Potresna svjedočanstva / Žrtve pohotnog fratra progovorile za Potragu: 'Svaku večer bi došao u sobu i stavio mi ruku u pidžamu'

Ulazio je u njihove sobe, zavlačio ruke u gaćice i stiskao se uz njih, iako su mu govorile da to ne radi

23.4.2019.
20:15
VOYO logo

Potresna svjedočanstva žena koje se s gorčinom prisjećaju dana kad su kao djevojčice živjele u Domu za nezbrinutu djecu Ivan Pavao II. u Čitluku. Sve optužuju istog čovjeka, franjevca Kornelija Kordića.

"Ja sam bila na gornjem krevetu koji je bliži vratima tako da bi prvo došao kod mene. Zavukao bi ruku u gaćice mi, pa kad bi završio sa mnom, otišao bi u drugi krevet i napravio isto mojim drugim cimericama",  kazala nam je bivša štićenica Doma. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prisjetila se događaja iz 2001. godine, iz perioda svog života provedenog u Obiteljskom centru za nezbrinutu djecu u Čitluku. Imala je 10 godina. Zbog njezine zaštite zvat ćemo ju Jasmina

"Druga scena koje se sjećam je da sam stajala kraj njega, ne znam jesmo li možda bili u blagovaonici ili u nekoj drugoj prostoriji, ali tu je bilo više djevojčica. Sjećam se da nas je bilo više i da je on bio kraj mene, stiskao me uz sebe i da je zavlačio ruku u gaćice", nastavlja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na priči se godinu dana

On je fratar Kornelije Kordić, koji je često dolazio u dječji dom, koji su od 1994. vodile njegove biološke sestre, časne sestre Josipa i Kornelija. Josipa je preminula 2003., a dom i danas vodi sestra Kornelija. U dječjem domu nema komentara na optužbe bivših štićenica koje su ispričale da ih je za vrijeme provedeno u Domu fratar Kornelije Kordić seksualno zlostavljao. Njihova svjedočanstva  objavljena su u tjedniku Novosti, a nakon prve objave javilo se još djevojaka i žena, koje su svoje traumatično iskustvo iznijele u medijima.

Na priči objavljenoj u Novostima, HrvojeŠimičević radio je godinu dana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Prije godinu dana razgovarao sam s 15 osoba koje su živjele od 2001. godine do 2014. godine u tom domu. Krenulo je tako što mi se javila jedna od štićenica prije više od godinu dana, nakon čega sam pokušao stupiti u kontakt s drugima. Bitno je napomenuti da sam do njih došao neovisno jedna o drugoj, u tom periodu nisu međusobno razgovarale o toj temi", govori Hrvoje Šimičević, novinar.  

'Nitko mi ne bi vjerovao'

Jasmina s početka naše priče jedna je od tri osobe koje su o mučnom razdoblju iz svog djetinjstva pristale razgovarati i s ekipom Potrage. Jedini uvjet bio je da zaštitimo njihov identitet. Za potrebe priloga sljedeću sugovornicu ćemo zvati Milena. U dom je stigla 2005. godine. Imala je devet godina.

"Čim je prvi put to napravio, odmah sam shvatila da to nije dobro ni fino od njega, ali obzirom da si tu i nemaš nikakvog drugog izbora, nisam se mogla žaliti, niti buniti ikome. Nitko mi ne bi vjerovao, ili bi mislili da lažem", govori Milena, bivša štićenica Doma. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mileni teško pada prisjećanje detalja iz tog mučnog perioda, kako nam kaže. Traume iz djetinjstva ostale su za cijeli život.

