Nasilja je sve više - a iako manje fizičkog, ono se preselilo na društvene mreže i online medije.
Ova majka s knedlom u grlu pregledava video u kojemu je skupina mladića okružila i napala njezina sina na putu do škole, a jedan ga je počeo udarati.
"Kad mu je prišao udario ga sa šakom u predjelu usne i brade. Nakon toga se David odmaknuo i krenuo je on natrag na njega gdje ga je vukao i počeo udarati po glavi više puta. Gdje je rekao još uz to sve neka si pobriše usnu da to nije ništa, u protivnom da bude dobio metak u čelo", rekla je majka napadnutog dječaka Viktorija Hereman.
To je bilo prošloga tjedna. A sada se boje se povratka u školu nakon praznika.
"Kad sam ga našla u tom stanju sav se tresao jer je doživio šok. Ujedno isto kad mu se pružala pomoć, trpio je velike bolove. Tko je roditelj zna o kojem osjećaju pričam", dodaje Herman.
Vršnjačkom nasilju u Hrvatskoj je izloženo svako četvrto dijete, a još je češći cyberbullyng - doživjelo ga je svako treće. No brojke su puno gore jer djeca od straha i srama ne prijavljuju.
"Vršnjačko nasilje može imati dugotrajne i teške posljedice. U nekim slučajevima one mogu izazvati i psihičke odnosno fizičke tegobe u odrasloj dobi za djecu. Narušavanje samopouzdanja, loša slika o sebi, osjećaj da je dijete samo krivo za ono što mu se događa", objasnila je Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu.
Djecu počinitelje ne treba osuđivati, jer možda su takav oblik ponašanja naučili kod kuće, poručuju stručnjaci.
"Ili su možda i sami žrtve nekakvog neprimjerenog nasilnog ponašanja pa onda uče da je to način rješavanja sukoba. Neko dijete možda zapravo nema razvijene socijalne vještine i onda mu je nasilničko ponašanje i zadirkivanje način da dobije pažnju", rekla je Mirna Čagalj Farkas iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Paradoksalno, ili nasiljem daju do znanja da im nedostaje ljubavi. Danas je stoga dan kada se odijevanjem ružičastih majica obilježava borba protiv vršnjačkog nasilja.
Zato je progovorila i Viktorija. Iako ju je strah, želi stati na kraj nasilju. A to je zajednički cilj na kojemu trebaju raditi i djeca i odrasli.
