Sanja Musić Milanović, prva dama Hrvatske, profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i voditeljica Službe za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javnog zdravstvo istaknuti je zagovornik zdravije prehrane i borac protiv debljine. Istraživanja pokazuju da smo među najdebljim nacijama u Europi, a ona nije i ne smijemo je promatrati kao odgovornost pojedinca, piše u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a prof.dr.sc. Musić Milanović.
Većina nas dobije zdravlje pri rođenju, na dar. Učinimo sve, svi zajedno, da ga i očuvamo. Promišljajmo o njemu dok ga još imamo, prije nego što ga izgubimo.
Promicanje zdravlja posao je kojim se bavim trudeći se potaknuti što više ljudi da preuzme kontrolu nad svojim zdravljem i da ga, što je moguće duže, očuvaju. U okvirima teme promicanja zdravlja područje kojim se specifično bavim je prevencija debljine kao jedne od globalno najistaknutijih prijetnji cjeloživotnom zdravlju.
U današnje vrijeme, vrijeme u kojem smo suočeni s nama dosad nezamislivim epidemijama i elementarnim nepogodama, vrijeme u kojem su se životi većine nas promijenili do najsitnijih detalja, promicanje zdravlja i prevencija debljine postali su posebno važan, ali istovremeno i posebno izazovan zadatak. Doprinos očuvanju zdravlja smanjenjem udjela osoba s debljinom u populaciji moguće je ostvariti jedino partnerskom suradnjom između sektora, i to planiranim, sustavnim intervencijama koje se trebaju provoditi u svim životnim okruženjima.
Dvostruka uloga debljine
Nekoliko je važnih činjenica o debljini. Debljina je, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, „abnormalno ili pretjerano nakupljanje masnog tkiva koje predstavlja rizik za zdravlje“. Najčešće se mjeri indeksom tjelesne mase. Udio osoba s debljinom u populaciji je u porastu.
Danas diljem svijeta više od 800 milijuna ljudi živi s debljinom, što je više nego dvostruko više u odnosu na stanje prije 40-ak godina. U Hrvatskoj više od polovine odraslih ljudi ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. Udio od 67,6% svrstava muškarce iz Hrvatske na prvo mjesto u Europskoj uniji. Ovaj problem čest je i u žena te iznosi 48,2%. Naša djeca se također suočavaju s problemom prekomjerne tjelesne mase i debljine, koja je prisutna u 35,0% osmogodišnjaka. Kao i kod odraslih osoba, problem je veći u dječaka nego u djevojčica.
Po pitanju utjecaja na zdravlje pojedinca debljina ima dvostruku ulogu. Prije svega ona je bolest čiji su uzroci nastanka brojni s vrlo kompleksnim međudjelovanjem, a ne samo odraz ponašanja pojedinca. Osim što je bolest, debljina je i čimbenik rizika za razvoj bolesti.
Opasna i zbog Covida
Do prije oko godine dana naglašavala sam ulogu debljine u razvoju kroničnih nezaraznih bolesti, poput šećerne bolesti tipa 2, kardiovaskularnih bolesti, bolesti dišnog sustava, nekih sijela tumora te mentalnih poremećaja, pet vodećih uzroka pobola i smrti. Danas je važno naglasiti da je debljina, osim rizika za razvoj kroničnih bolesti, isto tako i rizik za razvoj komplikacija uslijed pobola od zaraznih bolesti. U publikaciji Svjetskog udruženja protiv debljine nedavno je objavljeno da je debljina, nakon starije životne dobi, drugi najveći rizik za hospitalizaciju te predstavlja visok rizik za smrtni ishod u osoba oboljelih od COVIDa-19.
Sudeći prema zdravstvenim posljedicama i brzini rasta, cijena debljine postala je previsoka. Sami troškovi medicinskih posljedica debljine iznimno su visoki te će do 2025. na svjetskoj razini iznositi više od bilijun američkih dolara. Visoka cijena debljine ogledat će se i u skraćenju očekivanog trajanja života. U Hrvatskoj se, do 2050. godine predviđa pad očekivanog trajanja života za čak 3,5 godine samo iz razloga povezanih s prekomjernom tjelesnom masom. Uz to, cijena utjecaja debljine na tijek bolesti COVID-19 su ozbiljne komplikacije i smrtni ishod, a trošak takvih posljedica je neprocjenjiv.
