Zbog neplaćenih dodataka na plaću, noćnih i prekovremenih sati te vikend-dežurstava i prekovremenog rada tijekom devet godina, Republika Hrvatska vojniku Tomislavu M. iz Varaždina morat će isplatiti čak 293.000 kuna, koje će s kamatama znatno premašiti brojku od 300.000 kuna.
Uz sve to morat će mu platiti i troškove postupka u iznosu od 55.000 kuna, odlučio je tako nepravomoćnom presudom Općinski sud u Karlovcu, piše Jutarnji list.
Prema službenim podacima iz Godišnjeg izvještaja o obrani za 2016. godinu, protiv MORH-a se vodilo 4159 tužbi iz područja radnih sporova. Samo prošle godine Ministarstvo obrane dobilo je novih 1596 novih tužbi iz tog područja. Najvećim dijelom, stoji u izvješću, tužbe se odnose na prekovremeni rad, rad u turnusu, dežurstva i stražu.
Ono što vojnika Tomislava M. izdvaja iz mase stotina drugih jest presuđena svota, jer dosad javnosti nije poznato da bi nekom od djelatnih vojnih osoba bio dosuđen toliko velik odštetni iznos. Poznat je i slučaj petorice pripadnika protupožarne eskadrile HRZ-a, kojima je prema sudskoj presudi MORH morao platiti nešto više od milijun kuna jer im nije uredno isplaćivao dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, rad u drugoj smjeni te rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 2003. do 2006. godine.
Svjestan problema, MORH već godinama u proračunima osigurava sredstva za izgubljene tužbe.
U svojim odgovorima na tužbe vojnika u MORH-u se pokušavaju obraniti tvrdeći da je Zakonom o službi u oružanim snagama bilo propisano da djelatna vojna osoba ne ostvaruje pravo na plaću za prekovremeni rad ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, kao i da se dežurstva uređuju rasporedom dnevnog i tjednog radnog vremena, ali im ta obrazloženja ne prolaze, jer sud pojašnjava kako MORH nije imao propis kojim se reguliraju materijalna prava njihovih djelatnika te da obračun u konačnici nikako nije mogao ići na štetu tužitelja, koji su taj rad doista obavljali.
U konkretnom slučaju, sudski postupak vodi se od 2009. godine, tada za neisplaćena sredstva od 2006. godine, a kako je vrijeme prolazilo, tužitelj je pribrajao nove odrađene, a nenaplaćene sate, sve do 2015. godine. Dobiven sud na Općinskom sudu, a presudu je potvrdio i Županijski sud 2011. godine, poništio je Vrhovni i vratio na ponovno suđenje jer prema njihovu pravnom shvaćanju nije “životno prihvatljivo da bi efektni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata na dan - više dana uzastopno”.
Iako je i u tom novom postupku tužena RH u odgovoru na tužbu osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, sud je donio presudu u korist vojnika. Obrazlaže kako nije sporno da je on obavljao poslove na koje je raspoređen, da je radio prekovremeno noću, subotama i nedjeljama i blagdanima, u dežurstvima i na stražama, a da mu poslodavac za taj rad nije u cijelosti isplatio dodatke na plaću, smatrajući da mu za taj rad pripada uvećana plaća. Isto tako, sud nije prihvatio tezu da “nije moguće neprekidno sedam dana uzastopno biti na straži”.
- Iz evidencije je utvrđeno da je tužitelj bio na straži sedam dana neprekidno. Kada je bio na straži 24 sata, imao je 48 sati slobodno pa ponovno i ponovno straža. Upravo to dokazuje da ono što tužena smatra nemogućim, u naravi jest moguće i mimo svih propisa, na koje se poziva tužena.
Dakle, vojnik stražar nema ‘redovan rad’ te ‘radni zadatak izvan radnog vremena’ jer je straža jedan radni zadatak, koji traje, i to dva sata straža, dva sata odmor, i dva sata priprema - odmor u odori - obrazložio je karlovački sud, dodajući kako se pauza za vrijeme obavljanja stražarske službe u trajanju od dva sata ne može smatrati prekidom rada, odnosno dnevnim odmorom, nego se i to vrijeme mora uračunati u ukupno radno vrijeme, piše Jutarnji list.