"Svaku noć prije spavanja, dok smo se spremili u pidžame došao bi da obiđe sobu i meni lično bi stavio ruku u pidžamu", govori Milena, s mukom se prisjećajući detalja. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nikad nismo međusobno pričale o tome zato što smo sve mislile da nitko neće nam vjerovati, kao što i nije. Ja sam jednom prilikom rekla da nas svećenik dira gdje ne treba, da nam može biti otac i da to nije prilično da radi. Izbacili su me iz doma", govori Milena

Imao je 'miljenice'

Posljednjih dana nakon što su bivše štićenice, danas punoljetne žene, poput Milene javno progovorile, u dijelu medija okarakterizirane su kao kradljivice, nezahvalnice, problematične i nemoralne lažljivice koje će gorjeti u paklu. Takav opis razljutio je našu sljedeću sugovornicu. Ona je u domu provela dvije godine, u periodu od 2000. godine do 2002. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Jednom kada smo bili u kampu na Vionici nestalo je struje. Odjednom je došla struja i on je sjedio kod jedne curice na krevetu i automatski povukao ruke. Tada se već govorilo kako on pipka određenu, da je ona njegova miljenica. Nitko ništa posebno nije poduzimao. U razgovoru sa starijim curama pitala sam zašto netko ne kaže nekome. Na to su mi rekle da je bilo već cura koje su rekle i da su bile stjerane, da od kud im pravo da o svetom čovjeku tako nešto govore", govori Marta, bivša štićenica Doma. 

I danas, u bogobojaznom Čitlučkom kraju, rijetko tko vjeruje riječima domske djece. Nisu birali riječi kojima su nam to dali do znanja. Prolaznici su nas u nekoliko navrata počastili uvredama. A u jednom trenutku na putu u trgovinu susreli smo i fratra Kornelija Kordića. Pojurio je u trgovinu i naredio ženi u dućanu da zove policiju. Nije želio dati izjavu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Osoba koja se na naš upit predstavila kao Kordićev prijatelj, zahtjevala je da gasimo kameru i da ga ostavimo na miru. U roku tri minute došla je i policija. Nakon što smo legitimirani i upozoreni da Kordića pustimo na miru, osvjedočili smo se da je za istup u javnosti protiv crkvenog lica u ovom kraju potrebna iznimna hrabrost.

'Dirao me gdje ne bi smio'

Marta je bezbroj puta svjedočila Kordićevom ponašanju, kaže, to se događalo na dvije lokacije gdje su djeca boravila. U Čitluku i u Vionici gdje se danas nalazi dom.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nije normalno da me češka po leđima do guzice i dira gdje ne bi smio da dira. Nema on mene što češkat po leđima, nije to normalno. Još jednom prilikom kad smo pričali u mojoj sobi je pokušao i ja sam rekla da se odmakne jer prelazi granicu. Starije djevojke su mi dale upute da se držim dalje od njega jer voli da pipka", govori Marta

Najgore su prolazile njegove miljenice, kako su ih ostala djeca zvala. Marta nam je poslala dio prepiske s prijateljem iz Doma, također bivšim štićenikom. Sjećanja koja su podijelili u međusobnoj prepisci ilustrirat će nam, kaže, što se u domu događalo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Koliko puta smo mi muški znali reći: Vidi fratra što hvata "xy" i to u javnosti još. I uvijek, ali baš uvijek je imala love. Nema dana da nije imala novčanice od 20, 50 km."

Centar za socijalnu skrb nije znao da dom postoji

Djevojčica o kojoj je riječ u prepisci tada je imala 11 godina. U Mostaru smo se sastali s kantonalnom inspektoricom za socijalni rad. Prema njezinim riječima Centar za socijalnu skrb do 2012. godine nije uopće znao da ovaj Dom postoji. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Ministarstvo je saznalo za njihov rad 2012. godine, odnosno da se oni skrbe o djeci koja, moram kazati, nisu bila djeca bez roditeljske skrbi. U mom nalazu koji sam jučer utvrdila, tamo je 44 djece, a 2012. godine kada sam prvi put stupila u dom bilo je 82 djece. Moram kazati da ta djeca tada nisu bila smještena preko Centara za socijalni rad nego su ih doveli roditelji koji se nisu mogli skrbiti za njih", govori Janja Milaković, kantonalna inspektorica za socijalni rad Hecegovačko-neretvanskog kantona. 

