U strogom centru Varaždina, doslovno 250 metara od varaždinske katedrale, stoji stravičan prizor. Napuštena, urušena kuća, puna štakora i miševa, a vlasnik joj je država. Velike probleme zbog kuće u državnom vlasništvu ima njezina prva susjeda. Trulež i vlaga uništavaju joj zidove, a iako se već žalila na brojne adrese, nitko nije učinio ništa.
Derutna kuća puna miševa i žohara. Njezin vlasnik očito je loš gospodar i susjed iz noćne more. A to je država, jer ta je nekretnina je u njezinom vlasništvu. I zagorčava život gospođi Mariji.
"Pogledajte tu ruševinu koju ja gledam svaki dan u centru grada. Štakori se tu šeću, idu na stepenice i sjede, miševi, mravi, gusjenice, stonoge. Ja čekam samo da mi dođe neka anakonda. Zimi je tu vlaga nesnosna", izjavila je Marija Vudrag iz Varaždina.
Iz kuće u vlasništvu države stanari su iselili prije četiri godine. I tada počinje bitka gospođe Marije i njenog brata. "Strah me za zdravlje. Uništili su mi život i imovinu. Uništili su mi sve. Ne znam više što da radim. Pomozite mi ako možete jer je sramota", dodala je.
Urušio joj se zid kuće i krovište i to više puta. Opasnost vreba kaže, iza svakog ugla, ali nitko je ne sluša.
"Bivši gradonačelnik zna, sadašnji gradonačelnik zna, državni advokat, državne nekretnine - svi sve znaju, nitko ništa ne poduzima", izjavila je Vudrag.
U Ministarstvu državne imovine su odgovorili da su bili na terenu i sve snimili. Problem je što se kuća nalazi u samoj povijesnoj jezgri grada, pa je dom štakora i gusjenica zapravo zaštićeno kulturno dobro i ne može se samo tako srušiti bez dozvole Ministarstva kulture.
Dobiveno je prethodno odobrenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine i Konzervatorskog odjela u Varaždinu za provedbu uklanjanja dijela oštećene i djelomično urušene stambene građevine. U tijeku je priprema javnog natječaja za provedbu uklanjanja dijela predmetne nekretnine, stoji u priopćenju Ministarstva državne imovine.
Kulturno dobro s kojim upravljaju nekulturno. Gospođa Marija strpljenja više nema i ne želi vlažne zidove, a ni svoju mirovinu od 1700 kuna trošiti na mišji otrov.
"Sramota je da ministar ne zna kvadraturu svoje vile. Ja znam svoj svaki kvadrat jer je ovdje utkan dio mene. Moja snaga, moja bol i suze. Sramota je da se oni tako bezobrazno ponašaju i pljuju po malom čovjeku i sirotinji", govori Vudrag.
Jasnu poruku iz centra Varaždina šalje im gospođa Marija, koja ne želi da joj država bude susjed.
