Sinj je danas centar svita! U glavni grad Cetinske krajine i ovog je početka kolovoza stiglo posjetitelja više nego Sinj ima stanovnika. Sve, naravno, zbog Alke. No, nije trkalište jedino što zanima domaće i goste. Život u gradu tih je dana poseban. Sinjski šušur i Ružica Đukić.
Čak 35 stupnjeva u hladu i ne smeta nikome, ni konjima ni ljudima. Kako i bi kad je danas dan za koji Cetinski kraj živi.
"Gospodine gradonačelniče, alkarski vojvoda Mario Šušnjara vas poziva na 307. Alku! Prijavak podnosi ađutant Josip Jadrijević!"
Miro Bulj: "Prihvaćan poziv."
Vozač kočije Marko Vuković odgovorio je koliko to znači za jednog Sinjanin: "To je svetinja!" Koliko to dugo već radi? "Četiri godine, ovo je peta." A pripreme? "A svaki dan su dan treninzi."
I svatko od uključenih u Alku smatra da je njegov zadatak najbolji. Ili barem, u samom vrhu.
Jadrijević: "Sigurno jedan od najljepših. Kako bi reka moj prijatelj: minimalan napor, maksimalna reklama."
Maksimalnu reklamu dobit će danas i prodavači janjetine, jer se sve novinske i TV ekipe zadrže baš kod njih. Janjetina 230 kuna po kilogramu, odojak 140. Šteta što za ćakulu nemaju vremena. Niti sami ne znaju, kažu, koliko će danas ispeći janjaca, ali: "Ajd, nasiči ovdi čoviku pa idemo dalje!"
Inflacija i recesija se i ovdje osjete. Željko Novak iz Varaždina: "Varaždin: Godinama je sve slabije, sve slabije. Ima šušura, ljudi, ali nema..." Nema novca? "Nema novca, da", kazao je.
Ali za kafiće nema problema. Petar Šušnjara, ugostitelj iz Sinja: "Pa dobro je, dobro je. Umorni smo. Treba odradit još današnji dan i onda se pripremat za Veliku Gospu i to je to."
Maja Jurić Kavelj iz Zagreba: "Važan nam je današnji dan zato što naše dvije kćeri po prvi puta dolaze na Alku. Upoznat će se s alkarima i Alkom i mislim da je to bitno u životu svakog od nas posebno naše mlade djece."
Branko Ezgeta iz Kaštela: "Svake godine na Alku ovdje dođem vidit šušur jer se tome iz djetinjstva tradicija."
Najduže pripreme za današnji veliki dan su u obiteljima alkara. Monika Zorica, supruga alkara Ive Zorice: "Ivu je do sada, do našeg vjenčanja, oblačila njegova majka Marija. Nakon našeg vjenčanja prije pet godina tu sam dužnost preuzela ja. To je jako lijep osjećaj. I supruga i majka nose jednu veliku brigu da prođe sve u redu."
Ivo Zorica: "Isti ti je osjećaj prvu ili dvadesetu godinu. Jednostavno, mi se za to trudimo, treniramo. Mi imamo jednom godišnje naše natjecanje i tako da je uzbuđenje i trema uvijek isto."
Cijeli prilog pogledajte ovdje:
