Kao grom iz vedra neba u lijepo ljetno večer je udarila vijest da je ministar financija podnio ostavku. A to nije bio bilo kakav Plenkovićev ministar. Bio je to najpouzdaniji, najdraži, najpopularniji, najbolji i sasvim sigurno i najljepši ministar.
Ali nebo iz kojeg je udario taj grom je sve samo ne vedro. Iz oblaka sijeva najveća inflacija od Domovinskog rata, na obzoru se nebo crni od recesije i rasta kamata, pad standarda je vidljiv čak i kroz magloviti rast plaća i mirovina, nikad niži deficit i poboljšani financijski rejting. Uza sve to Hrvatski monetarni i financijski sustav očekuje prilično zahtjevan proces prelaska na euro koji je usput rečeno ovih dana pao na najnižu razinu u zadnjih nekoliko godina. Ministar financija je de facto drugi čovjek države.
Pa kad tako naglo neobjašnjivo i misteriozno u okolnostima prijeteće ekonomske krize ostavku da drugi čovjek države to neminovno podsjeća na ostavku koju je jednom dao prvi čovjek države.
"Ja sam svoju dionicu odradio. Hvala i doviđenja", rekao je svojevremeno Ivo Sanader.
I tako nekako sličnim riječima je svoju ostavku obrazložio i Zdravko Marić. Samo je kod njega oproštajna press konferencija trajala mnogo duže od ovog hvala i doviđenja. Ali ista stvar. Ni tri dana poslije nikome još nije jasno što je presudilo. Hrvatska je po svemu sudeći dobila još jedan misterij odlaska. Sat i po trajali su novinarski pokušaji da rasvijetle taj misterij.
Dakle živi očaj za novinare. Nitko ne zna kako njegovu ostavku objasniti u tri četiri riječi koliko nam treba za naslov. A sve što je Marić rekao stvarno stane u tri-četiri riječi.: Pun mi je k…ufer!
Jer da, iz svega što smo čuli i što nismo čuli čovjeku je očito pun k..ufer da šest godina sjedi u birtiji s ekipom koja s njim sjedi samo zato što im plaća svaku rundu koju požele. Gemišt, pelinkovac, ajde to smo navikli. Ali gospoda ministri su se navukli na Campari juice, Jack Daniels, ali ni to više nije dosta, sad se traži Johnnie Walker, ali samo Blue Label molit ću, ili Jim Beam, ali samo Black. Rum im je isto ok, ali ako je Zacapa i to X.O. Ali nitko ne pije toliko dobro i kvalitetno kao ministarstvo zdravstva i ministarstvo gospodarstva. Vili Beroš svako malo naruči gajbu Dom Perignona od par milijardi kuna.
Nismo napravili ništa Zdravko, ali nije poanta da se nešto napravi nego da se nešto popije, pa valjda si to skužio nakon šest godina s tim pijancima u birtiji? I jest skužio je naravno da je skužio, zato je i dao ostavku. Ali što je baš bio neposredan povod za ostavku, to nas novinare zanima. Ne znam ni ja, Zdravka Marića nit čuo nit vidio barem šest mjeseci, ali izgleda da triger za ostavku ipak nije bila narudžba Vili Beroša. Čak je i taj proračunski pijanac počeo nešto trkeljati o reformi zdravstva.
Ali u birtiju je ušao novi klijent, ponos proračunske alkoholne industrije, nova mlada nada, Davor ili Damir Filipović, vrag će ga znati kako se zove.
Taj mladi gospodin kojem ste se još do jučer rugali jer ne zna prijeći semafor i eto čak mu ni ime još ne znate, on je stao za šank ministarstva financija i odmah naručio ne bocu ne karton, ne gajbu, ne sanduk, nego cijeli šleper najskupljeg svjetskog pjenušca - Armand De Brignac Midas – 125,000 funti butelja.
Narudžba šampanjca je u ministarstvo financija iz ministarstva gospodarstva stigla u utorak ujutro pod šifrom jamstva za novogradnju 527 u riječkom 3. maju u iznosu od 31.500.000,00 CAD i 23.500.000,00 EUR, dakle cirka 50 milijuna eura. Ali uz zahtjev za taj šampanjac, tj. jamstvo priložena je i analiza Hrvatske brodogradnje - Jadranbrod prema kojoj 3. maj nikad neće opravdati to jamstvo, tj za godinu ili dvije tih 50 milijjuna eura doći će na naplatu Ministarstvu financija tj. hrvatskim poreznim obveznicima isto kako su došle i stotine milijuna eura prije toga.
Ali nikad nije baš ovako jasno pisalo da je to na vrbi svirala. Dakle ako državno jamstvo odobrite s takvim dokumentiranim saznanjem, lako je moguće da jednog dana pravite društvo kolegi Tolušiću. Koji je da podsjetimo zaboravne, priveden zbog muljanja od 2 i po milijuna kuna. Koje nije pojeo popio ili zapalio. Nego vinariju napravio. Ovdje je riječ o 50 milijuna eura. S kojima treba mrtvacu još jednom, po milijarditi put u zadnje 4 godine upuhati zrak. A imate gomilu ranjenih, ali živih kojima isto treba zraka.
