Ostani doma
Scena

HRVATSKE ROCK MASOVKE

Kako je Zagreb gorio od Fiju Briju do Pozitivca

Kako je Zagreb gorio od Fiju Briju do Pozitivca
Grgur Zucko/PIXSELL

Jedanaesto izdanje Pozitivnog koncerta inspiriralo nas je da se pozabavimo kratkom poviješću zagrebačkih rock festivala, od legendarnog Fiju Briju iz devedesetih pa sve do današnjih dana

Pozitivan koncert, zasigurno najveća i najznačajnija „masovka“ regionalnih bendova, dogurala je do svog jedanaestog izdanja, što je bio sasvim dovoljan razlog da nekoliko redaka  posvetimo ne samo njemu, već i festivalima koje po mnogočemu možemo smatrati njegovim prethodnicima.

Riječ je o jednoj od rijetkih, kako i samo ime govori, pozitivnih pojava u novijoj povijesti urbane glazbe ovih prostora koja je rasla iz godine u godinu te čak i manjim (gledano iz pozicije srednje struje) bendovima omogućavala nastupe u velikim, do posljednjeg mjesta ispunjenim dvoranama. Također, svi koji svoj ukus vole smatrati „urbanijim“ barem na te dvije večeri steći će dojam da žive u glazbeno civiliziranoj zemlji, a medijsko praćenje „Pozitivca“ osigurat će barem mali predah od neprestanog bombardiranja tračevima, selfiejima i informacijama o svakodnevnim aktivnostima i „dramatičnim“ ljubavnim brodolomima hrvatskih estradnih zvjezdica.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

To nas dovodi do paralele s dvadesetak godina starim Fiju Briju festivalom koji smo, u trenutku kada se pojavio, stvarno dočekali kao nekakvo kratkotrajno buđenje iz noćne more. U to vrijeme, ratni užasi gotovo su uništili hrvatsku rock scenu čiji su protagonisti mogli nastupati samo u nekoliko gradova po Lijepoj našoj i Sloveniji, a organizirati nešto nalik suvisloj koncertnoj turneji predstavljalo je pravu nemoguću misiju. Fiju briju tada smo doživjavali kao tračak nade da ćemo uskoro opet moći živjeti normalno, oaze u kojima nije bilo dance poskočica i srcedrapateljnih domoljubnih pjesama, a presjek najboljeg od tadašnje rock scene dao je naslutiti da će i naša generacija dobiti heroje usporedive sa slavnim novovalcima. Upravo na tim svirkama Zagrebu su se, po prvi puta nakon raspada Jugoslavije, vratili odbjegli Darko Rundek, „umirovljeni“ Davorin Bogović i Buldožeri, reunion nastupe odrađivali su svi od Parafa i Pankrta do Laufera, a upravo je Urban ušao u legendu otpjevavši „Oči boje meda“ Ekatarine Velike, benda koji je, kao i sve druge srpske im suvremenike, tadašnji režim pokušao izbrisati iz kolektivnog sjećanja. Majke, Pipsi, Hladno Pivo, Kojoti i gomila drugih konačno su dobili priliku za izlazak iz malih klubova na najveće pozornice i  zagrebački Dom sportova pretvarali u jednu od prvih postaja na putu prema mainstreamu. Značaj potvrđuje i činjenica da se spomenute iz današnje perspektive smatra „Fiju Briju scenom“ premda glazbeno, ponekad i generacijski, nisu imali pretjerane veze jedni s drugima.

Svojevrsni nasljednik ovog festivala bio je „Zagreb Gori“ na Šalati, no on se unatoč uspješnom startu i nekolicini zaista mitskih koncerata (nastupi Haustora i originalne postave Filma te prvo poslijeratno ukazanje Partibrejkersa), vrlo brzo preselio u legendu. Istu sudbinu doživio je i Rokaj Fest na Jarunu iako je u svom oproštajnom izdanju regionalnim rock prvoligašima pridodao i britanske indie velikane poput Primal Screama i The Charlatansa, odnosno londonske punk prvoborce Wire.

(Grgur Zucko/PIXSELL)

U tom kontekstu djeluje pomalo čudno što se „Pozitivac“ održava već 11 godina i što, dapače, svakim novim izdanjem postaje sve uspješniji. Jedan od razloga svakako je besprijekorno osmišljen line-up, sastavljen od onih koje su stariji među nama gledali na svim festivalima spomenutim u ovom tekstu i njihovih najpopularnijih „nasljednika“ kao što su Dubioza Kolektiv, S.A.R.S. i Brkovi. Strategiju „za svakoga ponešto“ zaokružuju „oni koji dolaze“ poput Punčki i repera High5, a pridodamo li tome i zaista nisku cijenu ulaznica te impresivno novinarsko nabrijavanje, mogli bismo naslutiti zašto se i kako davnašnji humanitarac protiv AIDS-a pretvorio u jedan od najvećih hrvatskih koncertnih fenomena. 

Preporučujemo ti još sadržaja

Reci što misliš!