Svakoga tjedna RTL.hr predstavljat će vam nove OPG-ove, male, inovativne i zanimljive tvrtke u vašim sredinama - male biznise koje ćete voljeti. Ovoga vam tjedna predstavljamo farmu magaraca Dar-Mar i Damira Štulinu iz Poljica pored Zadra, jednog od prvih proizvođača magarećeg mlijeka u Hrvatskoj.
Magareće mlijeko nazivaju čudesnim i često se koristi kao zamjena za kravlje mlijeko za djecu koja su alergična na sastojke kravljeg mlijeka, no i kao zamjena za majčino mlijeko, jer mu je po sastavu slično, a ne izaziva alergije. osim toga, djeca ga vole jer je slatkasto. Sadrži linolnu i linolensku kiselinu, omega-3 i omega-6 masne kiseline, ima fosfora i kalcija, kao i vitamina C, A, D, E i F, te magnezij, kalcij, fosfor, kalij i cink.
O ljekovitosti magarećeg mlijeka naći ćete puno priča, no malo studija koje će potvrditi njegovu ljekovitost. No, ako pitate Damira Štulinu, ono liječi sve virusne infekcije, pa tako i koronu.
32 godine iskustva
Štulina se profesionalno bavi magarcima i proizvodnjom magarećeg mlijeka 32 godine. Trenutno na farmi koja je tijekom ljeta i turističke sezone obično i mamac za radoznale turiste ima 21 ženku u rasplodu, koje daju mlijeko, ostalo su mu mladi, muški i ženke koje nisu spolno zrele.
Od jedne magarice u prosjeku na dan dobije 2,5 dl mlijeka tijekom šest mjeseci, oko 35 litara na godinu. Zato je mlijeko skupo jer držanje magaraca, hranjenje, čišćenje i održavanje nije jeftino. "Prihodi trebaju pokriti troškove da ostaneš na tržištu, da radiš posao dobro, da ne radiš krivotvorine. Na tržištu ima jako puno krivotvorina. Oni prodaju lijek, a prodaju krivotvorine. Možeš ljude otrovati tako..." kazao nam je Štulina kad smo ga posjetili na njegovoj farmi jedne sunčane nedjelje prije koji tjedan.
Reklamira sir od mlijeka od kojega se sir ne može napraviti...
"U regiji proizvođača ima oko 180, jako puno, reklamiraju se po lokalnim novinama, medijima, portalima, ne možete ni doznati za sve. U Bosni ima u Zavidovićima čovjek koji prodaje pravo mlijeko. A u Srbiji imate jednoga koji se reklamira da prodaje sir od magarećeg mlijeka, a sir je nemoguće napraviti! U tom mlijeku nema masnoće. Zvao me čovjek iz Rumunjske koji proizvodi mlijeko, ima 600 magaraca. Proizvodio je za Talijane, ali sada ne uzimaju ništa. Ja prodajem za 70 eura, on za 20 eura i ne može prodati, a zašto? Zato što mu prodaju uništavaju ovi koji krivotvore."
"Ja sam se time počeo prvi profesionalno baviti. Pisao sam i prve upute i članke o tome, drugi su samo kopirali, imaju čak i moje gramatičke greške i mojim jezikom je pisano."
Na nelojalnu konkurenciju koja u mlijeko stavlja svašta se Štulina puno žali. I nije cijena jedino što ga smeta.
"Krivotvorenje je problem jer kod njih nema rezultata. Ja točno znam što mogu izliječiti, što mogu djelomično, što mogu samo ublažiti bolest. Imam iskustva, a oni nemaju pojma. Daju ljudima bez ikakvih uputa kako se upotrebljava, kakve su nuspojave, za koliko se dana mogu vidjeti rezultati. Moraš se školovati. Ja sam učio mnoge po Hrvatskoj, ali sam im rekao ako budu krivotvorili i išli s minimalnom cijenom, da ne mogu više sa mnom razgovarati. To se ne da proizvesti za male novce, jer se moraju ukalkulirati troškovi, hrane, bočice, analiza, sve ostalo, a tu je i vaša zarada. Ne može se ispod toga prodavati, jer se u suprotnom mora muljati", govori nam.
