dani prisjećanja / Kako se nositi sa smrću bliske osobe?

Prije šest mjeseci Ivan je izgubio Zdenku, ženu svojeg života. Nakon što joj je dijagnosticiran tumor koji je metastazirao, on je svaki dan provodio u bolnici. Naposlijetku mu je umrla na rukama.

"Kad me doktorica pozvala, znao sam da je nešto. Kad su rekli 'supruga vam ima tumor' zaurlao sam da me cijeli Sveti Duh čuo", priča Ivan.

Nakon ovog gubitka Ivan više nije isti. Piše pjesme i jedino što ga održava na životu su njihove dvije kćeri.

"Obećao sam joj da ću čuvati, kako je rekla, plodove naše ljubavi. Tu je moja knjiga zatvorena, ja više nisam bitan, bitna su naša djeca", kaže Ivan.

No, ni djeci nitko ne može zamijeniti majku. To najbolje zna Ivana Kovač, koja je majku dobila i onda naglo izgubila.

- Kod vas je zanimljiva priča jer ste usvojeni. To je onda još posebnija veza?
- Posebna veza. Ona je bila zvijezda vodilja i ostavila mi je korijenje dobrote. Nadam se to prenijeti na svoju djecu.

Ivanin sin, trogodišnji Marijan, nažalost baku zna samo sa slika. No, Ivana mu svakodnevno priča o ženi koja joj je bila sve.

"Nikakav dobitak na lotu ne može se usporediti s tim, ona je meni dala život. Bez obzira što me nije rodila, od nje sam dobila život", kaže Ivana.

"Uvijek mi je govorila: 'Nemoj nikad imat stisnutu šaku jer nikad ništa neće ući u nju. Otvori je, dat ćeš, ali ćeš i primiti'", prisjeća se Ivana.

Obilje ljubavi primili su ovo dvoje ljudi, Ivana od majke Mare, a Ivan od svoje Zdenke. Iako vrijeme prolazi, ona da ono liječi rane, kažu, nije istinita.

Gubitak voljene osobe, prema znanstvenim istraživanjima, najveći je stres u životu. Iz tog razloga jako je važno, kažu stručnjaci, kako će odrasli djeci ispričati priču o  gubitku.

"Važno je sve reći. Djeca intenzivno doživljavaju gubitak, mora im se reći prirodno i govoriti istinu", objašnjava psihologinja Ivanka Jukić Lušić.

"Vjera pomaže, samo je važno naglasiti da nije Bog uzeo jer onda djeca mogu misliti da može bilo koga uzeti", kaže psihologinja Jukić Lušić.

To vjeruje i maleni Marijan. Tako mu je mama ispričala gdje je zapravo njegova baka Mara.

"Vjerujem u Boga pa sam rekla da je na nebu i da je u raju jer to zaslužuje", kaže Ivana.

Možda je njima gore lijepo, no oni koji ostaju znaju da im gubitak mogu bar malo zamijeniti uspomene.

I Ivan i Ivana se i danas pitaju jesu li svojim voljenima sve rekli. Ono što nisu uspjeli, danas su poželjeli reći.

"Mogu ti samo reći jedno veliko hvala jer niti jedan dio života nije bio ružan s tobom", rekla bi Ivana svojoj majci.

"Samo ti Zdenka mogu reći hvala ti što si me izabrala za svog supruga. Ponosan sam što sam bio tvoj muž", kaže kroz suze Ivan svojoj supruzi.