Uoči izbora u SDP-u koji su kulminacija višegodišnjeg bavljenja te stranke samom sobom, za komentar toga što ljevica danas ima ponuditi građanima i kakvo je društvo koje zamišlja i sanja, zamolili smo Ivanu Kekin, znanstvenicu i psihijatricu, saborsku zastupnicu i novu lidericu Nove ljevice.
Današnji svijet doima se kao opasno mjesto. I to je vjerojatno
jedna od rijetkih teza oko kojih će se složiti i desnica i
ljevica. Nećemo se složiti doduše što leži u korijenu opasnosti.
Desnica opasnost i prijetnju uvijek pripisuje drugome. Desnica
traži vanjskog neprijatelja - naime, bez vanjskog neprijatelja
desnica ne bi imala smisla.
Ljevica je s druge strane sklonija opasnost tražiti u nama
samima. Povijest nas naime uči da se ljudi kao vrsta lako
preplaše, a iz osjećaja straha i bespomoćnosti u tri laka skoka
stignu do agresije. Tu leži opasnost, kako je vidi ljevica.
Zabrinjavajuće moćne i prisutne politike
Tendencije su svjetskih silnika uvijek iste. I svode se na zadržavanje postojeće, izuzetno nepravedne, raspodjele moći. Koja je koncentrirana u njihovim rukama. Jutros tako čitamo kako Orban, koji inspirira i našu desnu političku elitu, poziva na jaku nacionalnu i kršćansku državu, obrazovanje koje podrazumijeva stvaranje domoljuba koji će služiti prenošenju tradicije, zaštitu mladih od "gender ideologije" i "propagande duginih boja", bojkot klimatskih politika i bojkot "otvorenih i etnički mješovitih društava".
U prijevodu, zalaže se za državu u kojoj prosperiraju samo oni članovi koji su etnički čisti i religijski adekvatni. Oni drugi i drugačiji, nepoželjni zbog imena koje nose, boga kojem se mole, osobe koju ljube, u Orbanovom svijetu nisu jednako vrijedni. Orban nažalost nije nikakva avangarda, vidimo da su takve politike i političari zabrinjavajuće moćni i prisutni. Vidimo da su i organizirani. Da su premreženi. Potpomognuti institucijama bliskima Crkvi uporno i temeljito rade na podgrijavanju osjećaja iracionalne ugroze. I posljedično na mobilizaciji biračkog tijela koje pristane na zadanu paradigmu.
Ipak nećemo svi pristati.
Možemo ratovati ili dijeliti
Svijet nije mjesto neograničenih resursa. Iz te činjenice proizlazi da možemo ratovati- čemu desnica i teži. Ili možemo dijeliti.
Možemo konačno u pitanje dovesti dogmu vječnog i što strmijeg rasta profita kao jedinog društvenog prioriteta. Ta su vremena naime već iza nas i potrebno je da se na njih adaptiramo. Nemamo više luksuz da eksploatiramo prirodu i ljude- jer već sada svjedočimo da takva politika ima previsoku cijenu koju će naslijediti i naša djeca. Vrijeme je da u politike implementiramo solidarnost. Horizontalnu koja će brinuti o onima oko nas, o najslabijima i najranjivijima među nama. No i vertikalnu koja će brinuti o onima koji dolaze nakon nas.
COVID-19 pojavio se kao najnevidljiviji od svih potencijalnih neprijatelja, s jednom značajnom kvalitetom, a ta je da je vidljivim učinio sve slabosti dosadašnjih političkih modela. Kao da je viknuo "Car je gol" - tako je jasno postalo kakva je obmana ideja da svatko brine sam o sebi, da se tržište samoregulira i da je jaka država uteg razvoju.
Preko noći smo dobili priliku iz prvog reda gledati kako se urušavaju upravo takva, neoliberalnom konceptu, naslonjena društva, u kojima je solidarnost tretirana kao nepotreban i zaostao koncept. S druge strane gledali smo države koje su brzo i lako upogonile svoje snažne zdravstvene, obrazovne i socijalne sustave, spašavajući i živote i ekonomiju.
Ekipa iz Kluba
Hrvatska je sada na prekretnici. Vidimo da smo ovu zdravstvenu krizu prošli s relativno blagim posljedicama, što prije svega možemo zahvaliti ostacima ostataka jakih javnih institucija nastalih u prošlim vremenima. Trendovi privatizacije javnih institucija, prije svega zdravstva, ali i javnih resursa prijete potpunom gubitku solidarnog koncepta koji još postoji među nama. A u tom će slučaju cijena u nekoj narednoj pandemiji- u kojem god da nas obliku ista snašla- biti visoka i platiti ćemo ju mi, neprivilegirani, obični građani.
Budite sigurni da je ekipa iz Kluba bogatih i utjecajnih neće plaćati.
Proklijala ljevica
Srećom u Hrvatskoj je proklijala ljevica. Ne mislim naravno pritom na SDP- stranku krivog imena i prezimena koja je vežući se uz pojam ljevice, a operirajući po sasvim drugim, najbenevolentnije gledano liberalnim principima, itekako naškodila poimanju ljevice u našem društvu. Mislim na ljevicu izniklu na polju političke monokulture.
Monokulture koja brine isključivo o vlastitim i stranačkim interesima. Dakle mislim na čvrstu, otpornu, beskompromisnu biljku. Spremnu da upornim širenjem navedenoj monokulturi stane na kraj i raščisti polje kako bi na njemu prostora za rast imali i najranjiviji među nama.
