Na HAC-ovoj postaji, inače uz Dugopolje jednoj od frekventnijih na tom dijelu Dalmatine, nešto iza 18 sati prošle srijede nije bilo nikoga tko bi mogao naplatiti cestarinu i podići rampu, jer je jedinom djelatniku u drugoj smjeni - pozlilo.
Prije nego što je stigla Hitna pomoć, kao i policijska vozila iz Trogira i Kaštela, na platou ispred kućica nakrcalo se ne desetke automobila. Bijesni vozači najprije su pokušali naći nekoga od djelatnika, a onda dio njih i sami dizati rampu ili tražiti okolne prolaze za izlazak s autoceste.
U isto vrijeme u toaletu se odvijala drama djelatnika M.Š. (47).
"Smjenu sam preuzeo u 14 sati. Kako sam radio sam, bio sam i voditelj smjene i jedini blagajnik. Od prometa nisam mogao dići glavu, pa ni otići do WC-a. Kako od ranije imam nekih problema s probavom, u jednom trenutku nisam više mogao izdržati, tjerala me potreba, otišao sam u zahod. Tu sam kolabirao", ispričao je za Slobdnu Dalmaciju djelatnik HAC-a uz uvjet anonimnosti.
Kada je nakon nekog vremena došao sebi, prvo što se M.Š. sjeća bilo je trubljenje vozača i zvuk alarma koji se aktivirao svaki puta kada bi netko od vozača pokušao na silu dići rampu ili ih zaobići. Pomoć nije mogao sam zvati, jer je u žurbi u kućici ostavio mobitel.
"Ljudi su se počeli penjati i na prozorčić WC-a. Jedino što sam im uspio reći bilo je da zovu Hitnu i da sam na postaji sam. Neki mi u prvi mah nisu povjerovali, vikali su da lažem, da nekoga pokrivam i kažem gdje su drugi, da odmah dignem rampu jer žure na aerodrom i drugdje. Ja se od bolova jednostavno nisam mogao pomaknuti. Hitna je došla nakon nekih sat vremena i kada su me iznosili, vidio sam upaljena rotacijska svjetla na policijskim vozilima i masu svijeta", rekao HAC-ov djelatnik.
Prevezen je na Hitni kirurški prijem splitske bolnice i nakon
pružena pomoći dijagnosticiran mu je teži problem s crijevima
zbog kojega će uskoro morati završiti na operacijskom stolu. Od
četvrtka je na bolovanju.
I tu dolazimo da biti problema, i po priči našeg sugovornika, ali
i sindikata. Nakon ljeta, točnije od sredine rujna, prestao je
angažman sezonaca i postalo je pravilo da na HAC-ovim kućicama u
Dalmatinskoj zagori, izuzev Dugopolja gdje su dvojica, radi samo
jedan čovjek.
"Bilo je samo pitanje vremena kada će se ovo dogoditi. I to nije prvi put, ali se u javnosti o tome ne zna. Prije tri godine nama je u Bisku čovjek umro od srčanog udara, a na našoj postaji u Prgometu prije godinu i nešto kolegi je pozlilo. Sreća je da je ostao priseban, uzeo mobitel i zvao ženu, tako da je Hitna stigla spasiti mu život. Pa nama noćne smjene rade žene, i to same samcate, ili ljudi stariji od 60 godina, a neke su postaje po 10 ili više kilometara udaljene od prvih kuća i civilizacije", veli Damir Dundić, povjerenik Nezavisnog cestarskog sindikata HAC-ONC u naplatnoj postaji Prgomet.
"U poslovnoj zgradi u Dugopolju ima toliko administracije da svi ne mogu ni sjesti. Najgore je od svega što smo mi blagajnici, ni krivi ni dužni, postali gromobrani HAC-a, netko nad kojima nezadovoljni vozači istresaju svoje nezadovoljstvo, zovu nas uhljebima ili još pogrdnije. Pa kolegu koji je kada se meni sve ovo desilo u srijedu popodne saominicijativno došao i sjeo za blagajnu, jedna je vozačica pljunula u lice i izgovorila mu sve i svašta", rekao je HAC-ov blagajnik za Slobodnu Dalmaciju.
Veli da je tvrtka pretrpjela veću štetu nego da je platila još jednog čovjeka.
