih aparata, hrane, odjeće. Velikim curama i ovaj put pozornost uzima Milana. Jer upravo je ona ta zbog koje su mnogi odlučili pomoći. Veseli je sve. I darovi i puna kuća i ljubav koju osjeća. Dok otvara darove, Draženka nas vodi na kat. Na mjestu na kojem su nekad bile samo gola cigla i rupe u krovu, sad je nova kupaonica. Treba još samo instalirati umivaonik i pustiti vodu. 

"Ja kad se sjetim samo, znači tu je stavljeno onaj najdeblji, znači mineralna vuna, izolacija je super napravljena, knauf, sve. Pa vidiš da je toplo, baš je toplo kad uđeš. Baš je napravio ono, evo i laminati stavljeni, sve je stavljeno", kazala je Branka Bakšić Mitić iz Inicijative "Ljudi za ljude".  

Jeste i vi sad sretniji? "Pa jesmo, jesmo i djeca su sretna", odgovara Draženka Trkulja.  
 
Čak ne toliko zbog komoditeta, koliko zbog činjenice da djeca sad spavaju u toplom, bez propuha i prokišnjavanja. 

"Bitno je prozori, da ne piri i da ne vuče i one rupe što su bile gore", kaže Draženka Trkulja.  

Djeca školu pratila na maminom razbijenom mobitelu, a sada...

Ljetos, kad smo prvi put došli k njima ispričali su nam da su njih troje osnovnoškolaca online nastavu pratili na maminom razbijenom mobitelu. Za drugo nisu imali. Danas – skroz druga priča. 

"Ma imaju i mobitele i kompjutere i tablet...", kaže Draženka Trkulja

Ništa od svega toga ne može zamijeniti tatu, ali život im je sad ipak malo lakši. 

"Moram se radi moje dječice malo pribrati, a kad me oni ne vide onda znaš što radim, kako mi je", rekla je Ljuba Trkulja.  

Iznose nam čvarke. Draženovih ruku djelo. Nema još ni 18 godina, a već je na sebe preuzeo sve. I baš kako je najavio – kupio je i ovce, prodao kobasice – zakotrljao posao od kojeg bi trebala živjeti cijela obitelj. 

"Da, stigle su napokon. (Koliko ih ima?) Ima ih 11 i ovan. (Stižu i mladi?) Da, sad još malo u prvom mjesecu trebaju biti mali", rekao je Dražen Trkulja.  

Muške će prodavati, ženke ostavljati da proširi stado. Planira eko stočarstvo i siguran je da će se i naraditi i zaraditi. 

"Očistio sam te zemlje što sam trebao i kupio sam kravu, još ovaca, svinja. (Ide?) Da, ide polako, polako ali sigurno...", rekao je Dražen Trkulja.   

Malo lakši Božić

Trebao je ovo biti tužan Božić u obitelji Trkulja. I bit će – prvi bez tate, ali zahvaljujući dobrim ljudima – bit će bar malo lakši. Zadnje dane prije uvođenja propusnica mnogi su iskoristili da bi Brankinoj inicijativi dostavili donacije. Jer u njezinoj Sisačko-moslavačkoj županiji mnogi žive i gore od obitelji Trkulja. 

"Radnici HAKOM-a već tradicionalno, ako mogu tako reći, odazivaju se na humanitarne akcije. Vidjeli smo prilog na vašoj televiziji pa smo se odlučili ove godine da naš prilog ide ovoj udruzi", kaže Mario iz Zagreba. 

"Znači jedna firma je sad, isto iz Zagreba, skupila je 5100 kn gdje ćemo kupiti tri peći", rekla je Branka Bakšić Mitić iz Inicijative "Ljudi za ljude".  

"Kuća je u totalnom rasulu"

Sve će ovo doći do onih socijalno najugroženijih. Ali jedan poseban paket Branka slaže dvojici braće kod kojih idemo. Negdje gdje je Bog davno rekao laku noć i za ne povjerovati je gdje i kako ta dva starca žive. 

"Evo tu smo u selu Šatornja, par kilometara od Gline. Idemo kod braće Kruhović, oni su od glavne ceste, mislim da ima oko 3 km. Znači to su dva brata koja nemaju struje, žive u kući u nemogućim uvjetima. Kad je prije jedno mjesec dana, jedan brat je imao srčani udar, onda mu je susjeda, čija kuća isto baš nije u nekakvom stanju, dala da borave tu, a njihova je kuća u totalnom rasulu. To ćete vidjeti", kaže Bakšić Mitić.  

U rasulu je i cesta. Jedva se probijamo do gore - iako je nedavno Branka isforsirala Grad Glinu da bar malo poprave put. Priča nam – po mlađeg brata, koji je trenutno u bolnici, čak ni hitna nije uspjela doći. A njezina inicijativa već je pokrenula akciju da im starost učini ljepšom. Da im dovedu struju i srede bar malo kuću. 

