KOLUMNA IVE ANIĆA / Ayrton Senna i Max Verstappen dijele jednu zajedničku osobinu. Evo što se događa kada im se ne ostavi dovoljno prostora

Image
Foto: Shutterstock

Max Verstappen ide po titulu najmlađeg vozača u povijesti. Toliko mladog, da uz njega da ga je***, postaneš opet dijete

Ivo Anić

Ivo Anić

14.11.2021.
9:20
Shutterstock
VOYO logo

Kada se tog 3. lipnja nebo otvorilo nad Monacom, i kada smo čekali da FIA objavi kako se utrka odgađa, samo su Alain Prost i Nigel Mansell trljali ruke. Prvi jer je imao pole position sa svojim McLarenom, a drugi jer je bio u pristojnim bodovima. Nigel Mansell bio je omiljen, pa smo pred svojim televizorima gledali kako umata svoj Lotus – Renault pod ceradu i maše publici što se stisla uz stazu pod kišobranima. Niki Lauda raspravljao je sa pokislim Bernie Ecclestoneom kako se iza bolida koji vozi u petoj brzini ne vidi praktički ništa, očito uznemiren jučerašnjom stravičnom nesrećom koja je bolid Martina Brundla katapultirala u zavoju Tobacco pa se ovaj tri puta prevrtao, da bi  na kraju završio u zidu možda najpoznatijeg zavoja u Formuli jedan.

Bernie je osobno nadgledao to jutro kako kamioni cisterne kupe vodu sa staze, no ova je kao za vraga počela da pada niti sat prije utrke. Šesta je utrka Svjetskog prvenstva i BMW je posložio svoj motor u Brabhamu baš za Monaco, za stazu koja je „vozačka“ i na kojoj se i svjetski prvak može plasirati tek deveti. Nelson Piquet, taj deveti, upravo je bio u kadru, zajedno sa Reneom Arnouxom koji je iz trećeg grida trebao startati bok uz bok sa timskim kolegom Patrickom Tambayem. Prolom oblaka sručio se svom silinom na dva Ferrarija, pa je Piquet pogledom tražio bilo koga da mu pomogne praktički vaditi vodu iz kokpita. Sve kamere, svi mediji, fotoreporteri i novinari bili u fokusirani na prva tri reda. Na Alaina Prosta, Nigela Mansella, Rene Arnouxa i mladog Michele Alboreta. Tek tamo na kraju, na trinaestom mjestu, iza Williams – Honde Kekea Rosberga i McLaren – TAG-a Niki Laude, na kiši, gledajući u nebo stajao je Ayrton Senna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odnio me vrag ako i dan danas ruku ne bih stavio u vatru da je plesao oko svog bijelo - plavog Toleman – Harta da kiša baš pada pred samu utrku, i da stane točno 45. minuta nakon što je ista početi trebala, taman kada su Bernie i društvo planirali i konačno odustati. Taman da staza bude natopljena vodom, i taman toliko da se konačno upale crveni semafori i utrka konačno krene. Profesor je očekivano poveo od samog starta, uz jedan kontakt sa Ferrarijem Renea Arnouxa koji će biti dovoljan da Prosta prođe Nigel Mansell. Od guste izmaglice vode koju su ostavljali za sobom turbo motori nije se vidio prst pred nosom, a kamere su polako sa vodećih postajale fokusirane na Ayrtona Sennu koji je vozio kao da kiše uopće nema. Na stazi nemogućoj za prestizanje, pod uvjetima koji nisu za vožnju, Ayrton je prestigao prvo Dereka Warwicka, pa zatim kao da ga nema na stazi Riccarda Patresea da bi u istom krugu zaobišao i Jacquesa Laffita. Pred Ayrtonom bio je još i Lotus – Renault Elia de Angelisa kojeg je ostavio u oblaku vode, Brabham – BMW Corrada Fabia koji je nemoćno gledao kako ga „nešto bijelo“ pretječe, i Senna se našao već u devetom krugu iza Nikia Laude.

