Ako je ravnatelju KBC Zagreb Anti Ćorušiću vjerovati na riječ, onda su dokumenti s kojima je Nacional izašao u javnost, o tome da je nesuđenog Karamarkovog ministra zdravstva policija dvaput vodila u Vrapče zbog pucanja po kvartu odnosno zbog prijetnji da će si pištoljem nauditi, u stvari tek zabilješke o njegovom pokazivanju pištolja zainteresiranima oko sebe kako bi se pohvalio.
"I danas imam oružje iz Domovinskog rata, kratke cijevi, koje je uredno registrirano, ali ga ne koristim. Nakon rata više nikad nisam uzeo oružje u ruke, osim da ga nekome pokažem i pohvalim se", kazao je prije godinu i pol za Slobodnu Dalmaciju u životnom intervjuu o "malome iz Lovreća koji danas vodi bolnicu s 5898 zaposlenih".
Neugodna anegdota na vidjelo izlazi u trenucima dok u Hrvatskoj, pa i u Sloveniji, još odjekuje skandal hrvatskog zdravstva koje je trudnoj pacijentici uskratilo medicinsku skrb, nakon što je ravnatelj KBC-a Zagreb na televiziji javno nagađao kako li se ono preziva pacijentica kojoj je greškom izvadio zdravi jajnik…
Kako Ćorušić nije baš nitko niti od jučer niti u politici, krenimo od početaka. Političkih, naravno.
U životnom intervjuu kazao je da je 1986., u dobi od skoro 28, radio u Hitnoj službi DZ-a Zaprešić, "pokušavajući izbjeći služenje vojnog roka u JNA", što mu nije uspjelo. Ali, očito nedugo po povratku s vojnog roka, 1989. utemeljuje ogranak HDZ-a u Zaprešiću.
Slijedi rat, u kojem je kao liječnik bio na mjestima sve gorima od goreg – Vukovar, Vinkovci, Osijek, Pakrac, Lipik, Garešnica… 1994., kazao je, dobrovoljno je otišao u Bosnu i Hercegovinu, i to u srednju Bosnu.
Na sve to danas je, kaže, ponosan, iz tih godina mu je ostao kao suvenir danas iznenada nacionalno popularni pištolj. A kako je između 1992. i 1994. položio specijalistički ispit iz ginekologije i opstetricije, plus što je ostao upamćen kao utemeljitelj jedne podružnice HDZ-a, slobodni smo zaključiti da se tada začela i medicinska i politička karijera kojoj svjedočimo već pristojan broj godina.
Sudeći prema Ćorušićevim izjavama, sredina devedesetih mu nije bilo najslavnije doba života. Bio je specijalist ginekolog i u opisu radnog mjesta radio je pobačaje protiv kojih se danas… neće on to tako reći da je za njihovu zabranu, ali da se protiv njih zalaže, zalaže se.
Glavni ljubljanski medicinski ekspert iz te grane medicine Gorazd Kavšek neki dan je otvoreno spočitao "kolegama iz Hrvatske", dakle i Ćorušiću, da izraz "umjetni prekid trudnoće" zlorabe u političke svrhe i kako bi se izvlačili iz onoga što su po svojoj specijalizaciji obavezni.
Uostalom, Ćorušić je najprominentnija osoba u Hrvatskoj koja je do sada koristila izraz "feticid" za pobačaj. Kavšek je tada primijetio i to da je Ćorušićev opis pobačaja – igla u srce fetusa, komadanje, vađenje komada vani – "kriminaliziranje zakonom uređenog medicinskog zahvata", odnosno brutaliziran i potpuno drugačiji od onoga što opisuje Kavšek.
Ako je Ćorić, po vlastitim riječima, kao mladi specijalizant obavio "više stotina pobačaja", kako ih je onda izvodio? Onako kako opisuje Kavšek ili onako kako opisuje on sam? Na pitanje kako to da je uopće, kao vjerski uvjetovan da se protivi pobačajima, završio u ginekologiji, svojedobno je rekao da "kao specijalizant nije znao da će morati raditi pobačaje".