Osnivačica doma bila je pokojna časna sestra Josipa Kordić, utemeljiteljica Zajednice "Sestara misionarki ranjene obitelji", reda koji Katolička crkva nikada nije službeno priznala. I iako je njezin brat, hercegovački franjevac Kornelije Kordić bio redoviti posjetitelj doma, nikada nije imao za to službene ovlasti svoga reda.

"Kako se nije nalazio na popisu djelatnika koji se vode tamo, upitala sam sam pitala da li i u kakvom svojstvu dolazi fra Kornelije. Rekli su mi da ga vide samo jednom mjesečno kad donosi plaće zaposlenicima i da ga niti susreću niti viđaju često", govori Milaković.

Biskup je sve znao još od 2010.?

Prema svjedočenjima bivših štićenica Kordić je redovito obilazio dom, i u jutarnjim i u večernjim satima. Kolega Šimičević je otkrio da su informacije o njegovom neprimjerenom ponašanju do nadležnog biskupa Ratka Perića stigle još 2010. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Nakon što mi je fra Kordić potvrdio postojanje pisma, poslao sam upit biskupu Periću, koji mi je potvrdio da je dobio pismo, ali da on nije nadležan, odnosno njegova biskupija nije, te da su proslijedili saznanja Ivanu Sesaru, odnosno hercegovačkom franjevačkom provincijatu koji je bio zadužen za vođenje istrage", kaže Šimičević

Niti na jedan upit koji smo uputili mostarsko duvanjskom biskupu Ratku Periću i franjevačkom provincijalatu čijem redu pripada Kordić do zaključenja priloga nismo primili odgovor. Hercegovački franjevački provincijalat,izdao je tek priopćenje u kojem kažu, nisu niti vlasnik niti osnivač ustanove Obiteljski centar- Ivan Pavao II i nemaju uvid u njihovu djelatnost. Odbacuju i optužbe o prikrivanju slučaj,a Kordiću su dali dozvolu da tuži kolegu Šimićevića za klevetu, te su cijeli slučaj, kažu, sada predali policiji.

"PP Čitluk je pokrenula istragu i obavijestila nadležno tužiteljstvo, sad trenutno provjerava navode iz izjave, koji su objavljeni u medijima i provjeravaju postoje li tu elementi kaznenog djela", govori Ljudevit Marić, Kantonalno zužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona. 

Saslušane tek dvije osobe

Kako doznajemo zasad su saslušane dvije osobe. Kordić sve optužbe niječe, a bivše štićenice, danas odrasle žene koje ga optužuju naziva lažljivicama. Hrabre među njima to neće pokolebati. Jasmina, kaže, nakon toliko godina konačno smo našli nekoga tko nas želi čuti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Da, teško je, ali mislim da možemo. Ako itko nešto zna neka se javi, samo da se izađe na vidjelo", govori Jasmina

Kantonalna inspektorica, uvjerava nas, za posljednjeg inspekcijskog nadzora, prije nekoliko dana, nije u Domu otkrila ništa sumnjivo, no, također će rado čuti bilo koju svjedokinju koja bi joj mogla pomoći da otkrije što se u domu događalo. U posljednjih 25 godina u njemu je djetinjstvo proživjelo barem 500-njak djece od dojenačke dobi do punoljetnosti. Neki su njemu proveli tek godinu dana, a neki cijelo djetinjstvo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Brave
Versailles
hABAZIN VS. mAGYAR
Senorita 89
Brak na prvu
default_cta
Samit
Molitva prije zore
Hell's kitchen
Ljubavna zamka
Pevačica
default_cta
Barbapapa
Brak na prvu Australija
Obiteljske tajne
Otok iskušenja
Cijena strasti
default_cta
VOYO logo