Radnička cesta - za zagrebačkog gradonačelnika cesta koja evocira uspomene na daleki Pariz.
"Predivno izgleda. Samo fali još Arc de Triumph. Triumfalna kapija na ulazu u grad, ali možda i to napravimo, nikad se ne zna", kazao je Milan Bandić.
Simbol velegradske raskoši, tako barem Wikipedija opisuje velebni
Champs Elysees ili Elizejsku poljanu. Ulica je to trgovina,
poznatih restorana, kazališta i muzeja. Čak i oni koji
najpoznatiju parišku ulicu nisu vidjeli, o njoj su čuli barem u
pjesmi.
A imamo i mi svoju Elizejsku poljanu, kako joj tepa
gradonačelnik. Tek za dlaku je manje luksuzna od pariške joj
sestrice. Nema luksuznih trgovina, ali kruh i mlijeko nadohvat su
ruke.
I oni koji žive uz Radničku, mrvicu su skromniji od Parižana. Ne treba im ni Gucci ni Prada. Barem zasad. Imaju oni drugih želja.
"Da imamo poslugu veliku lijepu, da imamo poštu. Mi to sve nemamo. Mi nemamo bankomat, mi nemamo ništa", kazala je Ljubica Turčić.
"Evo, sve nosim iz grada. U grad ste morali po namirnice? Da. Što biste još htjeli osim jedne normalne trgovine? Da sve ima. I ribe i svega", kaže Mira Tkačlić.
"Niš mi ne smeta. Dobro je, k'o Bog", kaže Željko Staroveški.
Željko, koji je, kako kaže, daljnji rođak Josipa Broza, zadovoljan je i životom uz novu cestu, kao i svojim starim kadettom kojim se njome vozi. Ne trebaju mu najluksuzniji automobili kakvi se nude u fensi salonima na Champs Elysseu.
Ne mogu se tamo kao ispod nadvožnjaka u Radničkoj kupiti rabljeni retrovizori i blatobrani za tek djelić pariške cijene.
Na pariškom bulevaru možete birati u kojem ćete se od poznatih kafea okrijepiti.
Na novom dijelu Radničke, a ni pored nje, nema mnogo mjesta na kojima možete popiti espresso. Ali gledajte to i s druge strane. Ovdje vam nitko neće naplatiti 4 eura za jednu malu kavu.
Domovinski most čak i može malo nalikovati Slavoluku pobjede. U rijetkim trenucima kad nismo ironični, moramo priznati kako Radnička cesta, nedavno otvorena u punom profilu, doista djeluje moderno. Protočna je i već je smanjila gužve pri ulasku u Zagreb s jugoistočne strane, pa se silno čekanje na kraju ipak isplatilo jer i vozači i prolaznici su doista zadovoljni.
"Čekali smo dugo, al' je dobro, lijepo. Zadovoljni", kaže Ljubica Turčić.
"Mi smo super zadovoljni. Ovdje smo iz Kozari puteva i zadovoljni smo. Supruga i ja šetamo svaku večer, a zovu susjedi iz Njemačke i kažu da je ovo sad autobahn, kužiš. Zadovoljni su, a i mi smo zadovoljni, nema šta. Sve je super", kaže Mato Bekić.
Još jedino gradonačelnikova usporedba sa Champs Elysseom nikako da nam do kraja sjedne. Ali, možda mi nemamo dovoljno mašte ili smo pak suviše nestrpljivi jer tek će niknuti i dodatni raskošni sadržaji ovdje, na rubu grada.
Gledajte to s poduzetničke strane. Ako brzo uložite u nekretninu uz Radničku, koja trenutačno ne vrijedi mnogo, uskoro biste mogli biti bogati kad joj cijena skoči na dvadesetak tisuća eura po kvadratu kao na tim razvikanim Elizejskim poljanama.
