Gotovo jednoglasna politička osuda haške presude, barem u onom dijelu koji govori o udruženom zločinačkom pothvatu i s lijeva i s desna, ima tu naravno mnogo i političkih i osobnih emocija, a mi smo u RTL Direktu pokušali sa što manje emocija analizirati ono što se dogodilo i što bi se još moglo dogoditi, zajedno s dugogodišnjim haškim odvjetnikom i braniteljem Tihomira Blaškića Antom Nobilom i našim političkim analitičarem, profesorom Žarkom Puhovskim.
Evo gospodo zadnji dan rada Haškog suda i najveća drama koja se na tom sudu ikad dogodila, a dogodilo ih se mnogo, ovo da smo gledali u nekom filmu, teško bi povjerovali? Teško se oteti toj simbolici?
Nobilo: Da, ovo je dramatičan kraj jedno suda i samoubojstvo pred kamerama je nešto neviđeno da se desilo u sudnicama, dogodilo se samoubojstvo već, ali u ćelijama. Ovo je zaista bilo dramatično.
Puhovski: Vjerojatno hoće, barem za široku publiku. Ono što je u ovom trenutku važno jest da je to sudište doživjelo nepovjerenje sa svih strana, a osnovano je s idejom da će izvršiti ni više ni manje nego pomirbu, što je potpuno besmisleno jer to nijedan sud ne može. I tu je doživjelo neuspjeh, a zapravo je ideja bila tamo da se stvori novi Beograd. Nekakav nadautoritet na postojeće države, neka vrsta super ega koji će uvesti pravila ponašanja - i ni u tome nije uspjelo jer nisu bili konzekventni u svom ponašanju tako da na žalost sudište nije uspjelo, osim u jednoj stvari - zahvaljujući haškom sudištu danas sudovi u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu sude bolje nego u Haagu.
Kako je tehnički bilo moguće da se dogodi da general Praljak u sudnicu unese bočicu s otrovom?
Nobilo: Netko mu je morao donijeti iz vanjskog svijeta. To mogu biti službene potplaćene osobe ili prijateljskog lica. Radi se o velikom propustu službe sigurnosti. Policija mora hitno mora pronaći krivca tko mu je pomogao u izvršenju samoubojstva. Ne znači da je danas donesen otrov, pa će biti veliki problem odrediti kada je to bilo jer su generali dobivali veliki broj posjeta tijekom godina.
Mi smo svi iznenađeni, ali govori li ovaj čin da je Praljak zapravo bio jedini spreman na ovakvu presudu?
Puhovski: To je, bojim se, jako važna stvar o kojoj se ne govori, on to nije donio za slučaj da bude oslobođen nego je očekivao barem tu mogućnost. Mnogi, čak ni ja nisam to očekivao, mislio sam da će biti smanjena kazna, ali smeta me što se u Hrvatskoj unisono govori da je presuda nepravedna, a da je nitko vidio nije. Nego se samo reagira je li sad Hrvatska ugrožena ili nije. Po mom sudu to će Hrvatsku državu ozbiljno oštetiti u političkom i svakom drugom smislu, to će teško oštetiti hrvatsku zajednicu u BiH, o tome nema spora. Ali to ne znači da je presuda nepravedna.
Nobilo: A tko utvrđuje povijesne činjenice? Mi u Hrvatskoj smo unaprijed stvorili svoj svijet činjenica, svoju istinu. Čak smo upregnuli Sabor s deklaracijom koj je utvrdio istinu o Domovinskom ratu, a jedan segment se odnosi na BiH. Mi kao država imamo državnu istinu i tko god je dovede u pitanje koje se odnosi na obrambeni rat u Hrvatskoj i rat u BiH u odnosi na Hrvate, taj govori neistinu. Mi smo zarobljenici politika iz '93. godine. Bit će lošiji efekti ako se identificiramo s tadašnjim politikama. Ne možemo ovako negirati hašku presudu, a da je nitko nije pročitao, već unaprijed zauzimati negativni stav. Shvaćam ljude koji emotivno reagiraju, ali lidere ne. Plenković je trebao osuditi zločine povezane s ovom presudom, a ne ovako globalno je osuditi.
Vi se slažete da će perkusija ove presude biti konačna?
Puhovski: Hoće pogotovo ako se nastavi s time da predsjednica države šalje oduševljena pisma i ako premijer pokušava nekakvu nesvrstanu poziciju zauzeti u kojoj negdje leluja između zločina i zločinaca, a govori se zapravo samo o političkim pitanjima. To je pogrešno
Je li upravo Slobodan Praljak ta poveznica između vrha hrvatske države i HVO-a? S obzirom da je bio pomoćnik ministra obrane u Hrvatskoj pa je završio u HVO-u...
Nobilo: Mislim da ne. Njegova uloga je predimenzionirana, on je manje bio vojnik, a više motivator na terenu. Jasno je bilo da je Tuđman imao guvernera za BiH, a to je bio Gojko Šušak, njega se apsolutno slušalo, a on je slijedio Tuđmanovu ulogu.
Ovo da je UZP, to jest neko političko pitanje?
Puhovski: Tko god je živio u Hrvatskoj devedesetih jako dobro zna da se u tzv. Republici Herceg-Bosni događalo ono što su rekli Tuđman i Šušak. O tom nema dvojbe. Prema tome, ti zločini koji su tamo obavljeni su obavljeni barem uz znanje indirektno Zagreba i to nitko danas nije u stanju reći jer su Tuđmana i lijevi i desni uzeli kao ikonu, 'njega se ne smije dirati', Hrvatsku se ne smije dirati i onda nastradaju žrtve po drugi put.
Ono što je ovdje problem nije samo tekst nego kontekst. Kontekst je takav da nakon presude Mladiću prije tjedan dana ispada da je Hrvatska dodatno opterećena, a sam tekst nije mimo činjenice koje znamo iz tog vremena.
