Zbog pravnih nedorečenosti oko naplate kredita u posebnim okolnostima stvara se lanac rizika u odnosima radnik, poslodavac, banka, u kojem su s obje strane, ako se problem hitno ne riješi, potencijalnim tužbama izloženi su praktički svi poslodavci. Pravna nesigurnost vlada, trebale bi se već isplatiti travanjske plaće, a samo su dva bitno različita modela kako to učiniti.
Po zakonu o interventnim mjerama u ovrhama od 1. svibnja predviđene su obustave svih ovrha, uz iznimke među kojima nisu predstavljene i rate kredite, iako je djelatnik potpisao izjavu o zapljeni u korist banke. Kako je to ovršna isprava, izgledalo je da su i te ovrhe stavljene na čekanje. No, to bi značilo da sljedeća 3 mjeseca poslodavci ne mogu sustegnuti rate kredita bankama, što je u neskladu s njihovim očekivanjima da će s pitanje moratorija rješavati u individualnim odnosima, prenosi Poslovni.hr.
Priopćenje Ministarstva pravosuđa od 5. svibnja, u kojem stoji da poslodavac neće zastati s provedbom ovrhe na plaći, ako se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću, "presudilo" je u korist banaka. U povodu brojnih upita, pozivajući se na navedeni izuzetak od zastoja ovrhe, iznose da to znači da poslodavac nastavlja i za vrijeme trajanja posebnih okolnosti sa zapljenom plaće radnika “ako se zapljena provodi dobrovoljno na temelju privatne isprave iz članka 202. Ovršnog zakona”, piše Poslovni.hr.
Zakon gubi smisao
Prema tome, ovrhu u posebnim okolnostima jedino mogu nastaviti banke za rate kredita i djeca za alimentaciju, kažu kritičari koji ukazuju na nekonzistentnost dva sustava ovrhe – preko Fine (koja je zakonom o provedbi novčanih ovrha od 18. travnja vezana moratorijem na računima ovršenika) i preko poslodavaca, čime zakon o interventnim mjerama gubi smisao, kao i na nejednaki pravni položaj vjerovnika.
Ako radnik kod poslodavca, primjerice, ima tri ovrhe, čak i da je banka treća po redu, zato što jedina ima suglasnost o zapljeni, jedina će nastaviti s naplatom. Također, u korist zastoja svih ovrha, po ovoj interpretaciji ono što je suglasnost o zapljeni u odnosu na ovrhu na plaću, to je zaduženica u odnosu na ovrhu na novčanim sredstvima po računima, odnosno dobrovoljna je u trenutku kad se izdaje, a kad se dostavi poslodavcu postaje obvezujuća i prisilna.
Sud nije vezan tumačenjem Ministarstva
Međutim, po mišljenju pravnih autoriteta nije riječ o ispravama istog ranga, pa čak niti o istoj vrsti postupka. Zadužnica je izjednačena s pravomoćnim rješenjem o ovrsi, dok je suglasnost dispozicija koja poslodavca obvezuje, jer je radnik dio tražbine koju ima prema poslodavcu ustupio banci.
To je poseban način naplate tražbine, ili jedna vrsta predovrhe, rekao je profesor Mihajlo Dika. Na Vrhovnom sudu također ukazuju na ove razlike, tako da dobrovoljno ustezanje od plaće nema karakter prisile, dok se zakon upravo odnosi na prisilnu naplatu tražbina. Istodobno, Ministarstvo pravosuđa ne može davati upute, ističu na Vrhovnom sudu, što u slučaju spora znači da sud nije vezan tumačenjem Ministarstva pravosuđa koje nije nadležno tumačiti zakone.
