ne traže pohvale / Dok se priprema blagdanski stol, njih se nitko ne sjeti: Upoznajte superjunake koji ih nisu zaboravili

Tete pričalice večeras će donijeti osmijeh na lica djeci u bolničkim krevetima. Volontiraju 365 dana u godini. A uoči Božića, u udruzi Smiješak za sve traje borba tko će ići djeci čitati priču u tri zagrebačke bolnice - Srebrnjak, Vinogradska i Rebro.

"Djeca nas vrlo često čekaju na hodnicima. Tako da vam to zna biti, Srebrnjak je mala bolnica, i tamo su i manji klinci. Onda vam oni znaju čekati u čekaonici kad će tete pričalice doći", priča Marijana Jergović iz udruge Smiješak za sve.

Tete pričalice uvijek dolaze s torbama prepunim knjiga. Djeca svake večeri biraju najdražu priču. Cilj je samo jedan - razveseliti one najmanje, a baš zato niti jedne večeri priča ne smije izostati.  

"Ubije dosadu, i ono kad sam sama u sobi, što je u više slučajeva jer sam svaka dva do tri tjedan ovdje", govori nam Viktorija. Dosad su pročitale milijune riječi. Ali uvijek imaju snage za još.

'To nijedna materijalna stvar ne može zamijeniti'

"Prilagodite se onoj situaciji koju ste zatekli u sobi. Može vam se desiti da jednu večer prođete pet-šest djece. A može vam se desiti da imate uplakano dijete s kojim ostanete cijelu večer jer znate da je to potrebno njemu", objašnjava gospođa Jergović.

Najvažnije je, kažu, ostati pribran i u najtežim situacijama i biti tu za druge. "Roditelji vam znaju biti po 24 sata s djetetom. Ne mogu ga ostaviti. I onda imate situaciju da vas roditelj zamoli da ode popiti kavu, telefonirati, da ode samo napravit krug oko bolnice. Jer imaju povjerenja u nas", tvrdi gospođa Jergović.

U udruzi Smiješak za sve nitko nije zaposlen, već svih 230 ljudi volontira da bi svijet učinili ljepšim ovim mališanima. "Ta satisfakcija da ste nekome vratili osmijeh ili vratili vjeru u dobro. To je nešto što vam ni jedna materijalna stvar na ovom svijetu ne može zamijeniti", objašnjava gospođa Jergović.

Život posvetio pomaganju

Da je materijalno manje važno dobro zna pater Antun Cvek. Već punih pola stoljeća brine o onima koje je društvo pomalo zaboravilo. 85. mu je godina. Teško hoda. Ali ne odustaje. Mora posjetiti Željka i uljepšati mu Božić.

"Saznao sam za njega preko jednoga našega isto korisnika isto, koji posjećuje njega. Pa sam eto došao i ja da se malo upoznamo, da vidim njegovo stanje, da malo razgovaram s njim", govori nam pater Cvek.

Željko je gotovo nepokretan. Živi sam. Boluje od dijabetesa i jedva govori. Pater Cvek ga posjećuje i po dvaput mjesečno, a u međuvremenu mu dolaze volonteri i gerontodomaćica iz udruge Kap dobrote. Udrugu je pater Cvek osnovao još devedesetih godina. Cijeli je svoj život posvetio pomaganju. I zaslužio nadimak: Dobri duh Zagreba. 

"Više sam bio kao beskućnik, nego da sam živio. Preko dana sam bio stalno više manje na ulici", govori pater Cvek. Dok je mogao, šetao je ulicom, prilazio ljudima i s njima jednostavno razgovarao. Jer, važnije od svega je, kaže, da čovjek osjeti ljubav i da zna da netko misli i na njega.

"Znate da je to jako važno da se ne osjeća kao da je on jedna suha grana  koja je odsječena od drveta", tvrdi Cvek. Za bolji svijet najprije moramo početi graditi, kaže pater, i biti humaniji jedni prema drugima. 

"Čovjek se danas vozi u najskupljem automobilu, i on će mirno proći pokraj onoga koji kopa po kantama i kontejnerima. A to ne da nije kršćanski, to nije uopće ljudski", smatra. 

A ljudskost kreće od pojedinca. Dovoljno je i manje no što mislimo da bismo nekome pomogli. "Ne možemo svima pomoći, ali ipak onima kojima možemo, toliko moramo", tvrdi pater Cvek. Za njega nema mirovine. Kad nekog ne posjetiti,  barem ga nazove. Skroman i ponizan svoj život ne može zamisliti drugačije.

"Kad ja to ne bih radio, onda bi moj život bio promašen.  Nije to ništa moje, to je sve Božja milost. I ono što kaže sveti Pavao apostol: Po Božjoj milosti jesam to što jesam", objašnjava pater Cvek. 

Ne žele da ni jedno dijete u Hrvatskoj bude gladno

Baš kao i Sanja Bijona iz udruge Portal dobrote. Nasmiješeno lice koje se izdvaja u u gomili ljudi. "Nedavno mi je kćer rekla koja ima devet godina. Vidjela je nekog djedicu koji kopa po kantama, i rekla je 'ali mama ti ćeš to riješiti'", priča. 

Nije Sanja superheroj samo svojoj djeci, već i mnogima kojima je pomogla nizom humanitarnih akcija. Sa svojim je dvjema sestrama i prijateljicom osnovala Portal dobrote. 

"Naš najvažniji projekt nam je da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno. Upravo danas nam se javila  jedna srednja škola kojoj smo uspjeli platiti obroke za prošlu godinu. Sad je taj iznos potrošen, sad ćemo naravno morati u neku akciju opet", tvrdi.