"U Njemačkoj znaju kupovati devino mlijeko u prahu, razmute ga i prodaju kao magareće. Kozje mlijeko razblaže, dvije trećine vode, jednu trećinu mlijeka i stave cukra i prodaju kao magareće."
Što magareće mlijeko ima da je tako zdravo?
"Ono je zamjena za majčino mlijeko. identično je po sastavu majčinom, humanom mlijeku, ima iste karakteristike. Ali njega nema na tržištu, ovo je zamjena. Ako majka nema mlijeka, ovo se može davati djeci. Obiluje antioksidansima, spojevima koji čiste tijelo. Očiste vas od svega negativnog u roku od 10 dana. Nakon tri dana počne curiti nos, čiste se sinusi, sluznica, četvrti, peti dan, krene kihanje. Peti, šesti dan krene iskašljavanje, čišćenje pluća, a deveti i deseti dan dođe pjenasta, sluzasta stolica. Očisti se kompletna probava, jetra, bubrezi, očisti se tijelo. Stvara antitijela za sve."
Liječi i koronu?
"Sve liječi. Sve viruse liječi, apsolutno."
Koliko ga treba piti?
"10 dana po deci na dan, to je tretman čišćenja, faza čišćenja. Ako su neka teža oboljenja, onda traje dulje, nisu ni oboljenja nastala odjednom. Odrasli piju odjednom, bebama i djeci treba u više puta. I deci na dan je dovoljno, više tijelo ne može apsorbirati, možete piti, ali nema koristi. Kod djece je dovoljno piti 10 dana za bronhitis. Jednu litru. Ali kad je astma ili alergija u pitanju, onda 20 dana. Dermatološki problemi kod djece, 20-30 dana. Za rak i kancerogena stanja, dva mjeseca i više, za to treba vremena da tijelo ojača i počne se boriti protiv tih oboljelih stanica."
Kome najviše prodajete?
"Najviše ljudima prodajem za djecu, jer ljudi ne štede na djeci, nije im skupo. I vjeruju mi. Imam određeni broj starih mušterija i njihovih prijatelja, koji mi vjeruju, ali problem je s ovima koji krivotvore jer onda ne djeluje, pa ljudi kažu, zašto bih to kupio. 500 kuna za litru mlijeka nije ništa ako ćeš dijete izliječiti od bronhitisa, recimo.
Magarci prodani u tvornice salame
Počeli ste prije 32 godine, kako i zašto?
"Kad sam ja bio dijete, na selu su magarci bili glavna tegleća grla. Nakon dolaska vodovoda i novih tehnologija, magarci su nestali, sve su kupili Talijani, dolazili su kamionima i odvozili ih za salamu. Kad sam se oženio, moj dvoje najstarije djece nisu znali što je magarac. Jedan je moj pokojni prijatelj imao magarce i rekao mi, uzmi ga, neka ti djeca znaju što je magarac, imaš malo imanja pa ćeš ga hraniti. Kad je počeo rat, uzeli su mi ga da im nosi hranu u Velebit, teško je bilo nositi, no naišao je jadan na minu i raznijela ga je. Žalio sam se tom kolegi, Gašpar se zvao, on mi je rekao, ne brini imam ženku koja ima mladoga.
Kad sam nju uzeo, bio je rat, teško je bilo doći do lijekova, do Zadra, uzbune su bile, počeo sam djeci davati mlijeko i nisu bili ni prehlađeni, ni šmrcali nisu. Tako sam počeo nuditi prijateljima kojima su djeca bila bolesna, po litru. Tako je to trajalo neko vrijeme, ali neki su počeli uzimati i prodavati moje mlijeko. Ljudi mene dođu pitati kako se upotrebljava, a prodao im je netko kome sam ja poklonio. Naljuti se čovjek.
