Ostani doma
Potraga

GLAZBENA INDUSTRIJA NA APARATIMA

Nekad su svirali, danas fotografiraju, voze taksije, rade u skladištima: Potraga istražuje što rade oni koji su živjeli od glazbe

Kad će ponovno krenuti veliki koncerti?

Svaki tjedan – koncert jedan. A onda je sve stalo. Mislav koji je svirao gitaru u bendu Željka Bebeka bio je prisiljen pronaći novi posao. Nije jedini. Njegovi kolege danas voze taksije, rade u skladištima, preživljavaju. Jer samo je manji broj onih bogatih i slavnih u industriji koja zapošljava tisuće ljudi i okreće milijarde kuna svake godine.

Svi ostali strepe i čekaju da se ponovno krenu puniti dvorane i arene. No, čak i uz milijune kuna potpore koji će se podijeliti za produkcijske troškove, mnogi nisu sigurni hoće li tako skoro na pozornicu. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Svirali su 60-tak koncerata na godinu, a onda je sve stalo. U posljednjih deset mjeseci na binu su se popeli tri puta. 

"Naravno da mi fali. Ovo mi je nepoznato stanje, nakon ovoliko godina vikenda, kombija, putovanja - nađe se čovjek u situaciji da ne zna što bi", kaže gitarist Mislav Žabarović.

Posla su imali preko glave, objašnjava i Mrle, član riječkog benda Let 3. Snimamo ih na probi. Ne žele biti na mjestu, iako oko njih sve stoji. 

Nije dobro

"Kad je došao taj prvi lockdown pasalo mi je da se odmorim, ali je to sve predugo potrajalo. Ljeto je propalo i kao prvo fale mi koncerti, a drugo kad stalno nešto radiš, a nema prihoda...", kaže Mrle iz Leta 3.

Nije dobro. I tu počinju problemi, za sve slični. Mislav Žabarović nekad je svirao s Letećim odredom, danas je stalni član benda Željka Bebeka

"Može se živjeti, muzičar koji radi u dobrom bendu i dovoljno svira godišnje - može", kaže Žabarović.

Ali pod jednim uvjetom. Da doista i svira. 

"Uvijek stavljam nešto sa strane, ispostavilo se da je to pametno, ali sad to isto ne traje vječno..."

I tako se našao u situaciji, da se mora snaći. Muzika mu je bila posao, fotografija hobi. Sada se to okrenulo. 

"Jako šareno. Znao sam raditi nakit za zlatarnu, fitnes fotografije, neki reklamni jumbo plakati... Ne mogu sad reći da tu posao cvate, ali odradim nešto."

I nije on jedini glazbenik koji je bio prisiljen pronaći drugi posao. Nikša Bratoš, predsjednik je Hrvatske glazbene unije. Kaže da zna glazbenike koji danas voze taksi, rade u administraciji, zaposlili su se u skladištima. 

"Ovo što sad govorim su glazbenici iz nekih poznatih bendova, ne anonimusi. Uvijek gledamo vrh  ledenog brijega, odnosno vrh sante pa po njima prosuđujemo. To je malih par posto onih koji žive nešto malo bolje, iznad prosjeka. S druge strane ima 1000 onih koji žive u razini ispod prosjeka, da ne govorimo koliko ovaj posao nosi rizika. Kad ste glazbenik, kad živite od autorskih honorara, honorara izvedbe, vi nemate godišnjeg, nemate neplaćenog. To je vrlo nesigurna profesija, to je prva stvar i druga stvar ajmo pogledati sad među najbogatijim građanima koliko ima glazbenika, nemojmo biti smiješni...", jasno će Bratoš.

Parni valjak jedan je od najdugovječnijih i najuspješnijih hrvatskih bendova. 

"Valjak je uspješan bend i članovi benda sigurno lakše podnose takvu nestašicu koncerata, nego neki manje uspješni bendovi", kaže Husein Hasanefendić - Hus.

