Emotivnom komemoracijom za najbliže prijatelje i obitelj Parni valjak u Lisinskom se oprostio od svog Akija. Uz članove benda posljednje zbogom su mu uputile i brojni drugi kolege iz svijeta glazbe, a posebno emotivno bilo je čuti što su o svom djedu Akiju rekli unuci.
Je li moglo drugačije završiti? Nije, kažu svi. Aki je rođen bez
kočnica. Život je proživio onako kako netko drugi ne bi u 300
godina. Kamo god je išao s njim je išao i njegov osmjeh.
"Puno prekrasnih, nevjerojatnih trenutaka. Volio bi da je bilo
više tih trenutaka. Nadam se da sam naslijedio njegovo srce, eto,
to se nadam. A ostalo mi više ništa ne treba", kazao je
Kristijan Rahimovski, sin Akija
Rahimovskog.
Posebno emotivno o svom prijatelju i suradniku i danas je govorio
Hus.
"Ja sam jučer pukao. Ja sam jučer na sahrani ko' da mi je došlo
konačno kad sam vidio lijes i kad sam vidio i kad sam shvatio: to
je stvarno istina. Mislim, puko sam. Malo sam valjda podcijenio
emocije, precijenio one neke miligrame koje sam popio da bi bio
miran. Danas sam uduplao pa ću probat bit miran", rekao je
Husein Hasanefendić Hus, Parni valjak.
Ali glas je ipak zadrhtao.
"On je bio, vrlo često kamenčić u mojoj cipeli. Pola mojih bora
je zbog njega, ali puno veći dio mi je ispunjavao dušu i srce. Ja
bih napisao neki tekst i onako nesiguran 'jel to ima nekog
smisla' i onda je on to zapjevao i onda je valjalo i onda je
imalo smisla", kazao je Hus.
"Pamtit ću ga po tome što meni osobno nije rekao u životu ni
jednu jedinu krivu riječ, ružnu ni povisio ton. I pamtit ću ga
što je za mene bio jedan od najvećih pjevača svih vremena i to
mislim u svjetskim okvirima", poručio je Dino
Bahtijarević, menadžer Parnog valjka.
"On je bio glazbenik s identitetom. Ja bih željela to istaknuti,
s identitetom jer nema više drugog Akija. Niti je bilo prije,
niti poslije", izjavila je Josipa Lisac.
Na komemoraciji je bila i Akijeva obitelj. Njegovi unuci dokaz su
da nije samo glazba ono dobro ostavio iza sebe.
"Mene je jednom dok je bila nova godina posjeo na koljena i tako
smo pričali, i malo su ga emocije ponijele. Pa malo je bio tužan
pa ga nisam dobro baš razumio, ali je uglavnom govorio o životu i
što me sve čeka", kazao je Filip Rahimovski,
unuka Akija Rahimovskog.