Kako odrastaš valjda promijeniš i svoje heroje. Oni stari, istrošeni, oni koje si toliko volio i divio im se, dolaskom mladih lavova na neki način ostare i u tebi. Moj prvi poster na zidu bio je njegov. Velikog Nikia Laudu kako zamišljen pod bijelom zaštitnom kapuljačom sa dva proreza za oči čeka start utrke. U momentu kada se moj heroj, moj Lauda izvrtio pod pritiskom Ayrtona u zavoju Cassino u dvadeset i trećem krugu kojeg ću pamtiti dok sam živ, i ja sam na neki način odrastao. Kada ti stari heroj ode u zaborav, a samim tim i veliki dio djetinjstva, ti to zapravo i ne shvatiš. Jer te onaj novi toliko fascinira da u tom momentu i ne znaš kako ti se život promijenio i kako više nisi isti. Otvorenih usta, ja i pola svijeta promatrali smo bez daha kako jedan drski, mladi lav, prolazi potpuno usporenog Alaina Prosta kao da ga nema na stazi, i točno u tom trenutku kada će ga proći, uzaludno pokazat će se nakon utrke, moje je djetinjstvo završilo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odrastati možete uz raznorazne heroje i sportove. Mnogi od vas pamte svoje prve utakmice, svoje prve nogometne idole, svoja prva košarkaška ili olimpijska božanstva. Odrastati uz Formulu jedan sasvim je drugačije djetinjstvo. Istinabog, reflektori Starog placa, pa zatim Poljuda i onaj osjećaj kad izađeš iz tunela i ugledaš ih kako obasjavaju travu jedinstven je i neponovljiv. Kao i sve u Splitu vezano za Hajduk i djetinjstvo. Ali odrastati uz fanatika moto sportova, automobilističkih utrka, kao i onih motocikala, jedno je sasvim drugačije djetinjstvo. Ja i moj ujak automehaničar i zaljubljenih u Formulu jedan, još od kraja sedamdesetih nismo propustili niti jednu sezonu. Niti jednu utrku, niti jedan trening. Znali smo doslovno sve o svima, znali svakog vozača i njegovu strast polako ali sigurno preuzeo sam kao virus. Satima smo znali komentirati nedjeljnu utrku, dok bi mi on u svojoj garaži otkrivao čudesa najnovijih turbo motora koji su taj sport odveli u sasvim drugu dimenziju. Moje djetinjstvo obilježili su Niki Lauda i Nelson Piquet.

No tada će se sve promijeniti, a djetinjstvo kao i svako drugo, prerasti u malo ozbiljniji život sa novim spoznajama. Spoznajama o tome kako se postaje svjetski prvak, i kako to ima učinak na tek formirane dječake u Splitu. Još dva puta popet će se Senna na podij te godine, na Velikoj nagradi Velike Britanije i onoj u Portugalu, točnije Estorilu, no to te sezone ionako neće biti puno važno. Ono što je bilo važno, i ono što će promijeniti povijest, bilo je isčekivanje nove sezone, i unatoč tadašnjem nedostatku interneta, dolazak do svih informacija koje su mogle doći do Splita iz Brazila. Kada je ujac jedne večeri stigao iz Trsta sa novim Momo volanom i posterom Ayrtona Senne ispod ruke mislio sam da će mi srce eksplodirati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ayrton Senna naslonjen na svog crnog Lotusa sa Renaultovim motorom fotografija je koju sam stavio na zid i zauvijek sa njega poskidao sva svoja stara božanstva. Zajedno sa svim što mi je do tada bilo važno. Posterom Zagora – Te – Neja, i posterima Nikia Laude u svim pozama i veličinama. Jedan jedini poster, preko cijelog zida odveo me je tako u adolescenciju i ja sam isčekivao i dobio naravno uskoro prvi pole position i to na njegovoj stazi. U Interlagosu. Mislio sam da će mi srce puknuti od tuge kada se zaustavio zbog kvara na elektronici deset krugova prije kraja, no ja i čitavi svijet znali smo da imamo novog Svjetskog prvaka.

 Bilo je samo pitanje vremena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Profesora Prosta obožavao je svijet Formule jedan. Baš zbog toga što je bio profesor. Savršena vožnja, savršeno poznavanje staze i bolida, perfektna taktika i stil gotovo doveden do savršenstva. Uz jednu iznimku. Profesor nikada nije imao dozu ludosti. Nije je zapravo imao nitko. Svi vozači, uključujući i mog Laudu, držali su kako je prije svega osnovno i najvažnije živ izaći iz bolida. Tek na drugom mjestu bilo je osvajanje utrke, pa zatim i Svjetskog prvenstva. Tako smo to nekako prihvatili svi. Nitko nije lud da izgubi glavu sa tri stotine i kusur na sat samo zbog toga što mora biti prvi. Pod svaku cijenu. Nitko.

Osim jednoga, naravno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ayrton Senna je radije bio u prašini svog Jacarepagua u Rio de Janeiru nego da Nelson Piquet bude ispred njega. To je shvatio Nigel Mansell pa mu se jednostavno uklonio u Jerezu kada ga je uz gestikulacije iz bolida prešao kao „staru kantu“ u na vrućem asfaltu Španjolske. No njegova prava meta bio je Alain Prost. I mi smo to znali. Kao što je to znao čitav svijet. Lotus je 1987. dobio nove Hondine motore nakon što je Renault istupio iz natjecanja Formule jedan, i Ayrton osvaja prve dvije utrke zaredom. Daleko ispred svih i u Monacu, pa u Detroitu. No frustracije su krenule kad smo svi, kao i Senna shvatili da su Williams – Honde Mansella i Piqueta znatno brže. No Senna to nije prihvaćao. Na kraju je završio treći, ali kako i na koji način ostat će zauvijek u srcima svih nas koji volimo Formulu jedan. Te je godine za nas Senna bio prvak, bez obzira što svijet i FIA mislili, ali Ayrton je mislio drugačije. Bijes i frustracija doveli su ga na koncu u momčad McLarena i ostalo je povijest. Povijest moje mladosti koje se iskreno i ne sjećam previše, ali vam i dan danas nepogrešivo mogu kazati gdje je Senna izletio i zašto. Jednom čak, na Spa – Francorchamps, ponovo na kiši, zaobilazeći bolide za čitav krug.

