Čak 53 dana ljudi u Hrvatskoj živjeli su bez onoga po čemu su
poznati i izvan granica - bez sjedenja u birtiji. Ali danas je
apstinencijskoj krizi konačno kraj - kafići opet rade, ljudi su
požurili na kavu s toplim mlijekom, kratki espresso, na pivu
poslije posla,
na raspravu na terasi, ili samo ponovno dodirnuti šank. I evo ih.
Već se žale jer nema novina, već prigovaraju što ih ne može više
za stol.
Osjećaj slobode
Što god da se danas stavilo u kavu, pilo se sa jednim novim osjećajem slobode.
"Ovo mi je neopisivo. Šokiran sam, imam osjećaj da sam se ponovno rodio. Velim, mislio sam da sam umro, od sada kad sam počeo ovdje dolaziti, sad se sve otvorilo'', kazao je Grof Marincel.
Nakon 53 dana, aparati za kavu su napokon upogonjeni, mlinci rade punom parom, a bariste su napokon na svojim radnim mjestima. Ali uz neke novitete.
''Pa preporučljivo je imati, nije obavezno, ali se pridržavamo zbog nas samih i gostiju'', kazao je konobar Tomislav.
''Malo je naporno, fali zraka, ali na sve ćemo se naviknut. Bitno da se radi. Skuhao sam pedesetak kava'', izjavio je barista Andrej.
Isto toliko puta je i dezinficirao stolove, jer to sada mora nakon svakog gosta. Uz jutarnju kavu, neizostavan je ritual i pregledavanje što se dogodilo dok smo spavali. Jedini je problem što taj ritual narušavaju oprečne upute nadležnih.
''Možemo imati, jučer je donesena odluka, dakle s 10.5. da možemo imati novine i od sutra će naši gosti moći čitati novine'', rekao je Tomislav Žarko, voditelj smjene.
''Ne smijemo imati novine, tako su rekli iz Vlade jer se ne može dezinficirati papir'', izjavio je voditelj Denis Stjepanović.
S novinama ili bez, na razmaku, u društvu ili solo, prva kava se negdje oko podneva pretvorila u prvu pivu ili žesticu. ''Ovo je tek prva, a vidit ćemo di će to završit'', komentirao je Josip.
Falilo društvo
Bila to kava na rivi, osječkoj ili zagrebačkoj špici, starija gospoda koja na Dolcu ispijaju svoju popodnevnu pivu ili mladi koji se sunčaju na Opatovini, tijekom 53 dana ograničenog kretanja svima je nedostajala ista stvar:
''Što mi je falilo najviše, društvo. Biti s ljudima i frendovima'', opisao je Bruno. A nisu maske, rukavice i distanca jedina mjera. Prije pandemije, wc su se obilazili svakih sat vremena i preko dana se čistili po potrebi.
''Sada smo odlučili sami na svoju ruku da ih svakih sat sat i pol dezinficiramo iako se Vlada još nije usuglasila oko toga'', kazao je Stjepanović.
Uz kafiće, danas su se otvorili i restorani.
''Jedva sam čekao da počnem da radim, baš mi je bilo teško biti kući. Odmorio sam se od gužve, bilo mi je ok malo u miru, kući si odmaraš, ležiš, jedeš, udebljao sam se i tako'', kazao je konobar Ognjen.
Osim kilograma, neodlaženjem u kafiće i restorane, neki su uštedjeli i novac.
''Kad izlazim van, potrošim jako puno novaca, ali trenutno zbog
korone nisam trošio'', kazao je Antonio.
Ili su ga pak potrošili na neke druge stvari. I tako ćemo još
neko vrijeme živjeti: lokali do daljnjega rade do 23 sata, a neki
luđi izlasci će još neko vrijeme - pričekati. No i to ćemo bolje
podnijeti jer od danas ponovno možemo izgovoriti rečenicu 'Idemo
na kavu.'
