Priča povratnika / Ivan se vratio iz Njemačke, ali ne žali što je pokušao: 'Bio sam odsječen od svega. Nisam napredovao'

Image
Foto: Shutterstock

Ivan je otišao u Njemačku i vratio se, no nije mu nimalo žao zbog pokušaja i ne smatra to neuspjehom

20.8.2019.
10:00
Shutterstock
VOYO logo

Madi Đakovčanin Ivan Babić, koji već dulje od desetljeća živi u Zagrebu, lani je bio među tisućama Hrvata koji su za boljim životom otišli u Njemačku. Međutim, ove je godine među stotinama onih koji su se vratili.

"Vratio sam se prije nego što sam mislio, ali i ne znam nikoga tko je otišao s mišlju da se ne vrati. Ljudi planiraju ostati nekoliko godina, možda i pet, nakon čega se može računati na njemačku mirovinu, zaraditi nešto novca, kupiti auto, zatvoriti kredit ili riješiti neke druge financijske probleme i nastaviti normalan život", rekao je za Večernji list Ivan koji je lani u lipnju radno mjesto u zagrebačkom fast foodu zamijenio hotelskom kuhinjom u turistički razvikanom Schwarzwaldu. 

Nije zvučalo loše, uz manju nadoknadu u hotelu se i spava i jede, vlasnik je iz Alžira, među desetak zaposlenih polovica je iz Hrvatske, a plaća će biti otprilike dvostruko veća nego u Hrvatskoj. U Zagrebu je bio podstanar, s plaćom od 5000 kuna. 

"Ne žalim što sam pokušao. Svašta sam vidio i naučio. Radio sam u kuhinji, trebao sam biti pomoćni kuhar, ali vrlo brzo počeo sam samostalno kuhati. Radio sam u prijepodnevnoj ili poslijepodnevnoj smjeni, dva dana u tjednu bio sam slobodan, a nakon šest mjeseci imao sam pravo i na godišnji odmor. Moglo se uštedjeti i ne mogu se požaliti na radne uvjete. Čak i kad su počeli problemi u hotelu, koji je na kraju otišao u stečaj, mi radnici to nismo osjetili. Plaća je nastavila redovito stizati, a hotel normalno raditi", kaže Ivan i nastavlja:

"Ali, bili smo usred šume, tri kilometra od prvog manjeg naselja, i osjećao sam se nekako odsječen od svega, a budući da sam se družio s našim ljudima, nisam napredovao ni u njemačkom. Da sam u tih 11 mjeseci naučio njemački, možda se još ne bih vratio. Vjerojatno bih potražio stan, bolji posao... Za razliku od Hrvatske, ondje ima više mogućnosti. Tko želi zaraditi, može raditi i nekoliko poslova. Recimo, za 20 sati rada tjedno u Mc’Donaldsu dobije se 450 eura. Uz osnovnu plaću, to je lijep prihod, ali takvo što je meni, daleko od svega i bez automobila, bilo neizvedivo." 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ipak, uspio je uštedjeti nešto novca pa je po povratku u Zagreb otvorio kafić 
nedaleko od zagrebačkog Autobusnog kolodvora. Ivan ne smatra da je sramota otići u inozemstvo radi boljeg života, a još manje je sramota vratiti se.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Samit
Gajin svet
fnc 15
Hell's kitchen
Brak na prvu
default_cta
Azbuka našeg života
Cijena strasti
Tajne vinove loze
Ljubavna zamka
Smrt u raju
default_cta
Pevačica
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Sumrak saga: Mladi mjesec
Playmobil
default_cta
Volio bih da sam ovdje
VOYO logo