"I kako to traje sad već duže od dva mjeseca Oni su rekli ma ne trebate nam ništa ni sređivati, mi ćemo Ionako umrijeti. Nažalost Mirko se razbolio, u Sisku je ponovo u bolnici. Oni su jedini stanovnici tu u ovom dijelu Šatornje, nigdje nikoga. Imaju tu susjeda koji živi u Sisku koji im često dođe, pomogne im", rekla je Bakšić Mitić.  

Mato ni ne zna da dolazimo jer, naravno, osim što nema ni struje ni vode, nema ni telefona. 

Prepao se, kaže, mislio je da mu dolaze javiti da mu je brat preminuo. 

"(Koliko vam je godina?) Ja? Šta misliš? 77. (A bratu onda koliko? 70?) 70, da", odgovara Mato Kruhović iz Šatornja.  

Brat mu je sve na svijetu. Nemaju djece i cijeli život žive zajedno. Mirko je i kuhao i odlazio u nabavku, ako bi im išta ostalo od mizerne socijalne naknade. Mato nas vodi u trošnu kuću i priča da su mu jučer bila susjedova djeca iz Siska i malo počistila. 

"Djeca su jučer metla neki borić za Novu godinu. (Aha imate borić?) Da to su djeca jučer bila", kaže Mato.  

Na bratovom krevetu spava mačka. Imaju ih, kaže tri i tri psa. I krave koje nam jedva čeka pokazati. 

"(Pa šta radite onda cijeli dan tako bez struje, bez televizije, bez ičega?) A oko tih krava gazim po blatu. Nahraniš napojiš i to je to. Dok je on bio kod kuće bilo je lakše, ljepše. Ne da se ja bojim koga nego je ružno, znaš kako je. Mačka ti nestane u kući pa ti je žao", rekao je Mato.  

Kad se sjeti brata - slomi se do kraja

Drago mu je, kaže, što smo došli, ali čim se sjeti brata i mogućnosti da se možda ni neće vratiti iz bolnice – slomi se do kraja. Ne zna kako bi bez njega. 

"Ja ne znam što bi valjalo, bolje umrijeti, a teško je umrijeti. Možda ću ja durati i do 100 godina. Ha, jel istina? (Pa je, a jel bi išli u neki dom ili negdje?) A slušaj, ja ne mogu biti u domu. Tamo isto ima onih ljudi bolesnih, jauču, ja to podnijeti ne merem. Meni ovako kad dijete neko dođe ili ovako vi meni je lakše znaš. A kad si sam i kad ne bi bilo tih mačaka i tih cucaka ne bi mogao biti. Ne bih. I krava otih", kaže Mato.   

Televiziju je gledao prije mjesec dana kod bratića. Čuo je, kaže, i za tu koronu da se dogodila. Nekad je imao i radio na baterije, ali se pokvario, pa je sad u totalnoj tišini i mraku.  Nekoliko desetaka metara dalje njegova je kuća. Iako je teško zamisliti da bi itko tamo mogao živjeti. 

"Nasut je put, ali ne do kraja, mora se još ovaj dio nasuti da bi mogli dovesti građevinski materijal. Napravljena je instalacija po kući. Sad čekamo priključak struje da bi mogli početi dalje radove", kaže Bakšić Mitić.  

Ljuta je, kaže, jer ne samo da su ih zaboravili, nego im jednostavno nisu ni planirali pomoći oni koji su trebali. 

"Da li mi moramo preko medija upozoriti kako ljudi žive. Zar ne možemo mi to napraviti bez medija?", pita se Bakšić Mitić.  

Molila su braća Kruhović i struju koja je provedena po selu, i da im poprave put i da im očiste bunar – jedini izvor pitke vode koji nije očišćen već 45 godina. Ali nisu dobili ništa. I pomislili smo – to im je sigurno najgore od svega. 

"(Što vam najviše fali u životu?) A ružno bez naroda. Naroda prije bilo puno selo", kaže Mato.  

Ali oni svejedno zaslužuju dostojanstveno proživjeti to godina što im je ostalo. I ne treba puno, samo malo dobre volje. 

"Trebamo promijeniti cijeli krov i sve prozore, to je oko dvije i pol tisuće komada crijepa. Letve su sve trule, znači moramo promijeniti i prozore, vrata, unutra staviti bar neku izolaciju da ljudi mogu normalno živjeti unutra. Mato je kao što vidite tužan, nije mu do ničega više jer nije brat s njim. Oni su cijeli život zajedno i na kraju sve tužno", rekla je Bakšić Mitić.  

Bit će to za Matu najtužniji Božić. Lani su kaže pekli pečenicu i lijepo se pogostili. Na pitanje kako će ga proslaviti danas – slomio se do kraja. Braći Kruhović ovaj Božić neće biti veseo, ali možete im uljepšati ostatak života. Na Facebook stranici inicijative Ljudi za ljude doznat ćete kako. Jer ovo nije život ni priča od koje tek tako možemo okrenuti glavu.

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!