Stigma debljine
Osobe s debljinom se, uz narušeno tjelesno zdravlje, u mnogim zajednicama stigmatizira i okrivljuje za njihovu bolest. Ovakva stigmatizacija dodatno otežava život ljudi s ovim problemom te ih često obeshrabruje u traženju pomoći ili ustrajnosti u usvajanju zdravijih stilova života. Debljina nije i ne smijemo je promatrati kao odgovornost pojedinca. Da citiram misao objavljenu u časopisu The Lancet „debljina je normalan odgovor normalnih ljudi na nenormalno okruženje“. Živimo u tzv. „okruženjima koja potiču debljinu“ odnosno u kojima su mogućnosti za tjelesnu aktivnost ograničene i u kojima su lako dostupne energetski bogate, a nutritivno siromašne namirnice koje izazivaju žudnju i prekomjernu konzumaciju. Stoga prilagodba na život u takvom okruženju, u kombinaciji s individualnim biološkim i genetskim čimbenicima, u sve većem broju slučajeva rezultira debljinom.
Iako su sve navedene činjenice zabrinjavajuće, dobra vijest je da je debljinu najčešće moguće prevenirati, a ako se ona dogodi, moguće je promijeniti životne navike koje su do nje i dovele. Kako prevenciji ovog problema, tako i promjeni životnih navika potrebno je pristupiti vrlo ozbiljno, razrađenim i dokazano učinkovitim intervencijama. Promicanje poboljšanja cjelokupnog zdravlja, usvajajući naviku provedbe zdravih stilova života, za razliku od ciljanog gubljenja na tjelesnoj masi, jedini je pristup kojim je moguće postići dugoročne rezultate.
Partnerstvo kao rješenje
Ove godine, 04. ožujka, kao geslo Svjetskog dana debljine izašla je jedna prekrasna poruka koja na engleskom jeziku glasi „Every body needs everybody“. Iako se doslovnim prijevodom gubi zanimljiva igra riječi, poruka je jasna – svatko od nas treba podršku svih kako bi postigao ili zadržao zdravu tjelesnu masu. Svatko od nas svakodnevno utječe na promjene u svijetu u kojem živimo u nastojanjima da uredimo lokalne zajednice, unaprijedimo poslovanja, doprinesemo dodatnom ubrzanju tehnološkog razvoja ili u nekom drugom poslu koji svakodnevno obavljamo. Kako bismo svojim radom doprinijeli i zdravlju, pozivam vas da se sjetite da je svatko od nas važna karika u lancu očuvanja zdravlja i prevencije debljine. Pozivam svakog pojedinca da u svom svakodnevnom djelovanju osvijesti i provede „Procjenu učinka na debljinu“.
Zapitajmo se: Koliko nam raspored ulica potiče hodanje, vožnju bicikla ili neku drugu vrstu aktivnog prijevoza? Nudimo li u restoranima ili trgovinama brzom hranom i zdrave odabire? Potičemo li u sportu samo izvrsnost ili i rekreaciju? Stvaramo li videoigrice koje, osim što su zabavne, potiču i dugotrajno sjedenje ili podsjećamo korisnike i na važnost tjelesne aktivnosti? Je li u planiranje školskog dana i rasporeda naših učenika uključeno i vrijeme za aktivnost i je li učenicima dostupna prehrana koje je nutritivno primjerena za razvoj i učenje? Uvode li se promjene u sastav prehrambenih proizvoda pri njihovoj proizvodnji? Na koji način politike koje se provode mogu utjecati na navike ljudi? Kako mediji mogu potaknuti i podržati osobe u zdravim odlukama i doprinijeti ublažavanju stigme debljine? Ta i brojna druga pitanja neophodno je osvijestiti kako bismo procijenili učinak na debljinu i započeli zaustavljanje trenda rasta debljine koji predstavlja ozbiljnu prijetnju našem zdravlju.
Za kraj želim istaknuti da mi se čini da smo u posljednjih godinu dana, suočeni s brojnim izazovima, dobili priliku osvijestiti neprocjenjivu vrijednost dobrog zdravlja. Odgovornost očuvanja zdravlja nije samo na pojedincu. Uz osobnu odgovornost, na svima nama je da se povežemo, osvijestimo svoje mjesto u lancu očuvanja zdravlja i prevencije debljine i u svoj svakodnevni život i rad uključimo promišljanje o zdravlju. Procjena učinka na debljinu jedan je od načina koji nam u tome može biti od velike pomoći.
