Danijela Duić, rođena Vinkovčanka koja već godinama živi u zagrebačkoj Dubravi, pokrenula je GoGetFunding kampanju u kojoj prikuplja novac za rampu koja će joj pomoći svladati pet stepenica pred samim ulazom u zgradu i 16 stepenica koje vode do njezinog stana na prvom katu.
Njezina životna priča zakomplicirala se prije više od 25 godina. Od tada vodi bitku s multiplom sklerozom (MS), bolesti koja ju je prikovala za invalidska kolica posljednjih šest godina, upravo toliko je zatočena na prvom katu zgrade bez lifta. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, prijatelja i susjeda, s vremena na vrijeme napusti svoja četiri zida, no njezin izlazak i ulazak u stan ovise o drugima.
Skromna, vedra duha, pozitivna i do neba zahvalna, Danijela se ustručavala pitati financijsku pomoć, smatrajući kako "njezin problem nije velik, te da ima osoba kojima je potrebnija pomoć nego njoj".
Kako sama kaže, "nekad bi samo htjela otići do obližnje trgovine ili izaći na zrak, na kavu, ali ovisim o drugima i njihovoj pomoći".
Ono što je njezina želja je samostalnost, da ne ovisi o pomoći susjeda ili prijatelja taksista koji ju nosi preko ramena do prvog kata. Nažalost, ni prijatelj taksist joj više ne može pomoći kao nekada jer je nedavno prebolio koronu pa zbog slabosti i kratkog daha ju ne može popeti do njezinog stana, već joj samo pomoći pri spuštanju.
"Imam asistenticu koja mi pomaže četiri sata radnim danom, ali do bolnice ili trgovine ne mogu otići jer sam vikendom sama", kaže Danijela. Gotovo nitko od nas nije pomislio da prvi kat može biti toliko visoko i daleko, dok se čeka nečiju dobru volji i pomoć pred zgradom.
Mnogi nisu mogli podnijeti ostanak u svoja četiri zida za vrijeme lockdowna pozivajući se na Ustav i slobodu kretanja, a zaboravljaju da osobe poput Danijele i njezinog "lockdowna" traju godinama.
"Bilo je tu donacija od pet do nekoliko stotina kuna", rekla je Danijela koja je neizmjerno zahvalna na do sada prikupljenom iznosu koji je daleko od onog za što joj je potrebno - rampu koja će joj pomoći u dolasku na prvi kat zgrade.
Iako je nešto financijskih sredstava uplaćeno na njezin račun, a ne preko GoGetFundinga, Danijeli fali još novca kako bi se, za prvu ruku, mogla montirati rampa barem preko 16 stepenica. Kaže da će onih pet svladati uz nečiju pomoć, jer i nije toliko složeno za prvu ruku.
Odnedavno je u mirovini, pa joj druženje s ljudima još više nedostaje nego prije, a prisjeća se i odlazaka na bazenski kompleks na Sveticama gdje je uz pomoć trenera i vježbi napuštala bazen hodajući. Vježbanje na bazenu joj nedostaje zbog tog oslobađajućeg osjećaja kada odlazi kući.
Naravno, pomoć je tražila od bivšeg zagrebačkog gradonačelnika i pravobraniteljice, ali kako tvrdi, nije mogla doći do njih pa je sva komunikacija stala na mailovima i onom dobrom starom "Vidjet ćemo što se ondje da napraviti" nakon čega se ne bi poduzeli nikakvi koraci.
Njezino zdravstveno stanje se pogoršalo za vrijeme pandemije,
kada je KB Dubrava bila prenamijenjena u covid bolnicu. Dobila je
sepsu i upalu pluća zbog čega su je hranili na sondu. Zbog drugih
zdravstvenih komplikacija, uz navedene, njezina tjelesna masa
pala je na svega 28 kilograma.
"Jasna me moja udebljala, sada sam puno bolje. Dobila sam na
kilaži", našalila se Danijela koja zrači optimizmom.
