Ostani doma
Potraga

POSAO NAKON POSLA

Čiste, glačaju, planiraju, brinu se o djeci i putem žrtvuju karijeru, ali i san: Potraga istražuje što sve žene trpe zbog neravnopravnosti spolova

Tu su i obrazovne ustanove koje moraju raditi na raskrinkavanju rodnih stereotipa, kao i obitelj - gdje djeca uče primjerom

Sanja Dropulić iz Zaprešića ustaje svaki dan u 5 sati, Loreni Zec iz Rijeke prvi alarm zvoni u 6 sati i 30 minuta, ali ga ugasi, dok Nikolina Mišar iz Križevaca  kreće oko pola seda ili sedam sati, sve ovisi o tome kada joj se kćerke probude. 

Ove tri žene imaju različite privatne i profesionalne statuse, iz različitih su dijelova Hrvatske. No sve su majke koje pitamo: kako uspijevaju uskladiti obiteljski i poslovni život?

"Ja jesam hodajući osjećaj krivnje, ali se trudim raditi na tome. Ali i trudim se vikendom, kad je moguće, a najčešće je, ja recimo petkom pustim da mi se mobitel ugasi. I ne palim ga do nedjelje navečer. Ja si puštam ta dva dana vikenda da budem potpunosti posvećena mojoj obitelji", kaže Lorena Zec

"Žene u hrvatskom društvu gotovo uvijek stavljaju na zadnje mjesto. Svi su gotovo uvijek važniji. To leži u našem odgoju, u našoj tradiciji i u patrijarhalnom načinu života gdje neke žene doista, tako se i udaju i sebe stave na zadnje mjesto. Lagala bih kad bih rekla da je kod mene nešto drugačije, iako imam žensku djecu, pa onda to pokušavam balansirati na kvalitetan način", kaže Sanela Dropulić

Pokušaj balansiranja privatnog i poslovnog - tema je koju je pokrenula Mreža 4. smjena - nevidljivi rad, grupa od devet udruga civilnog društva i Sveučilišta u Zadru. Pod heštegom Jutros sam stala - pokazuju koliko rada žene obavljaju.

"#Jutros sam stala, to je kampanja koja se provodi prvenstveno na društvenim mrežama. Na tviteru smo kreirali account koji se zove Iskra B. Koji simbolizira fiktivnu ženu putem koje mi prenosimo priče drugih žena koje su nam se javile", kaže članica mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad Anja Mihajlović

"To veliko opterećenje većinom preuzimaju žene, taj rad zahtjeva vrijeme, energiju, mentalni rad i kada žene preuzmu veći dio tog posla, što utječe na njihov život na način da one imaju manje mogućnosti u poslovnom životu", kaže članica mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad Tihana Naglić

Iz istraživanja koje je provela Ksenija Klasnić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu proizlazi da je zbog obavljanja kućanskih poslova:

  • Oko 30 posto žena barem jednom odustalo od stručnog usavršavanja i poslovnog putovanja
  • Njih otprilike četvrtina doživjela je sukob s poslodavcem, a tek nešto manje s kolegama
  • Oko 20 posto ih je barem jednom u životu odbilo napredovanje,
  • A oko 13 posto je - zbog nemogućnosti izvršavanja radnih obaveza koje su se kosile s obiteljskim zadaćama - barem jednom primilo manju plaću.

Vezana vijest

Potraga, otvorna slika za vilu

Kućanski poslovi, buđenje u pet

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

O čemu je riječ? Sanela - iako sada razvedena - u partnerskom odnosu - kao i većina žena u Hrvatskoj obavljala je veći dio kućanskih poslova.

"Moj bivši suprug je bio menadžer koji je uglavnom bio na putu, situiran u Pragu gdje bi ponedjeljak ujutro odlazio od kuće, a petak zadnjim letom bi se vraćao. Tako da tijekom radnog tjedna sam ja u pravilu sve obavljala, vikendima bi se tu i tamo uključivao na način da bi pokosio travu, ali sve ostalo je bilo na meni", kaže Sanela

Dan joj počinje oko 5 ujutro.