Koliko god smo nastojali, nismo uspjeli pronaći objašnjenje kako je propustio primijetiti lekciju iz koje je trebao doznati o toj sitnici iz ginekološke prakse.
Kako god, došla je 1996., omogućen je priziv savjesti svim liječnicima u Hrvatskoj, dakle od ginekologa do stomatologa, a Ćorušić je bio među onima koji su taj priziv savjesti iskoristio, kako ispada po onome što kaže, među prvima.
Gledajući ovako unazad, Ćorušićev ulazak u ginekologiju u najmanju ruku je anegdotalan. Medicinu je kao mladić doista htio studirati, ali nije imao dovoljno dobre ocjene. Pa se ušuljao na stražnji ulaz sa studija veterine. Htio je biti abdominalni kirurg, ali do toga nije mogao unatoč svom trudu i izabrao je ono "najbliže tome", ginekologiju.
Nastavio je liječničku karijeru u Klinici za ženske bolesti i porode gdje ga je iz Zaprešića još zarana prebacio, primijetivši ga prof. Ante Dražanić. Ostalo je zabilježeno da se 2004., tada kao šef zavoda za ginekološku onkologiju, javno izložio zalažući se za "izdvajanje bolnice u Petrovoj iz KBC-a Zagreb", od 2014. je predsjednik Hrvatskog društva za ginekologiju…
A politika? Najraniji trag političke radikalizacije Ćorušića je njegov potpis od 18. srpnja 2008. na peticiju protiv zabrane koncerata Marka Perkovića. Peticija je tada tvrdila da "nastupi Marka Perkovića Thompsona pobuđuju plemenite osjećaje solidarnosti, a emocije bude optimizam".
Nije bez vraga niti to što se trag tome danas nalazi u nečemu što je 2020. godine složio Josip Pećarić, nazvavši to "Biskup prof. dr. sc. Valentin Pozaić", odnosno o zalaganju dotičnog klerika za Glavaša, uspomenu na Milu Budaka, Kordića, Praljka, "Stožer" i slične stvari.
Godinu, dvije poslije toga vremenski bi se imalo dogoditi ono dvostruko mahanje pištoljem, jedna pucnjava, dva policijska privođenja, što je iskopao Nacional.
S rubne desnice iz tog doba u politički mainstream Ćorušić se vinuo dolaskom Tomislava Karamarka na vrh HDZ-a i njegove renesanse desnice prema krajnjoj desnici, duboke vjerske konzervativnosti i svega onoga što je Hrvatskoj od 2012. prijetilo, a od 2016. dograbilo vlast.
HDZ, odnosno Karamarko, s Ćorušićem je imao velike planove. Postavio ga je za predsjednika svog nacionalnog Odbora za zdravstvo, čitaj de facto u planu za budućeg ministra zdravstva. U tom svojstvu Ćorušić je u rujnu 2013. "pozvao sve roditelje da, u znak protivljenja jednoumlju, ne šalju svoje dijete na nastavu spolnog odgoja".
Spolni odgoj je usporedio s marksizmom, TIPSS-om, a neće proći dugo i počet će prozivati lijevi centar zbog izraza iz domene teorije zavjere "rodna ideologija".
Samo nekoliko dana kasnije Ćorušić ispred Karamarkovog HDZ-a predstavlja svoj "nacrt zdravstvene reforme", gdje pod drugom točkom navodi "veće angažiranje privatnog sektora u sustavu javnog zdravstva". Tu će istaknuti i pobačaj. Konstatirat će da on "nije za zabranu pobačaja", jer to nikad i nigdje nije donijelo dobra ženama i njihovom zdravlju.
