Prvo da raščistimo jednu stvar – što uopće zovemo Bijelim Božićem?! U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, Božić je po definiciji bijel ako baš na dan Božića bilo gdje u zemlji zaleprša jedna jedina pahulja.
Oceanska su zemlja, u ovo doba godine je dosta dinamično i prilično hladno, a imaju i planine više od 1000 metara pa je takva definicija ove popularne pojave zasigurno zavaravajuća. Zato su se britanski meteorolozi ipak odučili približiti građanima pa su za referentnu lokaciju odabrali London. Kad se bijeli Božić pojavio na kladionicama apetiti su porasli pa je porastao i broj mjesta u kojima se očekivala ta jedna lepršajuća pahuljica.
Jasno, osim što može biti usamljena, pahuljica može biti malena ili velika, suha ili mokra, može pasti u lokvu vode ili na toplo tlo, a u bilo kojem od takvih slučajeva od bjeline, jasno, nema ni "b".
Preko bare su po tom pitanju rigorozniji. Da biste Božić u Americi proglasili bijelim, morate u 7 sati na Božićno jutro imati na tlu 1 inč, odnosno 2 i pol centimetra snježnog pokrivača. Dapače, taj snijeg čak ne mora padati na sam Božić, mogao je ukrasiti vaš okoliš već tijekom prethodnih dana što je čak i poželjno.
Jednako kao što Britance nikad nećemo uspjeti uvjeriti da u nekim dijelovima Hrvatske pada više kiše nego u Londonu, tako nećemo prihvatiti ni njihovu definiciju bijelog Božića. Razmatrat ćemo za nas ovu američku varijantu.
Nezaboravna 2007. godina
Po tom kriteriju, posljednji bijeli Božić u Hrvatskoj bio je onaj prije trinaest godina kad je Zagreb na Božićno jutro krasio bijeli pokrivač debljine 11 centimetara. Karlovac je imao jednaki jutarnji snježni pokrivač i to zahvaljujući pljuskovima snijega na Badnju večer.
Malo više ga je bilo u Gorskom kotaru, nešto manje u Slavoniji, a najmanje u Lici. Zanimljivo je da je baš te 2007. godine u Guinnessovu knjigu rekorda zabilježena Crosbyjeva snimka planetarno popularne pjesme "White Christmas“ kao najprodavaniji singl svih vremena.
Ja ću te dane pamtiti po jednoj drugoj meteorološkoj pojavi, onoj koja često prethodi padanju snijega. Na Badnjak ranom zorom bila sam naručena na ginekološki pregled. Do doktora smo se suprug i ja jedva dovukli jer je Zagreb okovala dotad neviđena ledena kiša i promet je u gradu bio u potpunoj blokadi. Ispostavilo se da nam je takva situacija pogodovala jer je doktor imao dovoljno vremena i dobre volje da prokljuvi spol kikirikija koji je tada prezimio u meni, a danas je skoro tinejdžerka koja je bijele Božiće vidjela samo u filmovima. Dickensa nije još čitala.
Tog se Božića temperatura zadržavala ispod nule i to je ujedno bio i najhladniji Božić u posljednjih 25 godina. I peti najhladniji u posljednjih sedamdesetak. Vjerojatno bi bilo bolje da najtopliji ni ne spominjem, ali i to treba opet napisati. 2009. godine u Zagrebu je na dan Božića izmjereno 20,1 °C, u Sisku 22,4, a u Slavonskom Brodu 22,5 stupnja. Za usporedbu, u Splitu je bilo 17. Kao da je već dobrano poodmaklo proljeće, Jurjevo, recimo.
Božićne ciklone
Što je najgore, to postaje sve češće, a ako vas sjećanje ne služi najbolje, pokazat će to nemilosrdni podaci. Klima se mijenja na različite načine, a porast temperature samo je jedan od pokazatelja za to. A ni to nije jednako tijekom cijele godine. Kad govorimo o klimatskim razdobljima, koristimo najčešće tridesetogodišnje isječke meteorološke povijesti. Usporedimo posljednjih trideset godina, konkretno razdoblje 1990. do 2019., s onima kad je većina vas koji čitate ovaj tekst rođena, 1961. do 1990. Pokazuje se da je u kopnenoj Hrvatskoj došlo do porasta temperature od prosječno 1,6 stupnjeva. U ljetnim je mjesecima ta razlika veća, u jesenskim najmanja. U drugom tjednu siječnja je ogromna, no o tom potom, jer sad zapravo želim reći da se poprilična razlika u novoj i staroj klimi vidi i upravo u danima koji prethode blagdanu te na sam Božić i Štefanje. Razlika koju smo ovdje napravili iznosi prosječno oko 3,5 stupnja.
Pripisujemo to takozvanim Božićnim ciklonama koje su svoje ime dobile upravo po tome što se često pojavljuju baš u ovo doba godine. Jedna od njih koju su ljubitelji meteoroloških fenomena iz udruge Crometeo nazvali Grgo, otopila nam je prethodno napadali snijeg 2009. godine. Ciklona Marcel učinila je bezosjećajno istu stvar 2010., a 2012. snijeg se otopio na sami Badnjak. 2013. godine imali smo Branku, 2015. Ota, a 2016. Jasnu. Nije problem u ciklonama kao takvim jer baš one znaju donijeti lijepe snježne oborine, nego u činjenici da su i one, kao i sve na zemaljskoj kugli, danas toplije nego prije deset, trideset i pedeset godina.
Na sam dan Božića trendovi su poražavajući, sredinom prošlog stoljeća normalna Božićna temperatura bila je znatno niža nego što je sada. Konkretno, u pedesetima je Božićni prosjek iznosio oko 4 stupnja, a slično je bilo i u našim djetinjstvima u sedamdesetim, osamdesetim, pa i devedesetim godinama prošlog stoljeća u kojem smo nemilice spaljivali fosilna goriva.
S prosječnom temperaturom oko nule najhladnije u bile šezdesete, pa nije ni čudo da je Gabi Novak 1965. pjevala pjesmu Prvi snijeg. Novo stoljeće donijelo je osjetno zatopljenje, u dvijetisućitima je normalna Božića temperatura 5,5 °C. A pazite sad ovo! Prosječna temperatura na Božić od 2011. do (evo za neki dan i) 2020. iznosi 10,2 Celzija. Deset cijelih dva. Celzijeva stupnja.
Uz trend dakako idu i odstupanja koja su u ovoj pokvarenoj klimi čak i izraženija nego prije. Zato će i u budućnosti neki Božići biti bijeli. Dobro ih zapamtite, sačuvajte kao dragocjenu uspomenu na vrijeme koje nestaje.