"Nekada, ovisno o željama moje djece ja kuham, tako da im ostavim topli objed ili za kasni ručak, ranu večeru. Ili to preskočim posložim samo doručak, odem u pekarnicu po svježi kruh. I u šest sati sam već na putu za moj ured gdje standardno radim negdje do 15 sati i onda počinje one druge obaveze, peglanje, čišćenje, kontroliranje zadaća", kaže Sanela

Nekadašnja poduzetnica s vlastitom tvrtkom, nakon razvoda je svoj profesionalni život odlučila staviti u drugi plan.

"Zato sam svojedobno postala i poduzetnica. Da tijekom godina, ja sam ušla u jednom brakorazvodnu parnicu gdje je centar za socijalnu službu Zaprešić od mene očekivao da postanem uzorna Hrvatska žena, gdje sam ja onda prodala svoju firmu, dala ostavke na sve svoje funkcije, našla sam si posao gdje radim od 7 do 15", kaže Sanela

U Hrvatskoj - pokazalo je istraživanje Ksenije Klasnić - žene rade većinu kućanskih poslova. Na one svakodnevne - poput glačanja, čišćenja, pranja, pospremanja - na tjedan im odlazi 15 sati. Muškarcima samo 4 i pol.

"Postoje različiti modeli zašti dolazi do toga da mi učimo baš takve obrasce. Jedan od najprihvaćenijih u sociologiji je model rodnih uloga koji kaže da mi živimo u patrijarhalnom društvu, da su nam takve uloge usađene u skladu sa svim drugim obrascima rodne neravnopravnosti. I dok se naši stavovi, uvjerenja ne promjene, kao društva, neće se promijeniti niti ta podjela kućanskih poslova", kaže profesorica na Odsjeku za sociologiju FFZG-a Ksenija Klasnić

Vezana vijest

Potraga stroži kriteriji na cestama

Kućanski poslovi su uglavnom na njoj

Nikolina iz Križevaca ima dvije djevojčice - starija ima 2 i pol godine, mlađa 8 mjeseci. Trenutačno je na roditeljskom dopustu, pa su kućanski poslovi uglavnom na njoj.

"A kroz tjedan su na meni, više manje. Jedino kada je muž doma, onda on obavi jedan dio ručka, to si on odredi, to on voli. Voli kuhati, pa onda skuha, ja ostatak obavim, onda kada je on doma, ja obavim dućan i neke stvari koje ne mogu obaviti dok njega nema doma", kaže Nikolina Mišir

Nakon rodiljnog želi pronaći novi posao, pa zato koristi vrijeme i odlazi na knjigovodstveni tečaj.

"Idem 3 puta tjedno, onda se organizira da baka servis to odradi, pa nešto muž kada može. Jer njega nema cijeli dan doma. Ode u 5 ujutro, nema ga do 8 navečer. Tu radi i s klincima, trenira ih u nogometnom klubu. Tako da se moramo organizirati dosta dobro da to sve uspijemo odraditi", kaže Nikolina

I briga za djecu uglavnom je na njoj.

"Uglavnom mi to uzima cijeli dan jer stalno se nešto događa, od prematanja, od kuhanja, obaveza kućanskih. Sada i one stalno znaju biti boležljive, od kada je mala krenula u vrtić, svašta se donese iz vrtića. Onda morate voditi brigu da li je popila lijek na vrijeme, kada treba popiti lijek", kaže Nikolina

No, statistika kaže - i nakon povratka s rodiljnog dopusta, briga o djetetu prvenstveno je na ženama.

"Čak i u vezama u kojima se krenulo ravnopravno, ili relativno ravnopravno, u trenutku kada žena ostane 6, 9,12 ili koliko već mjeseci na porodiljnom dopustu, u tom periodu se ponovno vrata na tradicionalne podjele rodnih uloga i ono što je posebno zabrinjavajuće, kada se oni vrate na tržišta rada jako se teško vratiti na ravnopravnu podjelu poslova", kaže Klasnić

Vezana vijest

potraga

S partnerom je posijelila kućanske poslove

Lorena na posao stiže malo prije 9 ujutro. Do tada je već odvela kćer u vrtić.