"Mi smo devet mjeseci blokirani, mi devet mjeseci ljudima dajemo plaće, plaćamo kredite, uređenja pumpe, struja 3 puta poskupjela, plin poskupio 3 puta. Pa sve smo potrošili. Više nisam mogao raditi s gubicima i morao sam zatvorit pumpu na neko vrijeme", rekao je vlasnik benzinske postaje Tomislav Šestan.
I opet, ne kažemo da je to povod, ali eto istog dana, kad je stigao račun za novogradnju 527, toga dana, u utorak navečer Zdravko Marić podnosi ostavku. U srijedu ujutro Andrej Plenković poput iznevjerenog i uvrijeđenog supružnika pokušava spasiti svoje dostojanstvo.
"Sinoć je, kao što ste vidjeli, u medijima osvanula vijest da je Zdravko Marić zamolio da nakon šest i pol godina rada napusti Vladu. O tome smo on i ja razgovarali zadnjih nekoliko tjedana, ja sam rekao dobro", kazao je Plenković.
Ja sam rekao dobro, riješit ćemo to i bez tebe, to je nastavak te rečenice. I tako i bi. Hrvatska Vlada u četvrtak, mimo ministarstva financija donosi odluku kako se na zahtjev ministarstva gospodarstva zadužuje ministarstvo financija da provede odluku o tome jamstvu.
S obzirom na sve navedeno predlažemo da donesemo ovakvu odluku - Hvala vam lijepa, tko je za? Konstatiram da smo prihvatili.
E sad zanimljivo je što ministarstvo financija Zdravka Marića sigurno idući tjedan koliko mu još traje mandat tu odluku neće provesti jer da su je htjeli provesti proveli bi ju još u siječnju kada je iz 3. maja prvi put stigao taj zahtjev, pa će tih 50 milijuna eura pasti na grbu novog ministra, Marka Primorca još jednog izvanrednog profesora s Ekonomskog fakulteta.
Pa će izvanredni Primorac svom također izvanrednom kolegi profesoru Filipoviću vjerojatno potpisati tu odluku, ali kad je potpiše nema nikakvog razloga da za koju godinu, kad ta jamstva dođu na naplatu, kao što su i sva dosadašnja jamstva došla na naplatu Marko Primorac ne bude uhapšen. Jer oprostite ako se hapsi bivšeg ministra Tolušića jer je navodno muljao s nekoliko stotina tisuća eura koje nam je dala Europska unija, dakle hrvatski porezni obveznici su u tom slučaju oštećeni za nula kuna, zašto ne bi uhapsili i ministra financija koji mulja s nekoliko stotina milijuna kuna koje je uzeo od nas, hrvatskih poreznih obveznika da bi ih zapalio u nekom riječkom, pulskom ili splitskom brodogradilištu.
Jer uz dužno poštovanje brodograditeljima na moru koji već mjesecima ne mogu napraviti niti jedan brod, za te pare mi iz Slavonskog broda bi već napravili flotu brodova. Zato nas i zovu Brođani. Šalim se, naravno da ne bi, mi smo skoro potopili i svoj brod, ali nadam se da ste shvatili zašto je Zdravko Marić dao ostavku. Nema tu nikakve misterije, samo gomila pijanaca koja pije i podriguje milijarde. I možda Marić.
Kako rekosmo, nakon Zdravka Marića šank će preuzeti Marko Primorac. Primorac je još jedan izvanredni profesor s Ekonomskog fakulteta koji ulazi u Vladu, ali nema informacija koliko je njemu trebalo da pređe semafor u New Yorku.
Zasad je s njim zabranjen svaki fizički kontakt jer ima koronu pa je trenutno u izolaciji. Vezano s tim, zanimljivo je kako je on jedan od onih 14 veličanstvenih koji su se onomad preko reda cijepili protiv COVIDA na Rebru, kad je cjepivo tek došlo u Hrvatsku i kad su prvi na redu bili stari nemoćni i bolesni.
Čak 13 prekoredni cjepiša bila je njegova supruga Iskra koja je odmah nakon toga za prekoredno cijepljenje od HDZ-a nagrađena mjestom ravnateljice Regosa. Oboje i tad i sad izgledaju prilično mlađahno, zdravo i moćno. Taman za prekoredno napredovanje. E da i super je fora da su budući ministar financija i njegova buduća gospođa ministarka od svih medija zatražili da sa svojih web stranica izbrišu tu vijest o njihovom prekorednom cijepljenju.
Naravno, na brisanje tog članka pristao je samo dobri HRT, a šta će jadni nego pristati, kad im budući ministar financija Marko Primorac sjedi u Nadzornom odboru, bože zar to nije divno koliko su ti ljudi ondje dobri i poslušni, e da je više takvih gdje bi nam bio kraj.