I tada je došla Suzuka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada se tog 22. lipnja  nebo otvorilo nad Japanom, i kada smo čekali da FIA objavi kako se utrka odgađa, samo su Alain Prost i Riccardo Patrese trljali ruke. Prvi jer je točno znao kakvog fanatika ima iza sebe kao momčadskog kolegu, a drugi jer se Williams savršeno posložio tek na kraju sezone. Alain Prost imao je 16. bodova više od Senne, no Ayrton je dobio svih šest zadnjih u nizu, uključujući i Španjolsku u kojoj se Profesor izvrtio kada mu je ovaj zatvorio put na stazi. Profesoru su trebali samo bodovi, bilo kakvi, i on je to dobro znao. No to je jako dobro znao i Ayrton. Da mu ne „igra“ samo postolje, već da na tom istom postolju Alena Prosta ne smije i biti. Život je čudna pojava. Do takvih nedjelja živiš u uvjerenju kako je svijet oko tebe racionalan. Kako  ljudi, oni obični i svakodnevni, ne riskiraju svoje živote. U tvom svijetu, ali i u svijetu Formule jedan vrijede ista pravila. Sigurnost prije svega, važno je biti prvi i najbolji, ali je važno tu pobjedu i dočekati. Profesor se užasavao Ayrtona i njegova shvaćanja tih pravila. Alan Prost svoj strah od Senne nije čak ni krio. Na svim pressicama opominjao je Ayrtona i njegov stil vožnje koji je uvijek bio na granici. Kada se kiša konačno povukla i prestala, i kada su zauzeli svoje pozicije na stazi, Alanu Prostu prošla je kroz glavu misao da njegov kolega i izravni takmac za naslov zna da ne smije u bodove. No Profesoru, kao i nama i čitavom svijetu ta misao bila je jeziva, ali i sasvim dovoljno nerealna. Neće valjda, mislili smo svi na svijetu, a ja sam isčekivao nedjelju potpuno opsjednut mišlju kako će se u Suzuki dogoditi nešto veličanstveno. Nešto što ću pamtiti čitav svoj život. Ayrton Senna je startao prvi, sa gotovo sekundom boljim vremenom od Prosta. Ayrton, barem smo tako mislili svi na svijetu, ima čistu stazu pored sebe, i gotovo sigurnu pobjedu. A Prost, ako nebo da, neće u bodove iz čisto tehničkih razloga.

Tako smo je**** mislili. A što bi drugo?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Senna je startao loše, i meni je srce divljački udaralo dok sam gledao kako se bori sa Gerhardom Bergerom koji je bolje ušao u prvi zavoj. Ferrari je kao za inat upao u majku svih bitaka, i Scuderia je izgledala bolje nego ikada. Mrtva utrka trajala je gotovo četrdeset krugova kada se Ayrton Senna konačno stvorio iza Prosta. U njegovu retrovizoru. Prost je u savršenoj putanji, i Senna koji ulazi u unutarnji dio zavoja. Moji su svi na nogama, a ja mislim da će me udariti infarkt. Drama traje vječnih pet krugova, i Senna je vidno brži u zavojima u kojima koči u tisućitom djeliću sekunde da nije prekasno. Prost koči u šikani, Senna ne koči već se zabija u Prost i obojica završavaju u prašini.

Alan Prost gestikulira prema Ayrtonu koji ne odustaje. Oštećen bolid praktički gura do boksa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pokušajte danas, bilo tko i na bilo kojoj stazi, otići u boks, vratiti se u utrku, proći sve na stazi i osvojiti Veliku nagradu Japana. No Ayrton je taj dan pokušao i učinio mnogo više. Svijetu i nam pred televizorima pokazao je štoznači glad, što znači opsesija i što znači ludost. Ludost koja graniči sa zdravim razumom. Ludost koja je ludost sama po sebi i nema racionalno objašnjenje, doli onoga da si spreman izgubiti glavu za svoj cilj.

