SUŽIVOT S KORONAVIRUSOM / Pandemija pokrenula pitanje prava na rad od kuće: Ekspert za radno pravo objašnjava mogućnosti regulacije

Radno pravo ubrzano se i sadržajno mijenja posljednjih tridesetak godina, a novi zahtjev za promjenom samo je nova iteracija izazvana novim eksternim poticajem - bolešću COVID-19 - i posljedicama iste na tržištu rada i u radnim odnosima, kaže dr. sc. Viktor Gotovac, izvanredni profesor radnog i socijalnog prava na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Rupe u zakonu /

Mijenja se Zakon o radu: Sindikati upozoravaju na opasnost od smanjenja prava radnika

Rupe u zakonu /

Mijenja se Zakon o radu: Sindikati upozoravaju na opasnost od smanjenja prava radnika

Otkako je počela pandemija, aktualan je postao rad od kuće i jedno od ključnih pitanja je kako to regulirati da ne bude problema.

''Situacija i obrasci ponašanja nakon pojave bolesti COVID-19, u pravni diskurs unijeli su kao referentan pojam "rada kod kuće", ono što se formalno Zakonom o radu nominira kao mogućnost rada "na izdvojenom mjestu rada", i to utemeljenjem na ugovoru o radu na izdvojenom mjestu rada. Poimanje "rada kod kuće", ipak, bojim se, nije samo pogrešno nazivanje specifičnog ugovora o radu, nego polazi od pretpostavke da bi poslodavac, kao što radnika može osloboditi obveze rada u određenim okolnostima, mogao jednostrano, koristeći neko svoje ius variandi ovlaštenje, izmijeniti mjesto obavljanja rada. Tako, međutim, nije'', kaže Gotovac za Glas Slavonije.

''Zakon o radu, odredbama članka 17., uredio je ugovor o radu na izdvojenom mjestu rada, odnosno njegov obvezni sadržaj, kao oblik ugovora kojim se rad obavlja kod kuće radnika, ili u nekom drugom prostoru, a koji nije prostor poslodavca. Takav ugovor o radu ima biti sklopljen u pisanom obliku, odnosno biti notificiran pisanom potvrdom o sklopljenom ugovoru o radu te mu se određuje obvezni dodatan specifičan sadržaj, uz onaj sadržaj imanentan svakom ugovoru o radu'', objasnio je.

Iako je, ističe, ''polazni smisao uređenja ugovora za obavljanje poslova na izdvojenom mjestu u omogućavanju rada koji ne zahtijeva stalan nadzor poslodavca nad radom radnika, odnosno bivanje radnika na mjestu rada kod poslodavca, a što je danas povezano s razvitkom suvremenih tehnologija, ponajprije onih informatičke tehnološke osnove, odnosno i sa smanjivanjem prostornih potreba poslodavca, u uvjetima pandemije ovaj je rad postao posebno atraktivan, kako zbog pojednostavljenja osiguranja sigurnih uvjeta rada zbog nedolaska na posao, tako i zbog nemogućnosti dolaska na redovito mjesto rada zbog prekida javnog prijevoza''.

''Naravno, nije u svakom radnom okruženju ovaj rad bio jednako primjenjiv kao rješenje, iskustvo je pokazalo kako su neki poslodavci nepripremljeni za ovu vrstu rada, nadalje za neke djelatnosti nisu ostvarene temeljne pretpostavke, pa i normativne, za takav oblika rada, dok u nekim djelatnostima naša sklonost pretjeranom administriranju i birokratiziranju onemogućava korištenje prednosti rada "od kuće", na daljinu, na izdvojenom mjestu rada. No, poslodavci, proizvodnje i svijet rada, postupno se, čak i neočekivano učinkovito i žurno, prilagodio ovom načinu rada'', smatra Gotovac.

Napominje i da se ''jedna od prepreka u uvjetima potrebe brze tranzicije za korištenje ovog ugovornog oblika obavljanja rada nalazi i u zakonskom uvjetu i formalnosti ugovaranja ove posebne vrste ugovora o radu, a za taj rad potrebno je imati formaliziran pravni temelj - ugovor o radu koji odgovarajućim uređenjem tretira konkretnu problematiku takvog rada, uređenjem odnosa i u pogledu uporabe strojeva, alata i opreme poslodavca, kao i one radnikove, odnosno troškova koje radnik ima, a ne manje važno je i pitanje osposobljavanja za takav rad, i to na siguran način''.