Vrlo brzo će se, međutim, autati objašnjenjem da je on za "poljski model reguliranja pobačaja", a to bi značilo takav da je legalan samo u slučaju silovanja, ako je trudnoća ozbiljan rizik po ženino zdravlje ili ako se utvrdi ozbiljna malformacija ploda. U slučaju Mirele Čavajde toj ženi nije pomoglo niti druga niti treća okolnost.
"Da smo pristali na to, pristali bismo na eutanaziju", izjavio je prije nekoliko dana, odnosno nešto više od osam godina poslije u svojstvu ravnatelja KBC-a Zagreb o slučaju Čavajde, a nakon što je javnost masovno i ogorčeno reagirala na sve ono što je učinjeno toj ženi, kod Aleksandra Stankovića u "Nedjeljom u 2", ženu je čak i optužio:
"Gospođa Čavajda je željela mrtvo dijete, nije željela da to dijete zaplače."
Vratimo se u 2013. Ćorušić je u studenom te godine, još kao pročelnik odjela u Petrovoj, pozvao skupinu svojih kolega istomišljenika i tražio da na referendumu glasaju "za". O kojem je referendumu bila riječ? O onom kojim se ustavno definiralo da brak u Republici Hrvatskoj ima biti zajednica žene i muškarca.
Akcija je pročelnika Ćorušića tada baš ponijela, pa je tako ustvrdio i: "Za ovu državu i hrvatski narod učinio sam više nego ministar zdravlja, premijer i predsjednik Republike zajedno."
E, da je to barem bilo sve od njega u toj kampanji…:
"Pravo žene na pobačaj u Hrvatskoj bi trebalo ograničiti, a za trudnice koje žele abortus uvesti obvezu savjetovanja sa stručnjacima, psihologom, a moguće i svećenikom."
Hrvatska je u 2014. ušla s ustavom kojemu je po odluci oko 25 posto birača određeno da mu se ima utetovirati da brak može biti isključivo heteroseksualan. Tu godinu Ćorušić je u javnosti uglavnom proveo govoreći o zdravstvenim politikama i najavljenoj reformi zdravstva HDZ-a uoči izbora predviđenih za pred kraj sljedeće godine.
Samo što ovdje nije bilo toliko riječi o zdravstvu. Čak se i pored pobačaja, još uvijek živog i zdravog u zakonu iz 1978., uspjela progurati jedna još novija, još konzervativnija i još katoličkija tema. U intervjuu iz siječnja 2014. Ćorušić je rekao da bi zakonom zabranio zamrzavanje embrija "jer zamrznutim embrijem se može manipulirati".
Pa da je rekao barem samo to: "Ne bih dopustio niti da žene koje žive same mogu ići na umjetnu oplodnju."
Ali, zašto? Zato što mu to nije normalno, odgovorio je, uvjeren da je sljedećom rečenicom nešto objasnio: "Zato što zdrava žena dijete treba pokušati začeti s muškarcem, a ne umjetnom oplodnjom. Za dijete je najbolje da ima majku i oca."
Tko se ne sjeća, bila je riječ o stavovima identičnima onima s Kaptola, odnosno o temi mijenjanja zakona o pobačaju na kojem je čak i HDZ-ova vlast na kraju polomila zube. Naravno da je bila riječ o strahu radikalnih konzervativaca i desnice da bi i istospolni parovi inače mogli postati biološki roditelji. Ali, Ćorušić je rekao da on nema ništa protiv LGBT osoba, pa je onda valjda sve OK.
Nekoliko mjeseci poslije, u svibnju 2014., Ćorušiću se dogodila ona greška s odstranjenjem zdravog jajnika mladoj ženi, umjesto bolesnog, za što je sad najnovije kod Stankovića rekao da nije znao za grešku sve do 2017., da je ženi isplaćena odšteta od 83.000 kuna.
Zanimljiv detalj je što je istaknuo da je odštetu, jer žena je izgubila oba jajnika, isplatilo osiguranje, a ne bolnica. Konačno:
"Nisam ja bitno oštetio ženu, dapače, prvom operacijom omogućio sam joj da rodi."
Netko je povodom otkrića o toj pogrešci konstatirao da za potencijalno kazneno djelo iz 2014, koje bi slijedilo ako bi se slučajno dokazalo nesavjesno liječenje, još nije nastupila zastara.
Prije nastavka o ostalim stvarima kojima je Ćorušić narednih godina oduševljavao jedan dio javnosti, a onu ogromnu većinu šokirao, podsjetimo da je kod Stankovića ravnatelj "Rebra" tvrdio da on nije bio protiv zakona o potpomognutoj oplodnji, nego da je samo bio za kontrolirane postupke, za manji broj zametaka i da se svi iskoriste.
Je li bilo zbilja tako?
"Dvije jajne stanice maksimalno, i vraćanje na staro bez zamrzavanja embrija", snažno se zalagao za zamrzavanje oplođenih jajnih stanica i u prosincu 2015., sad u RTL-ovom Direktu, na užas posebno ljudi koji su se svim silama trudili postati biološki roditelji.
Mnogima bi zabrana zamrzavanja značila adio biološkom roditeljstvu zauvijek i takve ideje su u punoj brzini naletjele na zid otpora u Hrvatskoj. To, međutim, za Ćorušića kao da se nije dogodilo.
Čak je kod Stankovića kao argument protiv žena koje su dolazile na pobačaj na njegov odjel, bile i "žene koje nisu mogle imati djece i podvrgavale se bolnim postupcima izvantjelesne oplodnje".
Ćorušiću bi, naime, moralo biti jasno da bi zakonska zabrana zamrzavanja embrija za te iste žene značilo multipliciranje broja postupaka MPO-a, dakle i boli, te desetkovanje šansi da pritom uspiju. Moralo mu je, doduše, i onomad davno kao specijalizantu, ma i još na početku studija medicine, biti jasno da su ginekolozi oni koji obavljaju pobačaje…
U takvom je duhu prošla 2014., a 2015. je bila još i gora. Bio je listopad, dakle izbori samo što nisu, kad se Ćorušić opet sjetio jedne od omiljenih teorija zavjere konzervativaca, "gender ideologije", pa je rekao za N1:
"To je uvođenje na mala vrata nečega što dobar dio svijeta osuđuje. Nije normalno da se djevojčica rodi s pimpekom niti je normalno da se muškarac rodi s vaginom."
Kome još nije jasno, takvu jednu rečenicu Ćorušić je izrekao u raspravi o spolnom odgoju u školi. 2015. godina još nije iscurila, a on je u Dnevniku 3 izrekao ovo o svojim planovima sa zdravstvom koje je optužio da je trenutno još uvijek "socijalističko":
"Moramo reći našem narodu istinu da onaj tko ima više, tko više uplaćuje u pojedine fondove zdravstvenog i socijalnog osiguranja, on će imati bolju skrb. Ali Hrvatska je socijalna država, ona će to i dalje biti i kad HDZ preuzme vlast, prema tome, standardna usluga za sirotinju će ostati ista… Ljudi koji će više platiti, oni će imati bolju skrb."
Pet godina poslije tvrdit će da se krivo izrazio, da je mislio na bolju hranu u bolnici, bolji krevet, pravo na odabir kirurga i slične stvari. Ali, kako je govorio o zdravstvenoj skrbi, a ne o ležajevima i hrani, o odabiru kirurga, a ne o odabiru madraca, bilo je jasno da je planirani ministar zdravstva iz HDZ-a trebao provesti alanfordovsku reformu zdravstva.
