U centralnoj partizanskoj bolnici na Petrovoj Gori, liječile su se tisuće vojnika za vrijeme Drugog svjetskog rata, bila je to prva i najveća takva bolnica u cijeloj Europi.
I dok sličnu, ali manju bolnicu u Sloveniji godišnje posjeti 250.000 ljudi, kod nas takva vrsta turizma dosad nije nikog zanimala. Ali načelnik općine Vojnić vidio je da Slovenci na tome rade i dobru promociju i dobar biznis pa se možda i kod nas nešto pokrene.
Skriveno u sjeni guste bukove šume, u Drugom svjetskom ratu to je bilo mjesto spasa za tisuće ljudi sa šireg područja Korduna. Lječilište i utočište za ranjene vojnike i civile kakvo dotad nije viđeno, u bivšoj je državi bilo memorijalni park, u posljednja tri desetljeća prepušteno je zaboravu.
U njoj su spašeni mnogi životi partizana ranjenih u borbi protiv okupatora. U danas derutni kompleks prve i najveće šumske bolnice u okupiranoj Europi, za vrijeme Jugoslavije dolazili su razredi djece i omladine iz cijele države, i slušali o slavnim danima NOB-a.
Kroz nju je prošlo 5000 ranjenika
Mogli su čuti kako je kroz nju prošlo preko 5000 ranjenika, a više od tisuću ih je umrlo i pokopano pri vrhu kompleksa. Bolnica je imala kirurški, pa i zubarski odjel, na vrhuncu 1944. je kompleks činilo preko 30 objekata. Njegov veći dio u 60-ima je u potpunosti rekonstruiran, priča nam gospodin Čedo koji danas brine o održavanju, čiji je otac godinama radio u memorijalnom parku.
"Preko dana su bili kustosi, preko noći su bili čuvari, moj otac ih je razvozio pa znam tu priču. Preko noći je cijeli kompleks bio osvijetljen, a preko dana su kustosi, mislim da su po dvojica bili, kako bi koja grupa došla, tako su ih vodili po određenim objektima", kaže čuvar spomeničke baštine Čedo Studen.
Osim gospodina Čede, danas nikakvih službenih vodiča nema, niti itko vodi računa tko gdje ulazi.
Iz Ministarstva kulture odgovorili su nam da se kompleks sustavno održava, ali i da je to zahtjevan zadatak, jer su objekti u gustoj šumi, grane ili stabla često oštećuju krovove, a vlaga utječe na drvene konstrukcije. Zato je potrebna temeljita obnova koju već godinama nastoji pokrenuti načelnik općine Vojnić.
HDZ-ov načelnik će je obnoviti
HDZ-ovac na izborima ide po peti mandat, a za razliku od nekih stranačkih kolega koji u pitanje dovode i samu crvenu zvijezdu, ne vidi nikakav ideološki problem oko ulaganja u partizansku bolnicu.
"Imamo mnoge tehničke mogućnosti da bi to danas bilo suvremeno i prihvatljivije današnjem vremenu. Mogli bi se, recimo, ugraditi audiovizualni efekti u zemunicama, tako da bi posjetitelji došli u zemunicu u potpuni mrak i doživjeli sve što su i ti ranjenici doživljavali za vrijeme Drugog svjetskog rata", kaže HDZ-ov načelnik općine Vojnić Nebojša Andrić.
Tako su pokrenuli inicijativu prema kolegama iz Slovenije koji su temeljito obnovili partizansku bolnicu Franja kod Cerknog. Iako znatno manja od one na Petrovoj gori, godišnje je posjeti četvrt milijuna turista. Poduzetni susjedi predložili su je za UNESCO-ov popis svjetske baštine, za što bi imali veće šanse da se prijave u partnerstvu s bolnicom na Petrovoj gori.
"Oni su bili kod nas, mi smo bili kod njih u posjetu Petrovoj gori. Svima nam se to čini kao pozitivna ideja. Naravno, pravo je pitanje u kojem bismo je trenutku mogli realizirati", kaže voditeljica Partizanske bolnice Franja Milojka Magajne.
"Antifašizam je nešto čime se moramo ponositi"
Od posljednjih organiziranih posjeta djece i mladih Petrovoj gori prošlo je više od 30 godina. A baš jučer smo dobili potvrdu da više od polovice maturanata ne znaju što bi mislili o karakteru NDH. Stručnjaci zato obnovu bolnice i povratak školaraca na Petrovu goru vide kao idealnu priliku za pozitivan pomak.
"Antifašizam je nešto čime se moramo ponositi, ne samo hrabrošću tih mladića i djevojaka, nego upravo tom spremnošću da zajedno, bez obzira na nacionalno, pa i klasno, od profesora, intelektualaca do običnih seljaka, da se zajedno bore protiv većeg zla", kaže povjesničar Hrvoje Klasić.
Borbu onih u prvoj partizanskoj bolnici usred šume, većina je barem zasad zaboravila.