I onda sam ja, nije bilo prihoda, rat je bilo, radio sam za vojsku, uzimao neki novac za to, kako je rasla potražnja tako sam i dizao cijenu. Kad sam shvatio da kad je nešto dobro, ako je i skupo nije te sramota tražiti. Cijena je došla i do tisuću kuna. Kad sam nabavio više ženki, spustio sam cijenu da mlijeko bude dostupno i onima koji nemaju novca. 500 kuna je pristupačno, 1000 je već puno, a s 500 kuna sam ja pokrio svoje troškove, da mogu to profesionalno raditi. Tako već više od 20 godina funkcioniram s tom cijenom. Negdje 2002. godine sam imao 35 grla, došao sam u jednom trenutku do 107, dok je mlijeko išlo jer nije bilo krivotvoritelja i onda sam se razbolio, izgubio vid na jednom oku, bio po bolnicama i smanjio sam broj na 12. Žena je radila, djeca su se školovala, pa sam ih poklanjao. Imam i ovce, ali manje nego prije, imao i 150-200 komada. Kad sam se oporavio, opet sam se vratio poslu kojim se mogu baviti, jer više ne mogu raditi s autima, nekad sam bio autolimar i vozio sam kamione. Bio sam i vatrogasac i u ratu sam radio aute za vojsku. Ali već više od 20 godina profesionalno radim s magaracima."
Damir Štulina
Primjećujemo da na bočici nema nikakve etikete. Naime, kada se mlijeko radi transporta smrzava, etiketa otpadne, ali čak i da ima etiketu, Štulina ne bi mogao na njega staviti certifikat da se radi o magarećem mlijeku, jer zakona o magarećem mlijeku u Hrvatskoj - nema. Iako ima registriran OPG i svi su magarci registrirani i čipirani, pomoći od države nema.
"Nudili su mi neki da će mi davati certifikate, ali iza toga mora stajati Ministarstvo. Zato i postoje krivotvoritelji. Ljudi koji drže do sebe odnesu bočicu na analizu, ima u Zagrebu zavod za javno zdravstvo, u Križevcima ima laboratorij, ja sam u Englesku slao uzorak da dobijem sve komponente koje mlijeko ima, da znam kome smijem davati. Nitko ne hvata te ljude koji ih krivotvore, nema nikakvih sankcija, kontrola."
"U ovoj se državi ne može puno toga regulirati, poljoprivrednika nitko ne gleda, ako mi nešto i daju, inspekcija Agencije za plaćanje u poljoprivredi mi uvijek to uzme, jer me kazne. Recimo, ženka izgubi čip, jer je mali, ona je velika, ja prijavim to, ali oni ništa. Onda dođe inspekcija koja mi izda kaznu, iako sam ja to javio. I uzmu mi sve poticaje, za sve magarce koje sam dobio. Tražio sam i u županiji pomoć, da mi daju neke novce da ojačam, kupim neke strojeve pa su mi se smijali, a ti isti poslije dođu ili pošalju nekog svog da kupi mlijeko za njihovo dijete..."
'Stroj nema dušu'
Farma je inače velika, magarci su u velikom toru, imaju i svoju nastambu, no što se tehnologije tiče, mužnja se obavlja ručno.
"Imam ja stroj za mužnju, ali mora se to ručno raditi. Magarica ima nekad dvije, nekad tri, nekad četiri rupice u bradavici. Izuzetno su male, a stroj poteže na vakuum. Ako je snaga stroja podešena prejako, a nije svaka ženka ista, može raskrvariti bradavicu. Ako u mlijeko dođe krv, mogu ga baciti, a i takva mi ženka više ne vrijedi, ne mogu je musti. Stroj nema dušu, zato se mora ručno musti", objašnjava na kraju zašto uzgoj magaraca i proizvodnja toga mlijeka nije ni lak ni jednostavan posao, te zašto mu je cijena takva kakva je.
Tekst je financiran sredstvima Google stipendije.
