Nogometni tim sastavljen uglavnom od siromašnih tinejdžera ušao je prije godinu dana u jednu od špilja na sjeveru Tajlanda u pratnji trenera.
Izašli su 18 dana poslije i to nakon složene operacije spašavanja koju je sa zebnjom pratio cijeli svijet. Većina od dvanaestorice dječaka i danas živi u siromašnom gradu Mae Saiju u koji nekoć nije zalazio nitko, a danas vrvi turistima željnim selfieja.
Dječaci i dalje igraju nogomet, treniraju s istim trenerom i žive u istim, skromnim kućama sa svojim obiteljima. No njihovi životi ipak su krenuli neočekivanim smjerom. Nakon spašavanja potpisali su filmski ugovor s Netflixom, proputovali svijet, njihova priča već je pretočena u roman, a o njima je snimljeno i nekoliko dokumentarnih filmova.
Ipak, o svojoj dramatičnoj pustolovini ne smiju govoriti zbog ekskluzivnih ugovora koji im zabranjuju kontakte s novinarima.
Dječaci su krenuli na izlet u špilju 23. lipnja 2018., ali su za njima "krenule" i podzemne vode, kao posljedica obilnih sezonskih kiša, i poplavile podzemni kompleks.
Strahovalo se da su svi mrtvi dok dvojica britanskih ronilaca nisu 2. srpnja 2018. svladala niz uskih poplavljenih prolaza i koridora i pronašla ih žive, zatočene na hridi, u povišenoj odaji otprilike četiri kilometra od ulaza u špilju.
Nakon dramatične utrke s vremenom zbog straha od novih poplava, svi dječaci spašeni su do 10. srpnja i postali su svjetske zvijezde.
Njihovi prijatelji iz školskih klupa danas kažu da ih to nije nimalo promijenilo. Danas igraju nogomet za novi klub Ekkapol, koji je u međuvremenu osnovao njihov trener Ek, kako ga svi zovu.
Dok vodi treninge, Ek se smiješi novinarima u posjetu, ali vezan ugovorom s Netflixom ne smije im ništa reći. Oni koji ga poznaju kažu da je oduševljen time što je napokon ispunio sanda vodi vlastitu nogometnu školu.
"Nakon što se oluja zanimanja stišala ovo je za njega novi život", kaže pomoćni trener Noppadol Kanthavong.
Koliko su dječaci i trener dobili za ekskluzivne ugovore s Netflixom nije poznato, ali kruže glasine da je svatko od njih dobio po 100.000 dolara. Slava je sustigla i neke od ronilaca koji su spašavali dječake.
Podsjetimo, nakon razmatranja o najboljoj opciji, naposljetku je odlučeno da će dječake i trenera sedirati, odjenuti im punu ronilačku opremu i izvući ih van. Ronioci su ronili tako da su dječake držali ispod sebe. Zbog uskih, ali dugih prolaza mogli su ići samo jedan po jedan pa je posljednji, trener, spašen tek tri dana nakon prvog dječaka.
Mnogi od trinaestorice ronilaca koji su izvlačili dječake i trenera bili su tajlandski 'mornarički tuljani', ali neki su bili i prekaljeni hobisti koji su stigli iz Britanije i Australije samo da bi pomogli u spašavanju. Svi su se našli usred drame kakvoj prije nisu svjedočili.
"Kada sam stigao, mislio sam da je to samoubilačka misija", rekao je Belgijac Ben Reymenants koji vodi ronilački klub u tajlandskom Phuketu.
Jedina žrtva cijele operacije bio je tajlandski ronilac Saman Gunan koji je ostao bez kisika tijekom pripremne operacije izvlačenja dječaka. Njegov spomenik danas je nedaleko od ulaza u špilju.
"Nismo junaci", rekao je britanski ronilac Vernon Unsworth. "Samo smo odradili posao koji su od nas zatražili. Trinaest više nije nesretan broj".