Za svoju opsesiju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvo što je rekao, veliki Ayrton kada je izašao iz bolida i skinuo slušalice, na pitanje Rona Dennisa koji se vrag dogodio tamo u zavoju, bilo je sljedeće:

„To se događa kada mi ne ostavi prostora.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada se tog  nebo otvorilo nad Spa – Francorchamps  i kada smo čekali da FIA objavi kako se utrka odgađa, samo su Lewis Hamilton i Valtteri Bottas trljali ruke. Onaj prvi, poznati agresivac sa svojim oštrim ulascima u zavoj i tri svjetska prvenstva u vitrini, i onaj drugi kojeg će povijest pamtiti kao vodonošu Lewisa Hamiltona. Obojica su razgovarala na gridu i smijali se. Nikada lakše do bodova, no ja sam gledao lice smrknutog Maxa Verstappena koji je zamišljeno gledao u nebo. Odnio me vrag ako i dan danas ruku ne bih stavio u vatru da je plesao oko svog crvenog Red – Bulla i bezuspješno tražim taj kadar kako Max pleše i priziva kišu. Odnio me kažem vrag, jer od kada nema Ayrtona Formula jedan meni nema smisla. I ne samo meni. Sve zaljubljenike koje znam, a koji su voljeli Rain mana, od  onog nesretnog dana u Imoli formula ne zanima. Gledali smo istina sve utrke i kao opčinjeni ispratili sve nedjelje i sve treninge. Još tamo od Michaela Schumachera pa do dana današnjeg. I nitko, i ništa nije nas u tom osjećaju pokolebalo.

Da ćemo više ikada osjetiti ono što smo osjećali gledajući velikog Ayrtona. Ono iščekivanje, ono ludilo, onu strast i onu nesanicu prije njegovih nedjeljnih utrka. I tada je doša nedjelja Velike nagrade Italije. Monza. 14 utrka aktualnog Svjetskog prvenstva, u kojem dominiraju mercedesi Lewisa Hamiltona i Valtteri Botasa. Do tog 26 . kruga Monze bio sam još uvijek onaj stari Sennin adolescent. Još u ormaru čuvam njegov poster, i relikviju, njegovu plavu kapu. I tada je Max Verstappen sletio na Hamiltonov bolid. Onako usput, više radi svojih doma koji su opsjednuti Maxom, gledao sam kako ulijeće u taj zavoj, a tada se oglasio team radio.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Lewis Hamilton, aktualni trostruku svjetski prvak, na svom radiju potpuno prestravljen kazat će rečenicu koja će mi ponovo prekinuti djetinjstvo. Ili mladost, svejedno.

„On je meni sletio na glavu!“ „Ne znam što bih rekao, zar tom dečku to toliko znači?“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Istog trena oglasio se i team radio Red Bulla. Mrtav hladan, kao da se to njega uopće ne tiče i kao da je parkirao svoj bolid na parkiralište Lidla, a ne na glavu aktualnog svjetskog prvaka, Max Verstappen izjavio je sljedeće:

„To se događa kada mi ne ostavi prostora.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I tada će se sve promijeniti, a mladost kao i svaka druga, prerasti će u malo ozbiljniji život sa novim spoznajama. Spoznajama o tome kako se postaje svjetski prvak, i kako to ima učinak na tek formirane ljude u Splitu. Ja ću vam objasniti kakav trenutno ima na mene. Upravo namjeravam oboružan narančastim dimnim kutijama, u groznici iščekivanja nekako preživjeti još ove četiri utrke do kraja. Meksiko smo odradili, i sada nas čeka ona povijesna i jedina moguća. Ona Ayrtonova staza. Interlagos  na kojem će Lewis Hamilton shvatiti što i kako znači biti svjetskim prvakom. Znači ako treba, popeti se nekom i na glavu. A kada to shvati, tu opsesiju i tu strast, Lewis više neće to biti. Svjetski prvak. Jer nema glad mladog lava, i nema taj pogled i bijes u očima. Pogled koji sam u životu vidio samo dvaput. Pogled koji sam u životu shvatio samo dvaput. I po njemu određujem svoj život. Kakav on treba biti i na koji način proživljen.

I zbog toga idemo Max.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Idemo po titulu drugog najmlađeg vozača u povijesti. Toliko mladog, da uz njega da ga je***, postaneš opet dijete. Dijete koje lijepi postere po zidu i dijete koje ne može spavati danima prije nedjelje. Idemo Max. Super Max.

I to ovaj put idemo zajedno za najvećeg kojeg je taj sport ikad dao. Ako treba zbog toga jednog profesora ostaviti u prašini, a drugom se popeti na glavu, što se može. Kako je to kazao veliki Ayrton, to se događa kada mi ne ostavljate prostora. I najveći jednom shvate da  pred takvom ludošću  jedino što je  pametno jest  uzmaknuti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pitajte uostalom, ako mi ne vjerujete, Nikija Laudu.

Što je napravio kada je  u retrovizoru ugledao Ayrtona Sennu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču