"Sve nas je to emotivno slomilo i dokazalo da Hrvatska nije zdrava okolina za odgoj djece i brigu o njima", ispovijest je Stjepana Pavleka Posaveca (39) iz Zagreba za 24sata.
Naime, on i suprug Ivan javili su se prošle godine Centru za socijalnu skrb u Zagrebu kako bi mogli postati udomitelji. Dugo su o tome razmišljali, a najbitnija je stavka da time mogu nekome pomoći.
Pošto su oni bili prvi istospolni par koji im se javio, iz stručne službe Centra su im rekli da su provjerili zakon i da nema prepreka da Stjepan postane udomitelj, a socijalne radnice dočekale su ih s oduševljenjem.
"Visoko smo obrazovani, situirani s dobrim primanjima i spremni djetetu pružiti bezgraničnu ljubav. Prošli smo edukaciju i tad im je na hitno udomljavanje stiglo šestero djece. Među njima su se isticale sestre tamnije puti. Mlađa je imala godinu i pol te je bila nepokretna uz niz dijagnoza, a starija trogodišnjakinja imala je lakše ozljede jer ih je otac tukao.
Zato je i završio u zatvoru. Rekli su nam da prvu djevojčicu neće udomljavati jer je za institucionalnu skrb, a drugu će teže udomiti jer je tamnije puti. Ljudi navodno zaziru od djece koja su druge boje kože. Odgovorili smo im da smo mi spremni prihvatiti tu curicu", ispričao je Stjepan za 24sata.
Socijalni radnici započeli su proceduru, par je jedva čekao upoznati djevojčicu, a onda je im je rečeno da se čeka potpis ravnateljice kako bi dobio licencu.
"No ona je odlučila da neće potpisati ništa. Iz pravne službe su nam poslali objašnjenje da istospolni par ne može udomiti dijete. To nije u skladu s aktualnim zakonom u kojemu se ne spominju obiteljske prilike ni bračno stanje. Udomitelj je pojedinac, a članovi njegove obitelji potpisuju suglasnost.
Dodatno, od ostalih uvjeta traže da budući udomitelj ima najmanje osnovnu školu, zasebnu sobicu za dijete i minimalnu plaću. Ništa ne piše o seksualnoj orijentaciji udomitelja", prepričao je. Nije pisao žalbu niti je išao na sud, jednostavno je odustao.
Smatra da u fokusu ove javne rasprave oko Zakona o udomiteljstvu uopće nije dobrobit djeteta, nego je riječ o svjetonazorskom pitanju.
"Kad se toliko busaju u prsa svojim ispravnim stavovima, zašto najglasniji protivnici nisu udomili pokoje dijete? Jesu li svjesni da je riječ o djeci koja dolaze iz teških životnih situacija u kojima su trpjela zlostavljanje i zanemarivanje? Dolaze iz nefunkcionalnih obitelji, a ti isti roditelji koji nisu o njima bili sposobni brinuti mogu vam doći bilo kad doma na vrata kako bi ih posjetili. Dio tih ljudi su alkoholičari, narkomani, bivši zatvorenici, nasilnici, itd.", opisuje Stjepan za 24sata.
Podsjetimo na razlike između udomljavanja i posvajanja - udomitelj je samo jedan član obitelji, a ostali potpisuju suglasnost. Udomljenje je privremeno zbrinjavanje djeteta, a posvojenje je trajno.