"U veljači će biti godinu dana bez ijednog koncerta"

2020. trebali su završiti turneju kojom su obilježavali 45 godina benda na sceni. Za prošlu Novu godinu svirali su u Dubrovniku, imali još dva koncerta u veljači, a onda su bili prisiljeni otkazati nastupe u BiH, Srbiji, Sloveniji i zagrebačkoj Areni. 

"U veljači će biti godinu dana bez ijednog koncerta, jedna je stvar ta ovisnost, mi sviramo jer to volimo raditi i putovati i to nam je život - to je prvo teško za podnijeti. Financijski izdržavamo, nije da smo gladni kruha, ali moramo se nadati da će se uskoro nešto promijeniti", tvrdi Hus.

Ne sjećaju se kad su zadnji puta ušli u vježbaonu, za koju kažu, sve ove mjesece redovito plaćaju i najam. Što zbog mjera, jer kažu puno dišu na malom prostoru, što zato jer svirki nema. 

"Ja imam sreću da imam studio. svaki dan odem tamo, nešto radim i snimam. Nisam zaradio neke novce od toga, ali to je spas za psihu - to me drži", govori Marijan Brkić iz Parnog valjka.

"Imam neki svoj radni prostor pa pustim Stonse na razglas, uključim pojačalo i sviram s njima", dodaje Hus.

Kad već ne može s Valjkom. I u ljeto nakon prvog lockdowna, kada se za glazbenike ukazalo neko svjetlo, oni su i dalje stajali.

"Svaka naša svirka je minus. Jednostavno ne možemo. Mi da se pokrenemo imamo 8 ili 9 ljudi mimo benda koji idu na put. Tu je vozni park. Ton majstor, drugi za naše monitore, za rasvjetu treći. I to je minimum, govorimo o manjim koncertima. Za Arenu u Puli bilo je angažirano 60 i nešto ljudi", kaže Hus.

170 glazbenika, samostalnih umjetnika u proljeće su dobili državne potpore, oni koji su imali registrirane obrte također su nakratko zbrinuti, za dio se pobrinulo ministarstvo kulture, za dio Glazbena unija. 

"HGU ima 5000 članova, mi smo uspjeli iz nekih drugih fondova namijenjenih odvijanju kulturnih manifestacija koje nisu održane pokriti 500-tinjak članova - to su ljudi koji rade isključivo glazbenu djelatnost i samo od toga žive, pa smo gledali ako su hranitelji obitelji. Ima puno članova koji imaju dodatno zaposlenje. Njih nismo mogli, vi ćete na neku drugu stranu naći. I tijekom 3 mjeseca pokrili smo malo više od 1000 ljudi", govori Bratoš.

No, to je vrijeme brzo prošlo. U problemima su se na kraju našli i mali i veliki. 

"Industrija zapošljava preko 10 000 ljudi i okrene 10 milijardi kuna. Ti ljudi su prepušteni na milost i nemilost. Kao u svakoj industriji, vidi se svega nekolicina najboljih i najuspješnijih, a nitko ne vidi ove druge kojih je bezbroj", istaknuo je predsjednik Udruge managera i organizatora koncerata Branko Paić.

Sva oprema za koncerte danas stoji u skladištu. Mjesecima nije izašla van jer nema za koga. Rental kompanija u koju smo otišli zapošljava 50 ljudi koji nemaju nikakvog posla. Ali firma ima kredite koje i dalje plaća. 

Među prvima stali, među zadnjima bi se mogli pokrenuti

"Da ne bi išli na otpuštanje ljudi, štedili smo na nekim drugim stvarima tipa hladnog pogona u smislu skladišnog prostora", ističe voditeljica odjela prodaje rental kompanije Darija Levak.

Među prvima su stali, među zadnjima bi se mogli pokrenuti. Kada će to biti nitko ne zna. No, Hrvatska glazbena unija u dogovoru s ministarstvom kulture podijelila je nešto više od 5 milijuna kuna potpora da potaknu glazbenu industriju. 

