Jedan od dugogodišnjih najbližih suradnika bivšeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, Duško Ljuština, u intervju Večernjem listu odgovorio je zašto ga se nije odrekao nakon smrti.
"Mnogi me ljudi pitaju što sam ja to dužan Bandiću. Odgovarao sam im uvijek isto: ja sam se ubio u Kerempuhu, polomio se na Univerzijadi, izgarao u CeKaDe-u, ja sam svoj život posvetio Zagrebu i istinski sam ga zavolio i onda su došli novi dečki i rekli: Van, doviđenja, idi kući, go home! I onda mi je Milan Bandić vratio Zagreb: predložio me za zamjenika pročelnika Gradskog ureda za kulturu, a 2005. za člana Poglavarstva za obrazovanje, kulturu i sport s 2,2 milijarde kuna proračuna i kakav bih ja bio čovjek kada bi sada rekao da ga se odričem", kazao je Ljuština i dodao da prošao mnogo toga s Bandićem - "i u dobru i u zlu".
"Svoju obiteljsku tragediju pobjeđivao sam radeći dnevno po 16-17 sati, prvi sam dolazio u pet ujutro na otvaranje cesti i radio do kasno u noć, kao i Milan kojemu nije smetalo što imam “pogrešnu boju očiju” da bi me predložio za ostanak u kazalištu i ja tu činjenicu jedne, ne karijerne, nego ljudske rehabilitacije Bandiću neću zaboraviti nikada", kazao je Ljuština, a potom se osvrnuo i na iznenadnu smrt Bandića u veljači ove godine.
"U prvi mah sam mislio da je vijest o Bandićevoj smrti neka greška, teško mi je palo. I mene su smrti tako izudarale da na neki način postajem... teško je to formulirati... preosjetljiv. Ako su se na ikome smrti iživljavale, onda sam to ja, pa me i cijela ta priča s Milanom ozbiljno shrvala. Osobito kad sam vidio što su sve ljudi izgovorili i napisali nakon njegove smrti. To pristojan svijet ne radi", kazao je Ljuština.