Iako farmaceutska industrija još nije razvila nikakav lijek za ovu bolest, mnogi koji boluju od multiple skleroze, okreću se alternativnim rješenjima ili eksperimentalnim lijekovima, no i za to je potrebna poprilična svota novca. Za sada, Danijela samo želi napustiti svoj stan i otići do trgovine, bolnice ili nešto ljepše, na kavu s prijateljicom. Ako se prikupi višak novca, Danijela kaže kako će ga utrošiti na rehabilitacije, prilagodbu stambenog prostora, prvenstveno kupaonice, nova kolica i ostale potrepštine.
Ako želite pomoći Danijeli da samostalno može izaći iz stana, na ovaj račun možete uplatiti novac:
ADDIKO BANK - IBAN: HR4625000093207206262
Za plaćanje iz inozemstva SWIFT/BIC CODE je HAABHR22
Opis plaćanja obavezno - DONACIJA ZA RAMPU
Upoznajte Danijelu preko njezine priče u kojoj je izložila svoje probleme s kojma se susreće:
"U ljudskoj je prirodi otpor prema preprekama. One su tu da ih se ukloni, preskoči ili zaobiđe.
No, ponekad su vam namenutna ograničenja iako je vaša želja velika.
Ponekad tijelo ne sluša. Sami ste, trebate pomoć.
Upravo zato čitate moju priču.
Ja sam Danijela Duić i trebam pomoć dobrih ljudi. To je zadnje što mi je preostalo, stoga da vas upoznam s čime se borim više od 25 godina.
Multipla skleroza ne pita jeste li spremni na nju. Borila sam se protiv nje plivanjem, fizikalnom terapijom, lijekovima i tretmanima koje sam sama financirala. Ona je pobijedila, vezala me uz invalidska kolica i zatočila na prvom katu zgrade bez lifta.
Moja je bolest neizlječiva. Više ne može pomoći išta osim mogućnosti liječenja matičnim stanicama što je još u fazi eksperimentalnog istraživanja. Opcije borbe su mi uporne fizikalne vježbe, plivanje i neurorehabilitacija robotikom što nažalost iziskuje više novaca nego što mogu platiti.
Isprobala sam razne tretmane, botox u noge zbog spazmova, ali nažalost nije bilo učinka koji sam očekivala. Neurorehabilitacija robotom Lokomat pokazala je pomak i smanjenje spazmova, ali financijski mi je bilo nemoguće nastaviti, da bi me potom korona posve zatočila u stan.
Otkako se bolest pojavila, izgubila sam puno toga. Posao, dečka, slobodu. Živim sama, a svaki odlazak u bolnicu kad mi se stanje pogorša, predstavlja mi problem jer nemam lift niti rampu za kolica. Tada ovisim o dobroj volji ljudi koji bi mi pomogli da me prime u ruke i odnesu u prizemlje.
Ranije, dok sam se još mogla ograničeno kretati i ustati iz kolica, koristila sam ZET-ov prijevoz za osobe s invaliditetom, ali radi pogoršanja stanja više nisam u mogućnosti samostalno se spustiti i popeti u zgradu po stepenicama.
Moji odlasci iz zgrade neko su se vrijeme bili sveli na korištenje TAXI usluga, koje sam sama financirala. Neizmjerno me veselilo što su mi dobri vozači u TAXI službi izlazili u susret, te me nosili niz i uz stepenice. Ovim im putem zahvaljujem od srca.
Trudim se biti pozitivna, jer imam krov nad glavom. Živim u stanu za koji moram još dugo plaćati kredit, stoga prodaja stana nije opcija. Kupaonica je morala bili renovirana i prilagođena osobi s invalidskim kolicima. Godinama sam se borila u tišini, nisam plakala, nisam tražila samilost, računala sam na prijatelje, no izgubila sam mnoge. Izgubila sam i dečka s kojim sam podigla kredit, no on je nastavio svojim putem kad se moje stanje pogoršalo, tako da s mojom invalidskom mirovinom pokrivam pored toga i lijekove koji nisu na listi HZZO-a, vraćam pozajmice na koje sam bila prisiljena kad nisam imala drugog izbora.