"Vozim neko vrijeme u jednom smjeru, pusti me u 8 u vrtiću, pa vozim neko vrijeme u drugu stranu, puštam auto. Sjednem na autobus i dolazim ovdje. Ja sam psihologinja i radim u našem psihološkom savjetovalištu, što bi reći da veći dio mog radnog vremena ode na to da pružamo uslugu psihološkog savjetovanja i pružanja podrške istim tim ženama koje su proživjela nasilje. Ali isto radim sve ostalo što trebam raditi, udruga je jedno vrlo dinamično mjesto za rad, postoji hrpa drugih aktivnosti koje mi provodimo, u koje sam ja aktivna uključena i koje želim raditi", kaže Lorena Zec

Lorena i njezin partner - objašnjava nam - kućanske poslove su podijelili.

"Osim što moj partner više kuha nego ja. Zato što bolje to radi i zato što ja najčešće dođem s posla kada je već prošlo to neko vrijeme za ručak. On radi u firmi koja ima fiksno radno vrijeme, ali uvijek ujutro i uvijek je gotov u 3. Na tome sam jako zahvalna, ali isto tako ja imam neke druge zadatke koje on nema, s tim da smo dosta ravnopravno podijeljeni oko tih svakodnevnih stvari u kući i oko djeteta", kaže Lorena

Takva raspodjela kućanskih zadataka, ali i fleksibilna priroda Lorenina posla - omogućava joj jednostavnije žongliranje privatnim i poslovnim obvezama.

"Smatram da je moja situacija definitivno izuzetak zato što ja, bez obzira na to što puno radim i što puno vremena provodim na poslu, ja sam jako fleksibilna. No činjenica je da žene s kojima ja radim savjetovališta nemaju takvu situaciju i onda sam ja vrlo svjesna povlaštenosti i privilegiranosti moje pozicije", kaže Lorena

No tu je nešto što se zove mentalni rad. Uglavnom neprepoznat i nevidljiv - on zapravo znači menadžeriranje obitelji.

"To je rad koji se svodi na planiranje, donošenje nekakvih odluka, informiranje", kaže Klasnić

I da, pogađate - i to prvenstveno rade žene. Točnije, 3 od 4 žene samostalno se, mentalno i emocionalno, brinu o kućanstvu.

"Mogu definitivno reći da sam osoba koja je upravljala aktivnostima obitelji. Na način da sam vodila računa da se one definiraju i da se one ispunjavaju. Kupi poklon za Jana, nemoj zaboraviti pokupiti dijete na tekvandou, podigni knjigu u knjižnici za lektiru, idemo svi skupa u shopping da napunimo frižider, idemo u kazalište", kaže Sanela

"Ja, ali puno promišljam o tome da li sam ja za to zadužena zato što možda moram naučiti neke stvari prepustiti, to mi je možda sljedeći zadatak. Ali ja, time da nemam neki strah ako ja nisam prisutna, da će se desiti neka apokaliptična situacija", kaže Lorena

Vezana vijest

Potraga

Sve ovo zove se neplaćeni ženski rad, rad ljubavi ili dvostruka smjena

"To je koncept koji je prepoznat u sociologiji prije 30 godine, dotad se govorilo o nečemu što nema ime. O nekom nezadovoljstvu žena, a one zapravo ne znaju zašto su nezadovoljne svojim životima. I onda je prepoznato da je to jedna od faza, to je teorija, u postizanju rodne ravnopravnosti", kaže Klasnić

Prva faza dogodila se uključivanjem žena na tržište rada, od sredine prošlog stoljeća - što zbog razvoja gradova, infrastrukture, veće dostupnosti obrazovanja i vrtića, ali i zbog kontrakulturne revolucije, u kojoj su se za svoja prava - uz žene - borile i druge povijesno marginalizirane skupine.