Kada su kretale s akcijom, službeni je stav bio, kaže, da u Hrvatskoj nema gladne djece. "Međutim, kako su nam mediji i ljudi dali podršku, mi smo uspjeli prikupiti donaciju za 1000 djece za jednu školsku godinu, i tu priču gurati i dalje. I ono na što sam ja sad izuzetno ponosna je da problem je prepoznat i u ovom trenutku 26 tisuća djece ima besplatan obrok", govori Sanja.

'Apsolutno ni jedna donacija nije mala'

Većina njihovih akcija kreće upravo u blagdansko vrijeme jer su ljudi tada najosviješteniji. Jakna za drugoga i štand dobrote, samo su neke od njih. Sada rade na aplikaciji koja će izaći iza Nove godine. 

"Ona je namijenjena da povezuje nas kao donatore i organizacije koje imaju korisnike da se ta pomoć poveća. Ono što želimo time pokazati je da i jedan jogurt viška u nečijem hladnjaku je nekome pomoć. Znači da apsolutno ni jedna donacija nije mala", tvrdi.

Trude se imati sustavna rješenja, a ne samo gasiti požare. Ideja o tome kako pomoći - ne nedostaje. Kao, nažalost, ni onih kojima je pomoć potrebna. Njihova je humanitarna priča počela kada su vidjele akciju Kava za poslije i sjetile se da je kruh ljudima puno potrebniji.

"Sami smo skupljali, odnosno vješali kruh na kontejnere. I došli smo do zaključka da bi bilo primjerenije da to bude kruh, a ne kava. Jer se puno nas već i odreklo te kave po kafićima. I jednostavno eto počeli smo sa kruhom da vratimo dostojanstvo našim sugrađanima", priča Sanja.

'Mi nećemo nikog vraćati bez kruha'

Godišnje se, prema njihovim procjenama, podijeli i do 250 tisuća kruhova diljem Hrvatske. Jedna od pekarnica, u kojoj ljudi svakodnevno plaćaju kruh da bi se nekome tko za njega nema novca našao na stolu - je u samom centru Zagreba. 

"Evo tu je kruh za poslije koji se kupuje za one koji nemaju, kojima je potrebito", priča nam vlasnik pekare Šani Muhadri te dodaje kako se među prvima 2013. priključio ovoj akciji koja, kako kaže, funkcionira.

15 do 20 kruhova tako svakodnevno neznananac plati neznancu. Nitko se ne mora objašnjavati kako se našao u situaciji da za kruh nema. A ako i nitko nije ostavio novac za kruh, svatko tko pita, kruh može dobiti.

"Mi nećemo nikoga vraćati bez kruha. Nekome damo kruh, pa onda mi plaćamo sami", tvrdi Muhadri. Župljani crkve Sv. Josipa svjesni su cijele godine da ima i onih manje sretnih od njih kojima trebaja pomoć. 

Caritasova prostorija nikad punija

"Već unazad tri godine naša župa organizira jednu adventsku akciju obitelj za obitelj, u kojima obitelji naše župe pripremaju pakete za najpotrebnije obitelji u našoj župnoj zajednici", govori vlč. Damir Ocvik, župnik župe Sv. Josipa.

Humanitarna akcija imena Caritasov Adventski kalendar, pomaže donatorima da slože paket za bogatiju i raznolikuju božićnu trpezu za 93 obtelji sa zagrebačke Trešnjevke. "Svaki dan predstavlja jednu namirnicu. Primjerice, prvog prosinca slagalo se u taj paket brašno, drugog prosinca ulje, trećeg šećer ili riža", tvrdi Damir David, voditelj Caritasa u Župi Sv. Josipa. 

U kalendaru je obilježen i dan za molitvu, ali i za izradu božićnog ukrasa ili čestitke, za koju su se potrudile ruke onih najmanjih. "Dragi prijatelji, nadam se da će vam moj mali prilog uljepšati božićne praznike. Od srca vam želim obilje zdravlja i ljubavi, kvalitetnih odnosa u našem životu, jer to je istinska sreća. Vjerujte, jer Božić je vrijeme čuda", navodi se u čestitki koju je pročitala jedna volonterka. 

Božić i jest vrijeme doista čuda. Jer Caritasova prostorija u župi nikada nije bila punija, kažu i volonteri. "Volontiramo svaki dan po potrebi. Srijedom i subotom kada korisnici mogu doći, potrebiti, po odjeću i obuću jednom mjesečno dijelomo pakete hrane za obitelji s Trešnjevke", kazala je Jelena Lončar, volonterka Caritasa. 

O obiteljima brinu tijekom cijele godine. Jednom mjesečno im slažu pakete hrane, daju odjeću po potrebi, provode prodajne izložbe ne bi li prikupili novac, a u župi je i pučka kuhinja u kojoj se dnevno podijeli i po 100 obroka. Sve se to isplati, kažu volonteri, kada vide reakciju onih kojima su pomogli.

"Zahvalni su. Jako je teško kada dođu djeca i uzmu bonbon sa pulta ili neki kolačić i vidite u njihovim očima da su presretni i zahvalni  na tom jednom jedinom malom daru koji netko drugi ne bi uopće niti registrirao", tvrdi Jelena.

Ovih dana puno ljudi misli na njih. "Želim zahvaliti svima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovoj našoj akciji. neka budu svjesni da samo mali dio koji su poklonili je nekome puno", zaključuje Damir.

U užurbanom svijetu, njihova lica vraćaju nam vjeru u ljude. Pa ako im i ne mogu ispunti želju, mogu im život učiniti ljepšim, boljim, sretnijim.