Mnogi se danas bore i s gorim bolestima, žive u gorim uvjetima, stoga suosjećam, ali moje se stanje pogoršalo uslijed pojave korone. Svaki sat i dan, na kraju i tjedan samoće čini me tužnijom, jer se i tih par ljudi koji mi znaju pomoći oko nečega što više ne mogu sama obaviti, već mjesecima boji doći do mene da me ne bi slučajno zarazili jer bi u mom slučaju to moglo imati smrtni ishod.
Potresi koji su ljuljali moju zgradu dok sam sama sjedila u četiri zida u kolicima, bez mogućnosti da napustim zgradu, doveli su me upravo ovdje, pred vas, da vas zamolim pomoć.
Susjedi su tu da pomognu, ali dokad? Prijatelj koji me nosio niz stepenice, obolio je od korone i oslabio. Preostaje mi samo sanitet do bolnice, a za sve drugo moram platiti privatni prijevoz.
Od svojeg rođendana 2018. godine sve je nekako krenulo nagore. Završila sam u bolnici s teškom upalom mjehura, dva tjedna nakon oporavka, ponovno sam odvedena u bolnicu jer sam dobila sepsu i upalu pluća. Spašavali su me u KB Dubrava sondom preko koje sam intubirana zbog skupljanja vode na plućima, hranili me samo sondom u nosu, borili se si nizom drugih bolesti koje su me totalno fizički, psihički i materijalno uništile. Smrt je bila na korak od mene, no izborila sam se, izašla sam kao pobjednik u toj bitci iako s nekoliko dodatnih groznih dijagnoza, ali iz bolnice sam izašla sa samo 28 kilograma.
Bila sam osuđena na ležanje u krevetu, s kateterom i pelenama. Tu nije bio kraj, kroz nekoliko dana novi posjet KB Dubrava zbog operacije pripraslica na crijevima.
Nakon toga svega, bila sam prisiljena na 24-satnu kućnu njegu. Netko je stalno morao biti uz mene, pošto su mi roditelji jako stari i daleko, imala sam asistenticu koja je 4 sata radnim danom, bila sa mnom i olakšavala mi mučan život.
Bila sam u privatnom domu, kojeg sam morala plaćati, gdje me nastojali rehabilitirati i vratiti u stanje prije prvog odlaska u bolnicu. Hvala im puno na trudu i predanosti, učinili su mnogo!
Stanje nije bolje. S time sam se pomirila. I neće biti bolje, no jedna je stvar koja bi me vratila u životu, dala mi slobodu. Izlazak iz ova četiri zida koja promatram godinama u samoći.
Rampa mi u zgradi gdje stanujem, još nije postavljena, zapelo u birokraciji. Ona je ono čemu se trenutno jedino nadam, jedan mali prozor u svijet.
Ne predajem se, znam da postoje još ljudi koji će prepoznati iskren poziv u pomoć. Svaki iznos je dobrodošao nekome tko samo želi ponekad izaći ispred zgrade, stajati na suncu i vjerovati da je zdrav čovjek. Ako poznajete nekoga tko bi mogao pomoći, možete mi se javiti. Ako trebate uvid u medicinsku dokumentaciju, na raspolaganju sam", stoji u opisu kampanje gdje prikuplja novac.
Inače, multipla skleroza je autoimuna i neurodegenerativna bolest u kojoj imunološki sustav napada mijelin koji pokriva živce. Upravo oštećenje mijelina dovodi do komplicirane i teže komunikacije mozga i ostatka tijela. Ipak, valja istaknuti kako je gotovo nemoguće poboljšati situaciju kada dođe do oštećenja živaca.