"Ne bi bilo dobro da i dalje šaljemo potpore, a da oni sjede doma. S druge strane pomažemo samo uski krug glazbenika, ali ne pomažemo ostatku glazbene industrije, tako da nam je generalna ideja bila da potaknemo posao od kojeg će svi moći zaraditi, a ne samo jedan segment, a drugi ništa", kaže Bratoš.

Na natječaj su se javljali, ne glazbenici, već tvrtke koje organiziraju koncerte i koje u tome, tražilo se, imaju iskustva. Na raspolaganju je bilo 5 milijuna, zahtjeva je bilo pet puta više. Mnogi su otpali pa se sada žale. 40 tvrtki i udruga dobilo je posao za 90 koncerata ako i kada ih bude. 

"Nema smisla da se radi koncerti za 50, 100 ljudi od toga nitko nema koristi. Biranu su izvođači koji mogu dovesti barem 500 ljudi i na gore, onda ti koncerti imaju financijskog smisla. Bez toga ne bi bio ispunjen kompletan cilj", jasno će Paić.

A cilj je pokrenuti cijelu industriju. Novac od potpora isključivo je namijenjen produkcijskim troškovima koji će se morati opravdati. 

"U uvjetima kad su dvorane mogle biti popunjene full, prosjek onoga što je bio realan trošak je bio 70 posto prihoda. Ovog trenutka kad je epidemiološka situacija takva i mjere su da se ograniči na 30 ili 50 posto ljudi... S 50 posto ne možete platiti niti produkcijske troškove. Bile su 2 opcije. Ili se koncerti neće raditi jer nitko neće organizirati koncert da bi otišao u minus i to golemi minus ili idemo potaknuti da se makar pokrije produkcijski trošak, da bi nakon toga izvođači bili ti koji će ići u rizik, pa ako se proda možda će nešto zaraditi", kaže Bratoš.

Najviše novca, po 300 000 kuna dobit će organizatori velikih koncerata poput onog Tonija Cetinskog, Gibonija, Graše, Prljavog kazališta u Areni u Puli ili Parnog valjka u zagrebačkoj Areni. 

"Ukoliko se koncert ne održi, novci se moraju vratiti", jasno će Bratoš.

Članovi Valjka još su skeptični. 

"Ljudi jesu željni druženja, ali neće tako skoro biti 15 -20 tisuća ljudi na jednom mjestu. Volio bi da me vrijeme demantira", ističe Hus.

Koncert je predviđen za kraj svibnja. Sve će ovisiti, kažu, o mjerama i broju ljudi koji će pustiti u dvoranu. 

Najvažnije im je kažu da sviraju i od toga žive 

"Kako smanjiti razglas? Ako ste u velikom prostoru malo je ljudi zbog mjera, ne možete vi staviti mali razglas jer se on stavlja prema prostoru i dalje je ista produkcija, za manji broj ljudi. Ja bih rado svirao i pred 5000 i pred 500, ali ući u Arenu iz svog džepa, a godinu dana imamo 0 prihoda i financirat vlastiti koncert je apsurdno", govori Hus.

U minusu su još od zadnjeg, kada je u reklamiranje uložena gomila novca, a koncert zbog mjera otkazan. No, tješi ih što karte ljudi nisu vraćali i tako su im pružili podršku. Spremni su svirati, nadaju se najboljem. Let 3 trebao bi zasvirati u svibnju i lipnju u sedam gradova. 

"Malo je to čupavo, ne znam kako ćemo to. Taj je novac za produkciju i kad platiš sve te stvari i razglase, nakon toga moraš naplatiti ulaznice, a to je malo. Ali pozdravljamo ministarstvo da bar nešto možemo svirati jer nam je to jako važno", govori Mrle.

Najvažnije im je kažu da sviraju, od toga i žive. 

"Naravno da me veseli i pred jednim čovjekom i dva i tri, ako ih bude 10 bit će mi drago, a sve više od 100 i 100 puta draže", kaže Mrle.

Dobar je znak da bi se nešto moglo pokrenuti, no kada će zasvirati i za koliko ljudi - neće ovaj put ovisiti o njima.

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!