Druga faza, koja će biti rezultat borbe koja je tada počela, a vodi se i danas - tek nam slijedi - a to je aktivno sUdjelovanje muškaraca u kućanskim i obiteljskim poslovima. Do tada jedan tipični tjedan u tipičnoj hrvatskoj obitelji izgleda ovako: Dok žena u brizi za djecu provede 24 sata - muškarci to rade gotovo 2 i pol puta manje. Na kućanske poslove ženama odlazi 16, muškarcima 7 sati. O starijim i nemoćnim osobama žene se brinu 6, muškarci 5 sati. Ako uzmemo da oboje 40 sati na tjedan rade, a 56 spavaju - to znači da ženama ostane 26, a muškarcima 50 sati.

"I to dovodi do sukoba između količine vremena koju žena mora posvetiti svom plaćenom poslu i radu i ovom neplaćenom, za obitelj, za kućanstvo i to na njih ostavlja negativne posljedice. I u smislu usporavanja napredovanja, dobivanja niže plaće, konstantnog stresa, neispavanosti, dekoncentracije", objašnjava Klasnić

Da bismo povećali participaciju očeva u obiteljskom životu - potrebno je učiniti privlačnijim roditeljske dopuste. Jer to je trenutačno uglavnom pitanje financija. No to nije jedini razlog.

"Jedna od stvari koje smo u nekim drugim istraživanja identificirali jest činjenica da neki muškarci doživljavaju diskriminaciju od strane poslodavaca. Što je vrlo važan nalaz i mislim da na to treba ukazati. To je opet uronjeno u činjenicu da smo mi patrijarhalnom društvu. Poslodavci ne očekuju i nisu spremni suočiti se sa situacijom da će me muški zaposlenici otići na neko vrijeme i neće im biti dostupni zbog skrbi o djeci", kaže Klasnić

Također, ključna je dostupnost vrtića i ostalih socijalnih usluga.

"Kod nas je to izrazito teško, u našem gradu i jedva smo dobili za ovu malenu vrtić. Bilo bi dobro i da vrtići duže rade, to bi bio veliki plus roditeljima koji rade u Zagrebu ili u nekom drugom gradu. Koji dijete ne mogu ostaviti poslije 6 sati u vrtiću", kaže Nikolina

"JLS poput Istraske ili Vukovarske županije nemaju iste mogućnosti. I automatski se cijene vrtića u te dvije županije znatno razlikuje. Ono što bismo mi htjela da se stope sufinanciranja ujednače, da se naknade ujednače, da se odluke o Tome donose na nekoj višoj instanci. A i da se sredstva za to izvlačila neko više razini jer si jedinice lokalne samouprave često to ne mogu dozvoliti, takve mjere koje bi pomogle u ujednačavanju", kaže članica mreže Četvrta smjena - nevidljivi rad Anja Mihajlović.

Tu su i obrazovne ustanove koje moraju raditi na raskrinkavanju rodnih stereotipa, kao i obitelj - gdje djeca uče primjerom.

"Prije nego što sam rodila sam bila u stanju raditi stalno. Ali baš stalno i vikendima sam imala osjećaj da ne trebam ići doma. Sada ipak imam drugačije posložene prioritete, ali se ponekad jako pogubim u tome. Što želim dati u udruzi, na poslu, jer ja svoj posao jako volim, a što želim dati doma jer ja jako volim svoju obitelj i volim provoditi vrijeme sa njima", kaže Lorena

"Ja sam odgojena u izuzetno patrijarhalnom okruženju gdje je bilo sasvim normalno da žena subotom radi, a muškarci šetaju. I upravo iz tog nekog patrijarhalnog odnosa i odgoja, ja sam odlučila da ne želim tako odgajati niti samu sebe, niti moje kćerke", kaže Sanela

Svaka druga žena je barem jednom u životu znatno smanjila količinu sna na dulje vrijeme zbog obiteljskih obveza. Zbog toga im pati i profesionalni život, a u obiteljskom one praktički postaju neplaćene kućne pomoćnice. Jedno austrijsko istraživanje objavljeno ove godine pokazalo je da bi ova vrsta posla, kada bi se platila, iznosila 22 posto BDP-a te zemlje iz 2018. Usprkos ogromnim ekonomskim, kulturnim, osobnim i društvenim implikacijama, taj se rad uglavnom ne prepoznaje kao rad. A jedini način da se suzbije ova neravnopravnost, jest da se muškarci više angažiraju u obiteljskom životu. 

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!