''No, zdravstvena situacija i dinamika zbivanja, zabrane i ograničenja djelovali su na način da se rad na izdvojenom mjestu, zapravo "od kuće", i iz prostora radnika ne samo povećao, nego se to dogodilo i bez popratnog zadovoljenja formalnih zakonskih uvjeta, sklapanja posebne vrste ugovora o radu ili izmjene i dopune prethodnog ugovora sa specifičnim uglavcima ovog. A to implicira nezadovoljenje zakonskih uvjeta - sklapanja odgovarajućeg ugovora o radu - što bi moglo kulminirati izricanjem upravne mjere iz Glave VII. "Upravne mjere" Zakona o radu, podredno i prekršajne odgovornosti. Dodatne komplikacije tu bi svakako proizišle iz nepoduzimanja sigurnosnih i zdravstvenih mjera radi osiguranja sigurnih uvjeta rada radniku, a i eventualno ozljeđivanje prigodom rada na izdvojenom mjestu rada, upitno bi bilo smatrano ozljedom na radu'', upozorava Gotovac.

''Sveukupno, danas je aktualno promišljanje nekih poslodavaca da u cijelom radnom vremenu, ili u njegovom dijelu, oslobode radnika dolaska u prostore poslodavca, odnosno omogućavanja rada na daljinu, na od poslodavca neovisnom izdvojenom mjestu rada, ne samo u aktualnim uvjetima pandemije, nego i nakon nje. To bi, bez formalno sklopljenog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada moglo komplicirati rad, odnosno pretpostavljati da je i radnik sporazuman s ovakvim obavljanjem rada, a što inače ne mora biti tako, mada je u vrijeme pandemije pristao raditi na takav način'', ističe.

Stoga, zaključuje da bi ''u vezi s radom na izdvojenom mjestu rada, zakonodavac trebao promisliti neke modalitete olakšanja, ili omogućavanja rada na izdvojenim mjestu rada, bez pretjerane formalizacije, s ciljem i zaštite subjekata toga odnosa i sistemskog pristupa takvom radu bez rizika prekršajne odgovornosti, posebice u aktualnim pandemijskim uvjetima. Istom, valjalo bi promisliti modalitete zaštite radnika kojima se ovaj način rada nameće, iako s istim nisu suglasni, ili za njega nemaju odgovarajuće uvjeta na tom izdvojenom, vlastitom mjestu rada, ili im poslodavac nije spreman nadoknađivati troškove koji njima takvim radom nastaju''.

Koronakriza je potaknula i neke druge izmjene, primjerice skraćivanje radnog vremena. Gotovac napominje da je ''radno vrijeme, uz plaću, vjerojatno ključna varijabla rada, izručaj troška rada za poslodavca, ali i obračunski u pogledu plaće za radnika. Nedvojbeno, svako promišljanje promjena radnog zakonodavstva dodiruje i pitanje plaća i radnog vremena. Jednako tako nedvojbeno je da, a kada se radi o radnom vremenu, kao i o plaćama, teško se rekalibriranjem ovih instituta postiže istodobno zadovoljstvo i radnika i poslodavaca''.

''Ukratko, postoji prostor za pojednostavljenje uređenja radnog vremena, adresiranja nejasnoća koje su se pojavile i u dosadašnjoj primjeni postojećeg Zakona iz 2014. godine, postoje prijedlozi poboljšanja, ali sumnjam da će se u ovako kriznom trenutku riskirati da se značajnijim promjenama, bez konsenzusa socijalnih partnera, izazove neželjena društvena dinamika. Ono čemu se ipak nadam, jest to da će se omogućiti da se uređenja i u pogledu radnog vremena i plaća u kolektivnim ugovorima brže i jednostavnije mijenjaju, odnosno da se predvidi učinkovit oblik otkaza kolektivnih ugovora u odgovarajućim kriznim situacijama, vrsta "izvanrednog" otkaza koji bi omogućio trenutačno nastupanje posljedica otkaza u situacijama krize poput ove. Jednako tako, nadam se da će država podupirati plaće i održanje radnih odnosa radnika kod onih poslodavaca koji će zbog posljedica krize imati potrebu za radom u manjem opsegu, odnosno skraćenom radnom vremenu. Već i takav pristup učinio bi dobro i poslodavcima i radnicima, a i društvu u cjelini'', zaključuje Gotovac.