Na kraju bi taj i takav Ćorušić s cijelom onom prtljagom stavova o pobačaju, MPO-u, s pištoljem iz Domovinskog rata, pogreškom kod pacijentice "koja nije pretrpjela bitnu štetu" i svime ostalim, doista i postao ministar zdravstva, da ga nije blokirao Most. Kod Stankovića je Ćorušić rekao da ga nisu minirali koalicijski partneri nego "parapolitičke strukture, Hrvatska liječnička komora i Hrvatski liječnički zbor".
U nedjelju je, onima koji nisu znali što štrika Nacional, to zvučalo čak logično. Zašto bi Most blokirao nekoga onakvih stavova? Među onima koje je nabrajao spomenuo je i HUBOL, ne razumijevajući da pomalo nabraja svoju skoro kompletnu profesiju u ovoj zemlji. Rekao je da je na kraju Most čak i pristao, ali da ga je onda blokirao Tihomir Orešković, kao premijer.
"I OK, ja sam se s time složio", ostala je teza nakon kraja "N u 2", ali samo do izlaska Nacionala koji je objavio da je problem Oreškoviću bilo ono što dokumenti koje je list priložio da se dogodilo, a Ćorušić da se nije dogodilo, ono s pištoljima koje samo ponekad nekome pokaže da se pohvali.
Nije da je Ćorušiću nešto nedostajalo u ostatku života. Postao je šef KBC-a Zagreb, a onda i reizabran 2020. U prvom mandatu Ćorušiću je Hrvatska ostala zahvalna na tome što je beskrajno zasluženo slavnom neurokirurgu Jošku Paladinu odbio još jednom produžiti ugovor na četiri sata dnevno.
Paladino je radio 10 sati, nitko od onih koji su imali sreću u nesreći da im krpa glavu, nije se požalio premda je već bio u mirovini. Ali, ginekolog ravnatelj Ćorušić, koji je tek naknadno otkrio da ginekolozi rade pobačaje, zahvalio je neurokirurgu Paladinu. Jer nije bio potreban.
Kasnije će se doznati i da je on bio taj koji je nazvao Oreškovića onomad i kazao mu: "Moraš u roku od tri sata odlučiti želiš li biti hrvatski premijer."
U to vrijeme, dakle početak 2016., Ćorušić je govorio da je baš dobro što je Orešković praktični katolik, isto kao i premijer i predsjednica i Božo Petrov kao potpredsjednik Vlade. Govorio je tada o zornicama njegove i gospođe Orešković i sličnim stvarima. E da bi četiri godine poslije ispao puno manje praktični katolik, kamoli da bi išao na zornice:
"Vjernik sam kao i većina ljudi, ali nisam previše praktični vjernik, jer na misu idem onda kad za to osjetim potrebu."
U kakvom je raspoloženju, stanju duha Ćorušić bio u to vrijeme govori i to što je samoproglašeni militantni katolik Vice Batarelo u ljeto te godine, kad je postalo jasno da je Ćorušić izvisio kao ministar zdravstva, zavapio:
"Dr. Čorušić je barem imao stav vezano za pobačaj i htio poljski model. Ovaj šuti i vezano za to."
Ćorušić se 2018. javno oglasio i po pitanju optužbi žena da im se kiretaže, biopsije, šivanja nakon vaginalnih poroda, postupci MPO-a rade naživo. Ćorušić je Danieli Drandić iz Udruge RODA tada uzvratio da to nije nasilje:
"Otkud vam pravo to govoriti? Nemojte mene učiti struci, imam puno više iskustva od vas o ginekologiji, znam više od vas i vaših članica."
Konačno, kad je nakon svega toga u emisiji na televiziji natuknuo prezime pacijentice kojoj je greškom uklonio zdravi jajnik, da bi joj to bilo ionako obeštećeno, i nakon svih godina hajki na pobačaj, MPO, prava žena, iz Hrvatske udruge za prava pacijenata konačno su zatražili da taj čovjek "mora izgubiti liječničku licencu, da nema govora da ostane ravnatelj, da nikada više ne bude u kontaktu s niti jednom pacijenticom".
