Istražili smo kome smeta suočavanje s prošlošću i može li to štetiti budućnosti, a gosta RTL-a Danas Vladimira Šeksa upitali smo za komentar o cijelom slučaju.
Vi ste kao politički nepoćudan početkom 70-ih otpušteni iz službe; zbog "protudržavne djelatnosti" početkom 80-tih završili ste u zatvoru. Jeste li ikada vidjeli svoj dosije?
1971. godine sam kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku protiv službe državne sigurnosti, danas UDBA-om zbog nezakonitog postupanja i odnošenja na desetke tisuća pismenih pošiljaka iz osječke pošte i radi nezakonskih prisluškivanja telefonskih uređaja. Tada sam bio prvi u komunističkom svijetu koji je pokrenuo istragu protiv tajne političke policije. Nakon sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu, bio sam izbačen iz službe i služba državne sigurnosti me je kao jednog od neprijatelja broj jedan pod neprekidnim nadzorom držala sve do 15. svibnja 1990. godine. Vidio sam svoj dosje, on ima oko 300 stranica, a u njoj su potpuno istinite informacije.
Unatoč ovim podacima iz biografije, prati vas priča da ste i Vi bili suradnik Službe državne bezbjednosti kodnog imena “Sova”, što je kasnije tvrdio i Boljkovac. Je li Vam takva informacija stvorila ozbiljnije probleme u životu?
Ja sam to opisao u svoje prve dvije knjige dokumentirano. 1992. godine Josip Boljkovac koji je nešto prije bio ministar unutarnjih poslova, a nakon toga posebni savjetnik, zajedno s Josipom Manolićem, poveo je jednu operativnu akciju pod kodnim imenom 'Sova' u kojoj sam ja bio praćen i nadziran jer su me osumnjičili da se bavim terorističkim djelatnostima. Hrvatska UDBA pod vodstvom Manolića i Boljkovca je meni prišila taj naziv. Ja sam dokumentirano, argumentirano u svojim sjećanjima na '91. godinu pokazao besmislenost tih laži.
Vi se zalažete za otvaranje svih dosjea, želite da se otvore i UDBINI dosjei, međutim - u tom dijelu sugerirate oprez. Zašto?
Dvije su stvari, ja se zalažem za to da se bezuvjetno otvori sva dokumentacija vezana za djelovanje organa komunističkog režima, od armije, sudova, tužiteljstva, partijskih komuniteta od 1945.-1990. godine. To treba otvoriti javnosti. Što se tiče UDBA-e predlažem se uradi ono što je radila Njemačka - da se napravi jedno povjerenstvo koji će sve te dosjee pregledati, utvrditi jesu li autentični jer se zna da je UDBA krivotvorila dosjee. Kad bi nepristano povjerenstvo utvrdilo da se doista radi o autentičnim dokumentima i da su osobe koje su bile suradnici ili agenti UDBA-e činile zlouporabe određenih vrijednosti demokratskog društva, to bi bila određena vrsta lustracije i ti bi se ljudi trebali ukloniti iz javnog života.
Kako komentirate izjave poput one Ante Nobila da će otvaranje arhive naštetiti desničarima, a da bi se na udaru mogla naći i Katolička crkva. Može li otvaranje komunističkih dosjea biti neugodno i za sam HDZ s obzirom na više od 70 tisuća bivših komunista u njegovim redovima?
U najvećem interesu HDZ-a je da se otvore svi arhivi i da se ispita svaki pojedinačni slučaj iz UDBA-inih dosjea. To je već jednom učinjeno devedesetih godina. Svi oni koji su bili u represivnom sistemu, koji su sudjelovali u obrani i stvaranju države, su na taj način lustrirani. Nakon '71. neki su postali žrtve komunističkog represivnog aparata - samo neki od njih su bili Tuđman, ja... Borio sam se protiv te UDBA-e, nema osnove za lustraciju.
